TvObzor
DOS MONOS: DOS CITY (DEATHBOMB ARC)

Tokijska burza
Objavljeno 19. travnja, 2019.
Još jedna blagodatna i blagotvorna japanska terapija za uši i moždane vijuge koju vam preporučuju Brothers Sono...

Biti iz Japana pa objaviti album za uglednu kalifornijsku etiketu Deathbomb Arc, dom takvih otkvačenjaka kakvi su primjerice Death Grips, Captain Ahab ili Girl Pusher, pa i kantautorica Julia Holter, nije više nikakvo čudo. Svijet je odavno globalno umrežena i dostupna svugdje i na svakom mjestu “lopta šarena” i više iznenađenja nema ni kad su Japanci i Amerikanci u klinču zajedničkih interesa, pa makar se oni “ogledali” i kroz hip-hop kakvim se Dos Monos predstavlja publici u SAD-u i ostatku planeta Zemlja.

Dos Monos su daklem trio iz Tokyja, a njihov debitantski album “Dos City” pravo je malo čudo recentne hip-hop produkcije pod oznakom Made in Japan. U nekim recenzijama stoji da su Dos Monos eksperimentalni hip-hop, premda kod njih zapravo i nema neke upadljive eksperimentalnosti, više se radi o vještom miksanju svega i svačega, od utjecaja kokafoničnog free-jazza, preko japanske popkulturne tradicije do elektroničke avangarde, ali i američkog old school rapa tipa recimo A Tribe Called Quest ili pak Beastie Boys iz faze “Paul‘s Boutique”. No, ono po čemu se Dos Monos pamte i opetovano preslušavaju, jest taj njihov uvrnut smisao za egzibicionizam, gotovo primordijalna poetska slikovitost upakirana u “mutne” ritmičke i melodijske obrasce i sampleove u rasponu od šizoidne jazz (saksofon) tribalnosti (sjajne “Schizoidian” i “Clean Ya Nerves (Cleopatra)”) preko etno-folkerskih (japanskih) referenci (“Agharta”) i spontane duhovitosti (“In 20XX”) do urbane neuroze (free-jazzerska “Abdication b4 He Dies”) i efektne odjavne naslovnice “Dos City”. I, da, Dos Monos su pjesme naslovili na engleskom, što naravno olakšava razumijevanje, uz nerazumljivo repanje na japanskom. Za fanove: A Tribe Called Quest, Miles Davis, Beastie Boys, Ol’ Dirty Bastard, Abe Vigoda, JPEGMAFIA, Death Grips, Mr. Lif...

Nikola Kučar
twitter.com/dosmonostres
Osim sadržaja, efektna je i izvanjska forma - omot albuma sa slikom tipa maskiranog u majmuna i u brendiranoj trenirci, što je također faktor kojim Dos Monos “pecaju” fanove, ali i ne moraju, kako vam drago. Bitno je naime da je ono što se čuje vrlo dobro i u moru bezlične, sterilne i rutinske glazbe, ipak nešto svježe, poletno i potentno, a k tome još je iz Japana!