Magazin
TEMA TJEDNA: KINESKA ULAGANJA U HRVATSKU (I.)

Kinezi nisu spasitelji,
ali mogu pomoći
Objavljeno 27. travnja, 2019.
JEDNO JE IDEOLOGIJA, A DRUGO BIZNIS: PARTIJA NA VLASTI, KAPITALIZAM U PRAKSI

Nedavno je u Osijeku boravilo izaslanstvo kineskih gospodarstvenika čiji su posjet organizirale Kinesko-jugoistočnoeuropske poslovne udruge i Osječko-baranjska županija. U potrazi za mogućnostima poslovne suradnje i investiranja privukla su ih slavonska poljoprivreda te transportni i prometni potencijali istoka Hrvatske.

Kineski gospodarstvenici obišli su Zračnu luku Osijek, a osim mogućnosti aerodroma, zanimala ih je i mogućnost riječne luke. Kineska poduzetnica Jian Yu rekla je da su prvi put u Osijeku, nakon čega investicijski tim treba analizirati mogućnosti te napraviti evaluaciju od koje će se krenuti dalje.

Nakon dubrovačkog summita Kina+17, Hrvatska je, kažu organizatori susreta, dobila posebnu poziciju u gospodarskoj suradnji s Kinom. Preokret je to kineske politike prema jugoistoku Europe. Slavonija u tome vidi svoju šansu. A prema najavi kineskog premijera u Dubrovniku Lija Keqianga, koji je s više stotina gospodarstvenika posjetio RH, Kina će pokušati uključiti cijelu Hrvatsku u svoje poslovne planove. O konkretnim projektima prerano je govoriti, ali s obzirom na brzinu reakcije kineskih gospodarstvenika, mogućnosti za investicije postoje.

- Kinezi ne investiraju jer imaju mnogo novca, pa ga žele dijeliti šakom i kapom. U međunarodnim odnosima nema filantropije. Sve ono što ulažu vezano je uz njihovu globalnu strategiju stvaranja utjecaja i povezivanja euroazijskog svijeta kontinentalnim putem. Investirajući u infrastrukturu, luke, ceste i željeznice, oni omogućavaju da njihova roba lakše dođe do kupaca - ističe prof. dr. Vlatko Cvrtila, te dodaje: "Da bi održala svoj gospodarski rast Kina mora imati tržište. A infrastrukturnim projektima oni zapravo to tržište šire. Kina ne može stati, dok je na biciklu mora vrtjeti pedale. Kinezi su svugdje gdje mogu stvoriti pretpostavke za distribuciju roba. U Grčkoj u lukama, u Crnoj Gori u gradnji autocesta, u Hrvatskoj na Pelješkom mostu. To je win win situacija za sve, jer dugoročno gledano, svaka investicija u infrastrukturu može poboljšati ekonomske performanse pojedine države". Kina je stoga na jugoistoku Europe stvorila format 1+16 (danas 1+17, jer se pridružila i Grčka), gdje svojim ulaganjima pomaže državama koje nemaju mnogo inozemnih investicija.

- Europa je preživjela tešku financijsku krizu i nema "slobodnih financija" koje bi ušle u prostor na JI Europe. Kineske investicije zapravo Europi i odgovaraju, jer je Unija s Kinom razvila ne kompetitorske, nego sve više strateške ekonomske odnose shvativši na vrijeme da oni mogu pridonijeti njezinom gospodarskom rastu - naglašava Cvrtila. Hrvatska, prema njegovim riječima, ima sreću jer je strateški prilično dobro pozicionirana: bliža je srcu Europe nego sjevernoeuropski prostor, i, de facto, nalazi se na sjecištu između Istoka i Zapada. "Na žalost, Hrvatska tu svoju geostratešku prednost još nije iskoristila. Vlastitih investicija nemamo, Europa više nema kapaciteta, i to je razlog zašto Vlada ozbiljno razmatra ponude iz Kine", zaključuje Cvrtila. Kineza se, dakle, ne trebamo bojati, nego ih, zapravo, treba iskoristiti za naše vlastite interese.

