TvObzor
U PARIZU JE PREMINUO VELIKI SKLADATELJ HRVATSKIH KORIJENA NEDOVOLJNO POZNAT U DOMOVINI

Zagonetni Ivo Malec
Objavljeno 13. rujna, 2019.

Zvuči nevjerojatno da je u vrijeme svenazočnih medija i društvenih mreža bilo potrebno gotovo dvadeset dana da vijest o smrti velikog skladatelja Ive Malca stigne iz mondenog Pariza u mali i provincijalni Zagreb. Tek nas je pogled u francuske novine uvjerio da ni u Parizu tu vijest nisu mogli pročitati ranije. Unatoč svojem skladateljskom i profesorskom ugledu preminuo je u 95. godini života daleko od interesa javnosti.

ODLAZAK U PARIZ
Nemojmo imati iluzija, musique concrète kojom se Malec zanimao gotovo cijeloga života danas je bliska prosječno obrazovanom Francuzu baš koliko i elementarne čestice na primjeru Higgsovog bozona, teorija svega (théorie du tout) ili pauci s Marsa. Otuda medijska uspavanost i zaborav kada je riječ o vodećim francuskim novinama i internetskim portalima. U njihovoj usmjerenosti na svakidašnje i trivijalno uistinu nije bilo mjesta za istaknutog skladatelja koga nisu razumjeli ni svi njegovi suvremenici. Naposljetku, zacijelo se i sam Malec potrudio da podatak o njegovoj smrti bude neko vrijeme skriven. Hermetična glazba kojom se bavio oduvijek je bila elitistička, ekstravagantna i fantazmagorična, namijenjena pomicanju granica i stvaranju novih svjetova, a ponajviše draškanju slušateljevog uma. Njegove kompozicije ili točnije njegova skladateljska metoda i škola mišljenja kojoj je pripadao nerijetko su izazivale čuđenja i prijepore među zavidnim kolegama i ostalim malograđanima. Male sredine kao što je hrvatska, ili ako baš hoćete zagrebačka, njegovu izvrsnost i posebnost nisu nikada mogle preboljeti. Zato je u domovini bio sustavno prešućivan, neizvođen (čak ni na Muzičkom biennalu gdje je godinama bio persona non grata), zanemarivan i nepozivan kao gost predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Unatoč svemu, uvijek je u našoj kulturnoj javnosti bio pamćen bar po imenu i mitskoj adresi djelovanja. Stvarati nekakvu nerazumljivu i teško probavljivu glazbu u Parizu gledano očima (i slušano ušima) prosječnog domaćeg kulturnog konzumenta bilo je ujedno i prokletstvo i blagoslov. Bez obzira na zagonetnost i nepoznatost njegova opusa moglo bi se reći da je u nas vladalo uvjerenje kako nam je ipak drago što ga imamo tamo negdje daleko u Parizu.

Francuski mediji oprostili su se s Malcem dužim i kraćim nekrolozima ne nijekajući njegovo podrijetlo, ali i ne skrivajući činjenicu da je svoj skladateljski opus stvorio u Francuskoj (compositeur français d‘origine croate). Među dokumentima koje je u svojoj knjizi "U potrazi za Ivom Malecom" objavila glazbena kritičarka Bosiljka Perić Kempf nalazi se i bizarna potvrda koju je "Ivanu Malcu" u rujnu 1946. izdao Hrvatski državni konzervatorij u Zagrebu na kojoj stoji poklič "Smrt fašizmu - sloboda narodu!". Nakon studija kompozicije i dirigiranja te kratkog angažmana kao direktora Opere u Rijeci, Malec odlazi u Pariz. Ključni događaj u njegovoj karijeri bio je susret 1955. s francuskim skladateljem, inžinjerom, piscem, muzikologom i akustičarom Pierreom Schaefferom, poznatim po promicanju umjetničkih dosega elektroakustične i akuzmatičke glazbe. Uskoro postaje istaknuti član Groupe de Recherche Musicales (GRM) koju je osnovao Schaeffer. Članovi ovog umjetničkog kolektiva među kojima je bio i Yannis Xenakis stvaraju kompozicije u duhu konkretne glazbe, ali i sudjeluju u temeljitom i sustavnom istraživanju i pronalaženju znanstvenih metoda na području koje povezuje glazbu i akustiku, kako je u svome "Pojmovniku" zabilježio Nikša Gligo. Ivo Malec svoje mjesto je pronašao kao profesor na Conservatoire national supérieur de musique et de danse u Parizu gdje je dvadesetak godina predavao kompoziciju.

NOVA ŠANSA
Napisao je brojne skladbe poput Cantate pour elle, za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu; Dahovi I i II, Mavena, konkretna glazba za magnetofonsku vrpcu; Missu za šest perkusionista, Lumina za 12 gudača i magnetofonsku vrpcu, Radovanove pjesme za glas i orkestar (prema stihovima Radovana Ivšića koji je slijedio istu sudbinu i završio u Parizu, op. a.), Oral za glumca i orkestar; Vox, Vocis f. za tri ženska glasa i devet instrumenata ili Week-end za tri sintisajzera i magnetofonsku vrpcu. Nije istina da je njegova glazba nedostupna. Skladbe Ive Malca mogu se poslušati na glazbenim servisima kao što su Spotify i Deezer. Tko zna možda će njegovoj do sada slabašnoj recepciji u Hrvata pripomoći upravo ti novi mediji izmišljeni kako bi neškolovanoj publici mlađega naraštaja prodavali trivijalno glazbeno smeće?

Draško Celing
Možda ste propustili...