Slika Iloka kao grada idealnog za život - želja je to stanovnika tog mirnog i pitomog grada u Srijemu što se "ispružio" pokraj moćnog Dunava, okružen obroncima Fruške gore i nepreglednim vinogradima. Grad je to koji baštini bogatu i burnu prošlost, ali i, reći će tako sami Iločani, gradeći bolju sadašnjost teži, unatoč poteškoćama svojstvenim jednako tako i drugim gradovima Slavonije, Baranje i Srijema, (p)ostati biser Hrvatske, čiji će građani na temeljima rada tih marljivih Srijemaca živjeti svoju svakodnevicu u neprestanom boljitku.

Valja reći i da Ilok, kao najistočnije naselje Republike Hrvatske, često nosi i naziv "mjesta gdje počinje Hrvatska"... Krase ga gostoljubivi Srijemci, ali i brojne kulturne i povijesne znamenitosti, prirodne ljepote, Dunav, vino i gastrodelicije, mir i polagani ritam života. Ilok je, zasluženo, našao svoje mjesto na turističkoj karti Hrvatske, posjećuju ga i domaći i gosti iz europskih zemalja koji odlaze puni dojmova da bi se iznova vratili uživanju u svemu lijepome što Ilok i Iločani imaju, i znaju ponuditi svojim gostima čiji broj, a tome dakako ima i razloga u svemu navedenome, raste iz godine u godinu.

Upravo taj turistički segment, u smislu daljnjeg jačanja i razvoja, Iloku je od velike važnosti. Kao jedan od bisera Hrvatske, na njezinom krajnjem istoku, i Vlada RH je, kazuje tako iločka gradonačelnica Marina Budimir, prepoznala Ilok i uvrstila ga u Projekt Slavonija, Baranja i Srijem gdje valja usmjeriti veću količinu državnog novca, što se u Iloku ocjenuje "dobrim smjerom" u smislu da Ilok i Srijem dostignu druge, turistički razvijenije dijelove Hrvatske. Grad je to koji nesporno, i zbog svojih potencijala i zbog vrijednih ljudi, zaslužuje da se u njega ulaže i da tamošnjim građanima bude dostupno sve ono što imaju i drugi gradovi Hrvatske.

Pitomi gradić u Srijemu sa svojih pet do šest tisuća stanovnika odlikuje i optimizam. Ogleda se to i u 1700 hektara brižno njegovanih vinograda što okružuju grad, i u 20-ak malih obiteljskih vinarija s kušaonicama, vinoteci srijemskih vina u Kuriji Brnjaković u staroj gradskoj jezgri koja se obnavlja i poprima negdašnji sjaj, restoranima, kućama za odmor... Posebnost Iloka su i prigradska naselja - Mohovo sa svojom "dolinom mamuta", Šarengrad s upečatjivim pejzažem, Bapska s prapovijesnim nalazištem. Iločani se, a kazuju to i u prigodi kada slave Dan grada i blagdan zaštitnika sv. Ivana Kapistrana, utječu tom svecu, franjevačkom svećeniku i glasovitom propovjedniku koji je umro i pokopan upravo u Iloku, a 2019. je godina i 563. obljetnice njegove smrti (1456. - Ilok - 2019.). U Iloku će o svom svecu zaštitniku ispričati da je tri puta sačuvao crkvu - u vrijeme Turaka kada su sve crkve rušene, iločka je ostala (kao konjušnica), u Drugom svjetskom ratu kada su također rušeni vjerski objekti ta je sudbina mimoišla crkvu sv. Kapistrana, a u Domovinskom je ratu Ilok bio jedan od rijetkih gradova u kojem je pod neprijateljskom okupacijom crkva ostala sačuvana.

- U tri navrata su se stanovnici selili, ali sačuvani su životi, ljudi su se vratili i nastoje se nositi s vremenom u kojem žive, utječući se svom zaštitniku - dodat će i čelnica grada.

Uz Ilok i Kapistrana veže se pak još jedna zgodna crtica iz povijesti, ona "zašto crkvena zvona zvone u podne".

- Kada je, naime, vijest o pobjedi kršćanske vojske nad Turcima kod Beograda pod vodstvom Ivana Hunjadija (Sibinjanin Janka) i Kapistrana stigla do tadašnjeg pape u Rimu, ovaj je naredio da zazvone sva zvona u to ime i slavu. Taj čin ostao je dio kršćanskog rituala i dandanas - kazuju u iločkoj Turističkoj zajednici.

Ilok je inače stari kraljevski grad. Status slobodnog kraljevskog grada dobio je u 15. stoljeću, pa povjesničari govore da su srednjovjekovni dvor i utvrda Nikole Iločkog, najpoznatijeg vlasnika Iloka, jedino hrvatsko kraljevsko središte poslije Knina. Ime Iloka se pak prvi put spominje 1267. godine kao Wjlok, Wylhoc i Iwnlak. Zidine kojima je opasana gradska jezgra u "zlatno doba" za vladavine Nikole Iločkog (1410. - 1477.) velikim su dijelom očuvane i atrakcija su za turiste, a isti vladar obnovio je i nadogradio franjevački samostan i crkvu sv. Kapistrana iz 14. stoljeća. Nikolin dvorac iz srednjeg vijeka obnovila je u 17. stoljeću kneževska obitelj Odescalchi i danas je to Muzej grada Iloka koji čuva svjedočanstva o povijesti grada sve od mlađeg kamenog doba.

A vinogradi se u Iloku sade još od Ilira i rimskog doba. Do danas su vinogradarstvo i vinarstvo jedna od glavnih gospodarskih grana tog kraja. Iločko vinogorje daje više kvalitetnih vina - graševina, pinot bijeli, rajnski rizling, chardonnay, frankovka... Ali iločki traminac poznat je u cijelom svijetu i dio je vinoteke engleskog dvora gdje se služio i prigodom krunidbe kraljice Elizabete II. Stari iločki podrumi što datraju još od 15. stoljeća još su jedna posebnost Iloka koju turisti ne zaobilaze, kušajući vina istoimene tvrtke koja je upisana u sam vrh hrvatske i europske vinske karte.

Mir i ljepota krajolika, povijesna jezgra, vrhunska vina, luksuzni ili pak odmor u obiteljskim srijemskim kućama i domaće delicije tog kraja ponad Dunava, uz srdačnu dobrodošlicu, svakako su dobra preporuka za uputiti se do Iloka - dunavskog kraljevstva vina i starina.