POZITIVNA ATMOSFERA
Nakon sastanka u Zagrebu i summita u Dubrovniku, premijer Andrej Plenković dao je intervju za Hrvatski radio o konkretnim rezultatima razgovora s Kinezima i summita, kako za brodogradilišta, tako i općenito. Između ostalog, premijer je kazao:

- Stavili smo naglasak na teme budućnosti, na teme gospodarstva. Budućnosti kažem, jer mislim na memorandume koji se tiču Ministarstva znanosti, istraživanja, digitalnog društva, daljnje jačanje turizma, i daljnje jačanje investicija. Kad je riječ i o investicijama u luke, i o investicijama u željezničku prugu, uključujući za nas stratešku nizinsku prugu Rijeka - Karlovac, detaljno smo objasnili premijeru Liju, njegovim ministrima i suradnicima što bi to značilo u krajnjoj liniji i za kineski transport. Koliko bi se skratio put prema Europi ako bi njihovi veliki tankeri iz njihovih najvećih luka s robom za Europu završavali u Rijeci, išli nizinskom prugom prema Europi, odnosno prema srednjoj Europi, u odnosu na dodatnih sedam dana i vremena i troška ako dolaze u luke sjeverne Europe. Bilo da je riječ o Hamburgu, Rotterdamu, Antwerpenu... Na taj način mislim da su osvijestili značaj Hrvatske kao potencijalnih mediteranskih vrata za kineske i azijske proizvode - rekao je Plenković. Još je dodao:

- Što se tiče brodogradilišta i tu smo temu otvorili vrlo detaljno. Već su do sada predstavnici kineske državne kompanije koja se bavi brodogradnjom imali neke prve kontakte. Mi očekujemo dolazak izaslanstva na najvišoj razini. Ja u ovom trenutku ne želim podizati previše očekivanja, ali smo, vodeći računa o tome da u odnosu na vrijeme od prije 30-40 godina, kada Kina nije postojala ni u pogledu izgrade brodova među prvih deset zemalja svijeta, ni u pogledu narudžbi, danas proizvodi 45 posto svjetskih brodova - željeli ispitati i tu mogućnost. Premijer Li je razumio tu poruku. Dakle, što se nas tiče, mi smo napravili sve što možemo, a radimo i dalje. Ovo je sada jedan pokušaj pronalaženja novog partnera.

Na koji način će se Hrvatska pripremiti za eventualni pojačan interes kineskih investitora, premijer je odgovorio: "Bit politike EU-a u odnosima s Kinom je da igramo ravnopravnu utakmicu, a ne da ima ograničenja na tržištu, ili pak da postoje snažne subvencije koje onda čine tu tržišnu utakmicu nepravednom. Upravo je na tom tragu i dosadašnji interes Kine prema Hrvatskoj, posebice otkad je CRBC dobio posao gradnje Pelješkog mosta na transparentnom natječaju. I činjenica da grade infrastrukturni projekt od strateškog interesa i najvidljiviji pojedinačni projekt koji se sufinancira EU sredstvima - to je poruka svima onima koliko je članstvo u EU Hrvatskoj važno".

Osim svega navedenog, raste i robna razmjena s Kinom, iako nedovoljno i skromno, jer prošle je godine iznosila samo nešto više od milijardu dolara, i to s deficitom. Utoliko je Zagrebu još zanimljivije kad Peking o Hrvatskoj govori kao o "strateški važnom partneru" u njegovoj inicijativi One Belt, One Road, golemom infrastrukturnom projektu koji je poznat i kao novi Put svile.

