BELI MANASTIR

Ploča na ulazu u Beli Manastir iz smjera Osijeka upozorava da jedini baranjski grad ima nekoliko gradova prijatelja.

Mađarski Mohacs, belgijski Mechelen, poljske Chojnice i, najnovije, američki Cambridge (Minessota). Na prvi pogled slučajni bi prolaznici mogli pohvaliti Beli Manastir zbog ‘‘šarolikog‘‘ i relativno brojnog bratskog odnosa s gradovima iz istočne odnosno zapadne Europe te jednim smještenim preko ‘‘velike bare‘‘.


No, natpisi su jedno, a realnost drugo. Krenimo od poljskih Chojinica, grada za koji, vjerojatno, većina Belomanastiraca nikada nije čula. Od kada je, prije desetak (i više) godina, gradsko izaslanstvo gostovalo u tom poljskom gradu, nikakvih međusobnih susreta nije bilo. Slično je i s Mechelenom. Oba su grada, doduše, uvrštena na popis registriranih bratimljenja lokalnih zajednica u RH, ali nitko u aktualnoj gradskoj upravi ne može reći ništa o eventualnim prošlim susretima čelnika tih gradova. Posljednja ploča ‘‘dodana‘‘ na ulazni popis gradova prijatelja ona je s nazivom američkog Cambridgea, koji je, vjerojatno, jedini postao prijateljem Belog Manastira uz odluku Gradskog vijeća. Sve treba zahvaliti inicijativi hrvatsko-američkog poduzetnika Borisa Mikšića, koji ima tvornicu u Belom Manastiru i Minessoti. Izaslanstva dvaju gradova razmijenila su međusobne posjete, ali budući da je riječ o relativno ‘‘svježoj‘‘ priči, o njezinoj svrhovitosti bolje je govoriti nešto kasnije. Bez sumnje, Beli Manastir najduže ‘‘prijateljuje‘‘ s mađarskim Mohacsem, najbližim od gradova prijatelja s popisa, zemljopisno bližim čak i od Osijeka.


No, kako tvrdi dogradonačelnik Belog Manastira, Predrag Stojanović, međusobna je komunikacija malo splasnula.


- Ne mogu reći da suradnje nema, ali mislim da je treba podići na još višu razinu - kaže, naglašavajući kako je upravo stoga nedavno inicirao sastanak gradskog čelništva s predstavnicima TZ Baranje, raznih udruga, ustanova, institucija, kulturnih i sportskih djelatnika… Ističe kako je osnovni cilj donošenje plana godišnjih aktivnosti glede međusobnih susreta na različitim poljima, bilo da je riječ o sportu, kulturi, umjetnosti, edukaciji, obrazovanju ili nečem sasvim ‘‘desetom‘‘.


- Bit priče nije samo eventualno sastajanje lokalnih čelnika. Postoji mnogo područja gdje se mogu primijeniti prijateljski odnosi koji, vjerujem, mogu biti obostrano korisni - kaže Stojanović, dodajući kako će idućeg tjedna posjetiti predstavnike mohačke gradske uprave kako bi ih izvijestio o ovoj inicijativi te kako bi, u bliskoj budućnosti, bio potpisan sporazum o zajedničkoj suradnji. Važno je istaknuti kako su mađarski Mohacs i Beli Manstir već sudjelovali u nekim zajedničkim prekograničnim projektima, financiranim od EU fondova, ali se teško oteti dojmu da ih je moglo biti još više.
Posebice stoga što su mađarska i hrvatska Baranja stoljećima bile poprilično blisko vezane.