BELI MANASTIR - Nedavno su mediji objavili kako je jedna američka studentica informatike, nakon frustrirajućih iskustava u pokušaju nalaženja javnih toaleta dok je uzimala diuretike, osmislila aplikaciju koja omogućuje nalazak javnih toaleta, a vlasnicima restorana i kafića naplaćivanje upotrebe toaleta, dakako ako su uključeni u cijelu priču.

Kako je objasnila, riječ je o, na neki način, dvostranom tržištu za WC-e, jer ih vlasnici mogu iznajmiti, a korisnici pronaći. Nije isključeno da takvo što na pamet ne padne i prolaznicima belomanastirskim središnjem trgom ili širom okolicom.

- Molim vas, ima li negdje u blizini toalet? Došla sam u Beli Manastir s bakom obaviti neke poslove, a znate kako je to sa starijim ženama - pitala je nedavno žena srednjih godina slučajnog prolaznika gradskim trgom. Na žalost, na pitanje je dobila negativan odgovor, jer u užem gradskom središtu nema ni jednog takvog objekta, pa su prolaznici osuđeni nuždu obavljati u ugostiteljskim objektima. Ili na nekim skrovitim mjestima.

- Nekoliko puta tjedno netko dođe s molbom za upotrebu toaleta. Što drugo napraviti nego mu to dopustiti - priča Duško Milić, vlasnik cafe-bara BTR, smještenom u središtu grada, ističući kako nema srca zabraniti im odlazak na WC. Razlog je jednostavan. Takvo što se, dodaje, negdje drugdje može dogoditi i njemu. Krivo mu je, ističe, kada prolaznici koji nisu njegovi gosti u toalet ulaze bez pozdrava i pitanja, a ima i takvih, ali ni njih ne sprječava u namjeri. Slične odgovore čuli smo i od drugih vlasnika ugostiteljskih objekata u jedinom baranjskom gradu.

- Iako je toalet namijenjen našim gostima, njime se služe i brojni drugi prolaznici gradskim trgom. Takvih "letača" zna biti i nekoliko desetaka dnevno - kažu u Galeriji No1.

U oba ugostiteljska objekta naglašavaju kako ima pojedinaca za koje bi sretniji bili da njihove lokale - zaobiđu u širokom luku. Javnih toaleta u pravom smislu riječi nema ni drugdje u gradu. Zna to dobro djelatnica Tiska na belomanastirskoj tržnici.

- To što se događa iza kioska, prava je drama. To je relativno skriven prostor pa mnogi ne prežu ondnje se "olakšati". Na razne načine - kaže pokazujući prema "mjestima radnje". Zanimljivo je što je na samo nekoliko metara dalje jedini gradski javni WC, ali je on, zbog nesavjesnih pojedinaca, otključan samo srijedom i subotom prijepodne, dok radi tržnica. Svojevremeno je u blizini postojao drugi javni WC, ali je on srušen prilikom izgradnje nove tržnice. Što se trgovačkih lanaca tiče, zanimljivo je kako za kupce ne postoji toalet u Konzumu, što nije slučaj u Lidlu. Osim za osoblje, toaleta za korisnike nema ni u belomanastirskim novčarskim ustanovama. Na željezničkom kolodvoru WC je dostupan tijekom dana, a noću je - zaključan. Organizatori manifestacija koje se održavaju u gradskom središtu (ali i izvan njega) ova pitanja rješavaju naručivanjem kemijskih toaleta. Kako ističe gradonačelnik Belog Manastira, Tomislav Rob, gradski javni toalet bio bi prilično velik trošak, uz sigurnu potrebu za zapošljavanjem bar jedne osobe.

- Većina gradova s javnim WC-ima imaju s njima problema i velik broj ih je WC-e privremeno zatvorio - naglašava Rob.