NOVI ODNOSI
No, za Europsku uniju kineski je angažman na istoku Europe osjetljivo pitanje. Na godišnjim sastancima skupine 17+1 - Peking, sa zemljama iz srednje i istočne Europe zajedno se raspravlja o infrastrukturnim, tehnološkim, poljoprivrednim i turističkim projektima, nerijetko financiranima kreditima kineskih banaka. Bruxelles ima razloga za zabrinutost da time Kina, u toj gospodarskoj ovisnosti EU članica, sve više širi utjecaj i u samoj Europskoj uniji. Nadalje, pitanje je i što Hrvatska može ponuditi Kini, osim mlijeka i tune, i turizma, naravno? Hrvatska u Kinu, osim složenijih strojeva za preradu guma i motornih vozila za posebne namjene, izvozi uglavnom proizvode niže dodane vrijednosti kao što su drveni trupci i mramor, a uvozi razne električne i elektromehaničke aparate, klime i mobitele.

Inače, Hrvatska nije jedina koja ima velika očekivanja od Kine, što se ponovno vidjelo u Dubrovniku na summitu 17+1. Riječ je o inicijativi utemeljenoj 2012. godine čiji je cilj poticanje gospodarskih odnosa između Kine i slabije razvijenih europskih zemalja: Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Češke, Estonije, Mađarske, Letonije, Litve, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Poljske, Rumunjske, Srbije, Slovačke i Slovenije, a kojoj se nedavno priključila i Grčka. Sve te zemlje očekuju i natječu se za velika ulaganja u okviru kineskog projekta teškog najmanje 900 milijardi dolara kojim Kina planira graditi ceste, pruge, plinovode, elektrane, telekomunikacijske mreže, luke i aerodrome od Azije do Europe i Afrike. Za Kinu je to strateški projekt kojim nastoji ostvariti svoj utjecaj na tri kontinenta, a za EU, prije svega zapadne zemlje, izvor potencijalnog razdora. Tako Njemačka tvrdi da je interes Pekinga za uključivanje u regiju dio njegove dugoročne strategije za potkopavanje jedinstva EU-a, "zaboravljajući" pritom da je i njima Kina strateški gospodarski partner.

I prije dolaska u Hrvatsku kineski se premijer u Bruxellesu sastao s najvišim predstavnicima Europske unije na godišnjem summitu. Kina je pristala surađivati na reformi Svjetske trgovinske organizacije i Bruxellesu obećala da će europske tvrtke tretirati kao i domaće. Sve to olakšava i poziciju Hrvatske koja je, realno gledajući, daleko od ostalih članica EU-a u gospodarskim odnosima s Kinom.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Za 1. maj u Uljaniku
Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat izvijestio je da će delegacija iz Kine za Praznik rada obići brodogradilišta u Puli i Rijeci. “S obzirom na razne insinuacije u medijima, vjerodostojno, siguran sam pravovremeno i potpuno iskreno - u poslijepodnevnim satima 30. travnja u Hrvatsku će doći delegacija najveće svjetske brodograđevne industrije. Prvog maja, bez obzira na praznik rada, obići ćemo brodogradilišta u Puli i Rijeci, a dan nakon toga održat ćemo s njima završni i zaključni sastanak ne prejudicirajući njihovu odluku”, izjavio je Horvat. Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u pogledu mjera koje se odnose na njegov resor, poručio je da će ključno pitanje u ovih godinu dana biti restrukturiranje željezničkog sektora, za što su Kinezi navodno također zainteresirani.
VEDRAN OBUĆINA

DOBRODOŠLA SURADNJA ZA VEĆINU ZEMALJA SVIJETA

 

Za razliku od mnogobrojnih napisa o tome kako je Hrvatska atraktivna za Kinu, moramo pogledati širu sliku. Teško je moguće da Kina, kao država, ima interese u Hrvatskoj, zemlji u kojoj nema realne industrije, gdje poljoprivreda propada, a velik dio BDP-a ovisi o uspjehu sezonskog turizma i dotacijama hrvatskih gastarbajtera po Europi i svijetu - kaže dr. sc. Vedran Obućina.

