Nedavno je u Osijeku boravilo izaslanstvo kineskih gospodarstvenika čiji su posjet organizirale Kinesko-jugoistočnoeuropske poslovne udruge i Osječko-baranjska županija. U potrazi za mogućnostima poslovne suradnje i investiranja privukla su ih slavonska poljoprivreda te transportni i prometni potencijali istoka Hrvatske.

Kineski gospodarstvenici obišli su Zračnu luku Osijek, a osim mogućnosti aerodroma, zanimala ih je i mogućnost riječne luke. Kineska poduzetnica Jian Yu rekla je da su prvi put u Osijeku, nakon čega investicijski tim treba analizirati mogućnosti te napraviti evaluaciju od koje će se krenuti dalje.

Nakon dubrovačkog summita Kina+17, Hrvatska je, kažu organizatori susreta, dobila posebnu poziciju u gospodarskoj suradnji s Kinom. Preokret je to kineske politike prema jugoistoku Europe. Slavonija u tome vidi svoju šansu. A prema najavi kineskog premijera u Dubrovniku Lija Keqianga, koji je s više stotina gospodarstvenika posjetio RH, Kina će pokušati uključiti cijelu Hrvatsku u svoje poslovne planove. O konkretnim projektima prerano je govoriti, ali s obzirom na brzinu reakcije kineskih gospodarstvenika, mogućnosti za investicije postoje.

- Kinezi ne investiraju jer imaju mnogo novca, pa ga žele dijeliti šakom i kapom. U međunarodnim odnosima nema filantropije. Sve ono što ulažu vezano je uz njihovu globalnu strategiju stvaranja utjecaja i povezivanja euroazijskog svijeta kontinentalnim putem. Investirajući u infrastrukturu, luke, ceste i željeznice, oni omogućavaju da njihova roba lakše dođe do kupaca - ističe prof. dr. Vlatko Cvrtila, te dodaje: "Da bi održala svoj gospodarski rast Kina mora imati tržište. A infrastrukturnim projektima oni zapravo to tržište šire. Kina ne može stati, dok je na biciklu mora vrtjeti pedale. Kinezi su svugdje gdje mogu stvoriti pretpostavke za distribuciju roba. U Grčkoj u lukama, u Crnoj Gori u gradnji autocesta, u Hrvatskoj na Pelješkom mostu. To je win win situacija za sve, jer dugoročno gledano, svaka investicija u infrastrukturu može poboljšati ekonomske performanse pojedine države". Kina je stoga na jugoistoku Europe stvorila format 1+16 (danas 1+17, jer se pridružila i Grčka), gdje svojim ulaganjima pomaže državama koje nemaju mnogo inozemnih investicija.

- Europa je preživjela tešku financijsku krizu i nema "slobodnih financija" koje bi ušle u prostor na JI Europe. Kineske investicije zapravo Europi i odgovaraju, jer je Unija s Kinom razvila ne kompetitorske, nego sve više strateške ekonomske odnose shvativši na vrijeme da oni mogu pridonijeti njezinom gospodarskom rastu - naglašava Cvrtila. Hrvatska, prema njegovim riječima, ima sreću jer je strateški prilično dobro pozicionirana: bliža je srcu Europe nego sjevernoeuropski prostor, i, de facto, nalazi se na sjecištu između Istoka i Zapada. "Na žalost, Hrvatska tu svoju geostratešku prednost još nije iskoristila. Vlastitih investicija nemamo, Europa više nema kapaciteta, i to je razlog zašto Vlada ozbiljno razmatra ponude iz Kine", zaključuje Cvrtila. Kineza se, dakle, ne trebamo bojati, nego ih, zapravo, treba iskoristiti za naše vlastite interese.

Nakon sastanka u Zagrebu i summita u Dubrovniku, premijer Andrej Plenković dao je intervju za Hrvatski radio o konkretnim rezultatima razgovora s Kinezima i summita, kako za brodogradilišta, tako i općenito. Između ostalog, premijer je kazao:

- Stavili smo naglasak na teme budućnosti, na teme gospodarstva. Budućnosti kažem, jer mislim na memorandume koji se tiču Ministarstva znanosti, istraživanja, digitalnog društva, daljnje jačanje turizma, i daljnje jačanje investicija. Kad je riječ i o investicijama u luke, i o investicijama u željezničku prugu, uključujući za nas stratešku nizinsku prugu Rijeka - Karlovac, detaljno smo objasnili premijeru Liju, njegovim ministrima i suradnicima što bi to značilo u krajnjoj liniji i za kineski transport. Koliko bi se skratio put prema Europi ako bi njihovi veliki tankeri iz njihovih najvećih luka s robom za Europu završavali u Rijeci, išli nizinskom prugom prema Europi, odnosno prema srednjoj Europi, u odnosu na dodatnih sedam dana i vremena i troška ako dolaze u luke sjeverne Europe. Bilo da je riječ o Hamburgu, Rotterdamu, Antwerpenu... Na taj način mislim da su osvijestili značaj Hrvatske kao potencijalnih mediteranskih vrata za kineske i azijske proizvode - rekao je Plenković. Još je dodao:

- Što se tiče brodogradilišta i tu smo temu otvorili vrlo detaljno. Već su do sada predstavnici kineske državne kompanije koja se bavi brodogradnjom imali neke prve kontakte. Mi očekujemo dolazak izaslanstva na najvišoj razini. Ja u ovom trenutku ne želim podizati previše očekivanja, ali smo, vodeći računa o tome da u odnosu na vrijeme od prije 30-40 godina, kada Kina nije postojala ni u pogledu izgrade brodova među prvih deset zemalja svijeta, ni u pogledu narudžbi, danas proizvodi 45 posto svjetskih brodova - željeli ispitati i tu mogućnost. Premijer Li je razumio tu poruku. Dakle, što se nas tiče, mi smo napravili sve što možemo, a radimo i dalje. Ovo je sada jedan pokušaj pronalaženja novog partnera.

Na koji način će se Hrvatska pripremiti za eventualni pojačan interes kineskih investitora, premijer je odgovorio: "Bit politike EU-a u odnosima s Kinom je da igramo ravnopravnu utakmicu, a ne da ima ograničenja na tržištu, ili pak da postoje snažne subvencije koje onda čine tu tržišnu utakmicu nepravednom. Upravo je na tom tragu i dosadašnji interes Kine prema Hrvatskoj, posebice otkad je CRBC dobio posao gradnje Pelješkog mosta na transparentnom natječaju. I činjenica da grade infrastrukturni projekt od strateškog interesa i najvidljiviji pojedinačni projekt koji se sufinancira EU sredstvima - to je poruka svima onima koliko je članstvo u EU Hrvatskoj važno".

Osim svega navedenog, raste i robna razmjena s Kinom, iako nedovoljno i skromno, jer prošle je godine iznosila samo nešto više od milijardu dolara, i to s deficitom. Utoliko je Zagrebu još zanimljivije kad Peking o Hrvatskoj govori kao o "strateški važnom partneru" u njegovoj inicijativi One Belt, One Road, golemom infrastrukturnom projektu koji je poznat i kao novi Put svile.

No, za Europsku uniju kineski je angažman na istoku Europe osjetljivo pitanje. Na godišnjim sastancima skupine 17+1 - Peking, sa zemljama iz srednje i istočne Europe zajedno se raspravlja o infrastrukturnim, tehnološkim, poljoprivrednim i turističkim projektima, nerijetko financiranima kreditima kineskih banaka. Bruxelles ima razloga za zabrinutost da time Kina, u toj gospodarskoj ovisnosti EU članica, sve više širi utjecaj i u samoj Europskoj uniji. Nadalje, pitanje je i što Hrvatska može ponuditi Kini, osim mlijeka i tune, i turizma, naravno? Hrvatska u Kinu, osim složenijih strojeva za preradu guma i motornih vozila za posebne namjene, izvozi uglavnom proizvode niže dodane vrijednosti kao što su drveni trupci i mramor, a uvozi razne električne i elektromehaničke aparate, klime i mobitele.

Inače, Hrvatska nije jedina koja ima velika očekivanja od Kine, što se ponovno vidjelo u Dubrovniku na summitu 17+1. Riječ je o inicijativi utemeljenoj 2012. godine čiji je cilj poticanje gospodarskih odnosa između Kine i slabije razvijenih europskih zemalja: Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Češke, Estonije, Mađarske, Letonije, Litve, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Poljske, Rumunjske, Srbije, Slovačke i Slovenije, a kojoj se nedavno priključila i Grčka. Sve te zemlje očekuju i natječu se za velika ulaganja u okviru kineskog projekta teškog najmanje 900 milijardi dolara kojim Kina planira graditi ceste, pruge, plinovode, elektrane, telekomunikacijske mreže, luke i aerodrome od Azije do Europe i Afrike. Za Kinu je to strateški projekt kojim nastoji ostvariti svoj utjecaj na tri kontinenta, a za EU, prije svega zapadne zemlje, izvor potencijalnog razdora. Tako Njemačka tvrdi da je interes Pekinga za uključivanje u regiju dio njegove dugoročne strategije za potkopavanje jedinstva EU-a, "zaboravljajući" pritom da je i njima Kina strateški gospodarski partner.

I prije dolaska u Hrvatsku kineski se premijer u Bruxellesu sastao s najvišim predstavnicima Europske unije na godišnjem summitu. Kina je pristala surađivati na reformi Svjetske trgovinske organizacije i Bruxellesu obećala da će europske tvrtke tretirati kao i domaće. Sve to olakšava i poziciju Hrvatske koja je, realno gledajući, daleko od ostalih članica EU-a u gospodarskim odnosima s Kinom.