Sjećate li se kako je Osijek izgledao prije 30 ili 50, pa i više godina, kada ga je krasio epitet jednog od najrazvijenijih industrijskih gradova na ovim prostorima? Odgovor na ovo pitanje pokušala nam je dati Osječka tvornica ideja izuzetno zanimljivom izložbom industrijske baštine "OLT Times" koja je za sve zainteresirane upriličena ovoga vikenda (petak-nedjelja) u dvorištu Klasične gimnazije. Ovo je tema koja nije puno obrađivana, a važna je za razvoj Osijeka, kaže predsjednik Osječke tvornice ideja, Davorin Jašinski i dodaje da je upravo industrija imala velik utjecaj na društveni i kulturni život onoga doba. "Dobar pokazatelj kako je to izgledalo u OLT-u je i činjenica da je tvornica zapošljavala 3500 ljudi na svom vrhuncu, što je iz današnje perspektive teško dostižna brojka. Ono što smo saznali u istraživanju i pripremi izložbe je da su radnici, uz svakodnevne navike, poput pića prije posla u omiljenom kafiću, bili članovi različitih društava, od vatrogasnih do onih sportskih. Inače, sav prikupljeni materijal su nam ustupili radnici tvornice koja je naslijedila OLT, a želja nam je nastaviti ovu industrijsku priču i u budućnosti.", zaključuje Jašinski. Najbolje dane ovog industrijskog diva pamti i bivši radnik Branko Cibok koji se ondje zadržao do 1994. godine. "Do 1990. godine je bilo izvrsno, svatko si je od rada u tvornici mogao priuštiti stan ili kuću, međutim nakon toga je nažalost krenuo raspad firme. Izložba mi budi različita sjećanja na brojne kolege i radne dane koje sam proveo ondje.", dodao je Cibok. Cijeli radni vijek u OLT-u je proveo i Marijan Užarević koji sad s tugom gleda ostatke posrnule tvornice. "Ondje sam stekao mirovinu, odnosno 41 godinu radnog staža, uz još dvije godine koje sam izučavao zanat, a sada od svega nema ništa.", kaže Užarević.

Zanimljivi eksponati na izložbi su svakako i umjetničke slike, spašene brigom i dobrom voljom preostalih radnika OLT-a. Uz reljefni odljev s likom Nikole Tesle i malu keramičku figuru ljevača nepoznatih autora, ondje se našlo i sedam slika slavnih autora poput Džanka, Gola, Gojkovića, Pešuna i Mujadžića. Sve su one nekad bile djelom danas devastiranih uredskih prostora ostavljene dugogodišnjem zaboravu i propadanju, a iako im je vrijednost nepoznata, ona sadrže duh minulih vremena zbog čega su neprocijenjivo važne.

 Ema Nenadić