TKO I ŠTO ŽELI
No, zašto je geostrateški položaj RH zanimljiv Kinezima, čak više nego recimo Rusima?

- Hrvatska se nalazi na geostrateški zanimljivom području, koje je povijesno bilo na razmeđi puteva. I zbog toga Kinezima nije problem dati milijun ‘vamo, milijun tamo, jer su potencijalne zarade daleko veće. Dio je to velike strategije predsjednika Xia koji se kolokvijalno naziva Novim putem svile i Pomorskim putem svile, odnosno Inicijativom Jedan Pojas, Jedan Put. Radi se o velikom političko-gospodarskom proboju NR Kine koji počiva ponajviše na infrastrukturnim projektima i financijskim projektima. Postoje četiri glavna pravca. Prvi i najpoznatiji povezuje Kinu preko srednjoazijskih republika i Irana s Turskom i Jugoistočnom Europom, te ima svoj terminal u Mađarskoj. Drugi veže Kinu preko Pakistana s lukom Gwadar na Indijskom Oceanu, a također slična putanja veže Kinu s indokineskim državama. Tu je i četvrti put koji veže Kinu preko Mongolije i Kazahstana s Rusijom. Pomorski put svile veže Južno kinesko more s Indonezijom, Indijom, važnim vojno-gospodarskim točkama u Džibutiju, Eritreji, Keniji, Sudanu, te lukama na Sredozemlju, među kojima je važan grčki Pirej, ali i druge luke. Hrvatska se nalazi na sjecištu dvaju puteva. Najvažnije je dobiti premoć oko luke Rijeka, što je već stara priča. Još 2013. godine vodili su se veliki razgovori o kupnji luke Rijeka, izgradnji ravničarske pruge za koju Riječani slušaju obećanja generacijama, te povećanoj kapacitiranosti luke. Rijeka je strateški povoljna jer ima izravnu željezničku mrežu s terminalima u Mađarskoj i dalje prema Rusiji. Time bi se u Hrvatskoj spojio Pomorski i kopneni Put svile, spoj ruskog, balkanskog i sredozemnog puta. Posljednji put smo odustali zbog pritiska Bruxellesa i ulaska u EU, a zapravo zbog lobiranja velikih sjevernih luka, Rotterdama i Hamburga. Sada su Kinezi kupili udjela u mnogim lukama, uključujući i one u Nizozemskoj, Francuskoj i Belgiji, pa bi valjalo dobrano odmjeriti mogućnosti, sposobnosti i rezultate "trgovine" s Pekingom.

Što je važnije, politički ili ekonomski interesi, ili je sve povezano?

- Mnogo je ovdje interesa, no nitko se ne pita zašto bi Kinezi ulagali ovdje? Očito postoji neki jasan kineski interes, iako su u Hrvatskoj svi dočekali kinesku delegaciju ovacijama i gotovo kao spasitelja. Sada je mantra da će Kinezi spasiti hrvatsku brodogradnju, Kinezi će pokrenuti hrvatsku poljoprivredu, sagraditi će nam luke i tvornice, dati će toliko traženi novac. Ako se postavimo u ulogu ulagača, tada je važno znati koji su makroekonomski planovi i projekcije države da bismo investirali svoj novac. To je u Hrvatskoj praktično nemoguće jer teško da negdje imamo i kratkoročni plan a kamoli srednjeročnu ili dugoročnu strategiju razvoja s pomno određenim stavkama i očekivanjima. Stoga je jedino moguće ulagati ako (a) imamo puno novaca i (b) nemamo namjeru zaraditi financijski na svojim investicijama. U tom slučaju postoje očito neki politički interesi. Kina tako politički veže uz sebe zemlje Azije i Afrike. U Hrvatskoj ti interesi nisu toliko usmjereni na unutarnju politiku Zagreba koliko privola Hrvatske za davanje koncesija i mogućnosti gospodarskih probitaka Kineza u Europi, kao što to rade susjedi Mađari. Naravno, svaki dodatni financijski uspjeh je dobrodošao i jednoj i drugoj strani.

