Afrička ljubica uljepšava zimu jer neumorno cvjeta. Kako ju pravilno njegovati da biljka potraje nekoliko godina?

Previše zalijevanja dovest će do truleži korijena. Voda kojom zalijevate afričku ljubicu treba biti sobne temperature, a nikako ju ne smijete zalijevati od gore jer smeta listovima koji su poput baršuna. Ljubice se zalijevaju tvrdom vodom. Afričke ljubice dobro podnose normalno kloriranu vodu. Međutim, ako klora ima previše, listovi će izgledati spaljeno. Zato je najsigurnije vodu ostaviti da odstoji preko noći kako bi klor ispario.

Dovoljna količina prirodne svjetlosti bitna je za zdravlje biljke. Afričke ljubice zahtijevaju svijetlo mjesto s indirektnom prirodnom svjetlošću. Nedostatak svjetlosti prepoznat ćete po tome da biljka neće cvjetati, a lišće će početi žutjeti. Kao i nedostatak, tako i previše svjetlosti može oštetiti biljke. Odgovara joj izravno svjetlo ujutro ili kasno popodne. Najbolja mjesta su zapadni ili južni prozori. Prema potrebi ljubice zaklonite. Za uspješan razvoj afričke ljubice nužno ju je povremeno okretati. Redovitim okretanjem jednom tjedno ljubica će se ravnomjerno razvijati. Afričke ljubice trebaju svakoga dana bar osam sati tame da bi cvjetale.

Za uspješan uzgoj afričkih ljubica možete se slobodno pouzdati u svoje iskustvo. Naime, i afričke ljubice vole temperaturu i vlažnost zraka koja odgovara i ljudima. Ako se vi osjećate ugodno, osjećat će se i vaša afrička ljubica. Optimalna temperatura je 20 ºC, ne bi trebala pasti ispod 15 ºC, ali ni biti viša od 27 ºC. Ne podnose niske temperature - prestat će cvjetati, a lišće će venuti. Afričke ljubice najbolje će rasti ako je vlažnost zraka visoka. To ćete postići ako biljke grupirate ili ih stavite u podložak u kojemu ima vode, a posuda stoji na šljunku.

Iako se možda ne čini tako, afričke ljubice vrlo je lako uzgajati, a one će vas nagraditi prelijepim cvjetovima. Redovitim okretanjem jednom tjedno ljubica će se ravnomjerno razvijati. Ako su ljubice počele venuti jer ste ih držali na prehladnom mjestu, možete ih pokušati spasiti. Prvo ih premjestite na toplije mjesto. Uklonite sve listove i cvjetove koji su postali tamniji ili gnjecavi. Zaustavite zalijevanje i prihranjivanje, ali održavajte vlažnost zraka. To ćete postići tako što ćete biljku staviti u plastičnu vrećicu. Probušite nekoliko rupica. Znake oporavka moći ćete vidjeti već nakon nekoliko dana, a u vrećici ih držite desetak dana. Kada ju uklonite, počnite ponovo normalno zalijevanje i prihranjivanje.

Afričkoj ljubici godišnje su potrebna dva perioda mirovanja. Prvo je ljeti, kada se temperatura povisi iznad 25 stupnjeva C, a drugo je tijekom zime. Za vrijeme mirovanja zalijevanje se provodi manjom količinom vode, dok se prihranjivanje u potpunosti obustavlja. Ali osim vlage u tlu, afrička ljubica traži i visoku zračnu vlagu. Međutim, kako ima osjetljive listove, prskanje ne dolazi u obzir. Ipak, obzirom da biljka traži visoku zračnu vlagu, najbolje je u tom periodu ljubice smjestiti u prostorije gdje je vlažnost redovita i povećana-poput kupaonica ili kuhinje.

Sve afričke ljubice mogu se razmnožavati iz lista. Biramo list s biljke koji je mlad, ali potpuno formiran i u punoj veličini. Otkinimo (zalomimo) list blizu osnove stabljike biljke. Dovoljno je list malo pritisnuti i on će se sam odlomiti. Zatim treba odrezati stabljiku lista na 3-4 cm od lista. Pripremite malu cvjetnu posudu na dno koje stavimo krupniji pijesak radi što bolje drenaže. U posudu stavite što rastresitiji supstrat. Najbolje je staviti dosta pijeska, perlita i malo treseta. Nakvasite supstrat, posadite list, ne duboko.

Prekriti plastičnom vrećicom koja će održavati povećanu vlažnost. Vrećicu povremeno skidamo i prozračujemo biljku. Držati na svijetlom mjestu. Normalno je da za oko mjesec dana list pusti korijen, a da bi se pojavio izdanak mlade biljke, treba čekati još mjesec dana. Mlade biljke odvajaju se od matičnog lista kada imaju četiri razvijena lista. Afrička ljubica potječe s područja brda Kilimandžaro u centralnoj Africi, a otkrio ju je 1890 godine Walter von Saint Paul Illaire. On je sjeme poslao u Njemačku, gdje su uzgojeni i njeni prvi primjerci. Danas su sve sorte koje se uzgajaju uglavnom križanci i potječu od prvootkrivene Saintpaulia ionantha. A ljubicu odlikuju duguljasti listovi koji su smješteni na kratkim mesnatim peteljkama. Oni pak mogu biti okrugli, narezanog ili valovitog ruba, a prekriveni su sitnim malim dlačicama. Boja lista kreće se od svijetlo do tamnozelene, dok je donja strana kod mnogih sorti tamnocrvena. Cvjetovi mogu biti jednostavni ili puni, različitih boja latica a svi potječu od izvorne ljubičasto-plave boje. J.Kn.