Kinezi su izvođači radova na Pelješkom mostu, imaju i neke značajne investicije u RH, no koja su još područja potencijalno zanimljiva Kinezima?

- Kako sam napomenuo u prethodnom odgovoru, pitanje je tko što želi. Kinezi žele hrvatske koridore i potporu u pregovorima s Europskom unijom, a Hrvati žele financijske i infrastrukturne injekcije koje će doprinijeti razvoju gospodarstva. No, to je sve na klimavim nogama. Najava velikog izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda je odlična; problem je što je hrvatsko mljekarstvo u teškoj situaciji i skoro 40 posto potreba moramo pokrivati uvozom. Logično je onda pitanje kako ćemo izvoziti i to još u Kinu? Mnoge su ideje naznačene za bolju uvozno-izvoznu bilancu, ali tko će jamčiti sigurnost plaćanja? Osobno znam neke vinare i prehrambene proizvođače koji su morali privatnim kanalima pronalaziti naplatu svojih ionako malih količina proizvoda. Super je i ideja da će Kinezi ulagati u našu brodogradnju i možda spasiti posvemašnju neodgovornost lokalnih i državnih političara prema strateškim industrijama. S kime će se onda dogovoriti kineski ulagači? S radnicima? Hoće li Kinezi raditi studije izvodljivosti i isplativosti? Ovdje ima niz neriješenih pitanja, tako da euforija da nam netko uopće želi dati novac ima svoju upitnu pozadinu.

LJUDSKA PRAVA
S Kinom u vezi - UN, SAD, EU... uvijek postavljuju i pitanja ljudskih prava, demokracije, disidenata... no kad se radi o biznisu, može li se zaključiti da ipak prevlada pragmatičnost, da se spomenuta pitanja stavljaju u drugi plan?

- To je uobičajen način funkcioniranja međunarodnih ekonomskih odnosa. Mogućnost demokratskog i, ako hoćete, humanog odmaka od suradnje s onima koji krše ljudska i politička prava imaju samo one zemlje koje su gospodarski neovisne, a takvih ima jako, jako malo. Ekonomski liberali bi rekli da se razvojem trgovačkih odnosa može utjecati i na promjenu politike zemlje. Pitam se, kako je razvoj naftne industrije pomogao nastojanjima Zapada da više ne surađuju s najgorom diktaturom današnjeg razdoblja i našim "velikim saveznikom" Saudijskom Arabijom.

Realpolitički odnosi u svijetu su stvarnost koju ne možemo zanijekati, a trend je pogoršanja, veće kontrole nad ljudima, sve više puzajuće cenzure na Zapadu, te multipolarnim bitkama koje se vode i na gospodarskom području. U vidu toga, suradnja s Kinom ne samo da nije upitna, nego je i dobrodošla za golemu većinu zemalja svijeta.(D.J.)

LJUBO JURČIĆ

OKRENUTI SE SEBI, A NE KINI ILI IKOME DRUGOME

 

Pozitivna klima koja se vezala uz visoku kinesku delegaciju koja je nedavno boravila u Hrvatskoj, ako je suditi prema izjavama s obje strane, mogla bi uroditi nizom konkretnih financijskih ulaganja u pojedine projekte. O tome smo razgovarali s prof. dr. sc. Ljubom Jurčićem.

Kakav je dojam ostavio posjet visoke kineske delegacije Hrvatskoj?

- To je najvećim dijelom bila predstava koja se htjela prikazati kao uspjeh hrvatske politike u "privlačenju" skupa 16 zemalja u Hrvatsku, plus s Kinom na čelu. Inače je uobičajeno da se ti skupovi održavaju u nekoj od članica te grupe. Sve je počelo nakon prvog ekonomsko-trgovinskog foruma o suradnji zemalja srednje i istočne Europe s Kinom u Budimpešti 2011. godine. Prije Hrvatske susreti su održani u Sofiji, Rigi, Kini, Beogradu i Bukureštu. Sastanak u Dubrovniku je osmi. Iako je to redovno druženje članica ove grupe zemalja koje u suštini organizira Kina, hrvatska je politika samu organizaciju skupa podigla na razinu ostvarivanja jednog od značajnih ciljeva za Hrvatsku. Bilo je mnogo dramaturgije, slikanja i potpuna okupacija medijskog prostora koja je u nerazmjeru s konkretnim učincima ovog skupa za Hrvatsku. Vjerojatno je kroz ovu predstavu politika željela stvoriti podsvjesnu nadu hrvatskim građanima da je to put dizanja Hrvatske s dna Europske unije koje će skoro početi suradnjom s Kinom.

STVARANJE ILUZIJE
Kinezi grade Pelješki most, no najavljene su i neke druge važne i velike investicije, čak i ulaganja u Uljanik. Koliko je to sve realno moguće sprovesti, odnosno očekivati od Kine da se još više angažira u RH, o čemu to sve ovisi?

- U ovim najavljenim projektima u Hrvatskoj Kina nema ni financijski, ni ekonomski neki veći interes. Kineski interes je iskazan kroz projekt "Jedan pojas, jedan put", čiji je manji dio i projekt 16+1. Projekt "Jedan pojas, jedan put" je najveći, vjerojatno i najpripremljeniji, financijski, ekonomski i geopolitički projekt u ljudskoj povijesti koji će, ako se ostvari u većem dijelu kako je zamišljen, promijeniti političku kartu svijeta i svjetski politički poredak. On bi se u najvažnijim dijelovima trebao završiti do 2049. godine. Do tada je, prema zapadnim obavještajnim analitičarima, Kina postavila cilj da mora ponovno postati najveće i najefikasnije gospodarstvo svijeta, kao što je to (zajedno s Indijom) bila do 1820. godine. Kina će se angažirati u Hrvatskoj i ostalim članicama ove grupe s jeftinim financiranjem i jeftinijom gradnjom uglavnom infrastrukturnih i energetskih objekata kako bi s njima razvila prijateljske odnose, a radi političke podrške u Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima. Kina je spremna i za proizvodna ulaganja. Uvjet za ta ulaganja je priprema koju treba obaviti domaća vlada. Na primjeru Uljanika, kao jednom ne gorućem, nego najusijanijem problemu, najbolje vidimo kakve su te pripreme u Hrvatskoj. Za sada nikakve.

Koliko god Vlada RH bila optimistična, čuli su se i negativni tonovi oko kineskih ulaganja u Hrvatskoj, čak i iz Njemačke, u smislu da se RH kao članica EU-a previše okreće Kini. Kako to komentirate?

- Hrvatska se nikud ne okreće. Ona samo čeka da se nešto dogodi. Ovaj skup se isto dogodio. Nismo vidjeli ni jednu iole ozbiljno pripremljenu ideju, a kamoli konkretno pripremljen projekt za uključivanje Kineza. Kina je civilizacija koja postoji više od 2500 godina. Ona postavlja ciljeve i politike za 50, 100 i više godina. Kina na temelju svoga višetisućljetnog iskustva te iskustva i pogrešaka zapadnih zemalja kreira svoju politiku. Hrvatska se ne bi trebala okretati ni Kini ni ikome drugom, nego sama sebi. A kako hrvatska politika ne zna što bi s Hrvatskom, onda uvijek stvara iluziju kod naroda da će ju netko drugi razviti: bila to Kina, EU, EU fondovi, strane investicije i slično. To je naprosto zabluda koja proizlazi iz neznanja i nesposobnosti vođenja i razvijanja države. Država se jedino može razvijati ako razvije vlastitu sposobnost za vlastiti razvoj. EU, odnosno birokrati koji vode EU, još uvijek ne shvaćaju kinesku politiku niti imaju kvalitetan odgovor na nju. Kina jednostavno iskorištava prostor koji, zbog nesposobnosti politike briselskih činovnika nije ispunila Unija, ili je, dapače, pogrešnom politikom EU-a gurnuti Kini. To vidimo u Grčkoj i najnovije u Italiji. EU ima velikih problema: Englesku, jednu od najvećih članica, odvlači Amerika, a srednju i istočnu Europu Kina. Grčka je zato i pristupila grupi 16+1. To je veliki politički udar na EU.

Kako i s čime sve RH može parirati Kini u smislu poslovanja, odnosno izvoza?

- Hrvatska ne može u ničemu parirati Kini, niti treba tako razmišljati o poslovanju s Kinom. Kina je, općenito gledajući, toliko velika da je dovoljna sama sebi. Njezin je očito strateški cilj da u visokoj mjeri u dogledno vrijeme bude samoodrživa. Ona sada ubrzano skuplja sve znanje svijeta i nastoji ga u što većoj mjeri usvojiti i unaprijediti. Ona sklapa partnerstva s različitim zemljama i nastoji ih što više produbiti i učvrstiti. S Kinom se može surađivati i poslovati u svim područjima, s velikom koristi za Hrvatsku. Ta korist za Hrvatsku bit će slučajna i malena ako Hrvatska ne bude imala pametnu i dugoročnu strategiju suradnje s Kinom.

PAMETNO SURAĐIVATI
Zaključno, imamo li ikakvog razloga bojati se Kineza u Hrvatskoj, poslovnih ljudi, korporacija koje bi više ulagale, financirale više projekata, izvozile više kapitala u RH?

- Za sada nema straha. Hrvatska se samo mora bojati vlastite politike. Hrvatska politička i gospodarska struktura nije osobito privlačna Kinezima. Njihova gospodarska ulaganja u Hrvatsku bit će motivirana razvojem prijateljskih i političkih odnosa. To će više biti jeftino financiranje uz domaće garancije, nego istinsko investiranje. Vjerojatno će nešto investirati u neproduktivne objekte, sport i slično, što razvija pozitivni imidž Kine kod domaćeg stanovništva. Srbija i BiH su ekonomski puno zanimljivije. Ove zemlje još nisu članice EU-a, a očekuje se da će biti. Nadzor EU-a nad kineskim ulaganjima u ove zemlje nešto je manji. Ekološki standardi su manje strogi, a civilne udruge su slabije. Troškovi proizvodnje su mnogo niži nego u Hrvatskoj.

Ulaganja Kine u ove zemlje će rasti, pa kad uđu u EU ući će i Kinezi skupa s njima. Ipak, treba pričekati još pet do šest godina da vidimo kako će se projekt "Jedan pojas, jedan put", popularno nazvan Put svile, odvijati. Tim više što Amerika nije baš oduševljena s ovim projektom.(D.J.)
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: OD KLIMATSKE KRIZE DO KLIMATSKE HISTERIJE (II)

Nikola Biliškov: Vrijeme je za proglašenje izvanrednog stanja

INDIJA U HRVATSKOJ: ANANYA BAGCHI, SLIKARICA

Ne pratim nikakve trendove, nego vlastitu strast

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: OD KLIMATSKE KRIZE DO KLIMATSKE HISTERIJE (II)

Nikola Biliškov: Vrijeme je za
proglašenje izvanrednog stanja

2

SLAVONIJADA: GOLINCI DOBRIH VIBRACIJA

Selo malo optimizma puno!

3

TEMA TJEDNA: OD KLIMATSKE KRIZE DO KLIMATSKE HISTERIJE (I)

Konačna istina ili beskonačna laž?