Dome slatki dome
PELARGONIJA U VRTU

Polusjena za intenzivne boje
Objavljeno 24. svibnja, 2018.
Ljepotu ističu u cvjetnim posudama i visećim košarama, ali i u kombinaciji s drugim ljetnicama

Obilna, dugotrajna cvatnja, raskoš boja razlozi su zbog kojih pelargonije od davnina krase naše balkone, terase, okućnice. Od svih je ljetnica najzastupljenija jer joj sunce i visoke temperature ne ometaju rast i razvoj. Svoju ljepotu ističu posađene zasebno u cvjetne posude, viseće košare, ali i u kombinaciji s drugim ljetnicama. Patuljasti i minijaturni oblici mogu se uzgajati i kao sobne biljke, čija nas dugotrajnost cvjetova uvijek ugodno iznenadi.

Vrsta mirisnih listova

Pelargonija pripada porodici Geraniaceae, a potječe iz Južne Afrike. Danas se uglavnom uzgajaju hibridni kultivari. Oplemenjivanjem i selekcijom 300 prirodnih vrsta dobiveno je više od 300 novih kultivara. Osnovna je podjela na cvatuće pelargonije i pelargonije mirisnih listova. Cvatuće se dijele na dvije glavne skupine: pelargonije uspravne (P. zonale) i pelargonije viseće (P. peltatum), bršljanolisne pelargonije. S obzirom na ispunjenost cvijeta dijele se na jednostavne, poluispunjene i ispunjene. Uspravne pelargonije najveća su i najpoznatija skupina kultiviranih pelargonija, koje se prema boji lista i građi cvijeta dijele na nekoliko podskupina. Osnovna je podjela na oblike čija je ukrasna vrijednost u cvjetovima i one kojima su dominantni šareni listovi. Šarenolisne pelargonije dijele se na dvobojne kultivare u kombinaciji bijele i zelene i trobojne u nijansama zelene, crvene, zlaćane ili krem s tamnijim zonama između. Boje su intenzivnije što su manje izložene izravnu suncu, najbolje su u rahloj polusjeni. Sporoga su rasta, starijim listovima boja blijedi, a da bi se potaknulo grananje i razvoj novih listova, otkidaju se rastući vrhovi. Trobojni kultivari imaju manje bujnu cvatnju, sitnije cvjetove, a dvobojni osim atraktivnih listova imaju i atraktivne cvjetove. Pelargonijama isključivo odgovara osunčani položaj, sve ostalo uzrok je slabije cvatnje, kržljavog rasta, bolesti i napada štetnika. Ako svake godine iznova sadimo nove biljke, zbog nemogućnosti čuvanja biljaka preko zime, jako je važno pri kupnji sadnica pelargonija odabrati naizgled zdrave sadnice.

Humus najbolji supstrat

Kompaktan rast, dobra razgranjenost i sa što više cvjetnih pupova karakteristike su zdravog sadnog materijala. Svakako bi bilo poželjno da biljka ima otvoren jedan cvijet zbog odabira prave boje. Sade se na otvoreno kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva (oko 15. svibnja). Odabir cvjetne posude od velikog je značenja za rast. Kroz porozne materijale (drvo, pečena glina) voda isparava iz supstrata, pa treba i češće zalijevati. Kroz neporozne (lakirano drvo, glazirana glina, plastika, metal) nema opasnosti od pretjeranoga gubitka vlage. Najbolji odabir je humusna zemlja, rahla na dodir, dobra kapaciteta za vodu i zrak, bogata hranjivima i blago kisele do neutralne reakcije (na poleđeni ambalaže obavezna je deklaracija na kojoj treba jasno biti vidljiv sadržaj, sastav koji bi svakako prije kupnje trebali pročitati). Radi poboljšanja kapaciteta za vodu dodaju se inertni materijali kao treset ili perlit. Supstrati s visokim udjelom treseta (jeftini supstrati), nakon što se prosuše, vrlo teško upijaju vodu. Zato ih treba zalijevati manjom količinom u više obroka ili posude uroniti u vodu i držati dok se supstrat ne zasiti. Na dno posude uvijek se stavi drenažni sloj od krupnijeg šljunka ili krhotina starih glinenih lonaca u visini od oko 3 cm. Zatim dolazi sloj supstrata, na koji se poredaju sadnice. Kada su biljke složene, prostori između njih dopune se supstratom, sve pritisne i dobro zalije. Ako se supstrat nakon zalijevanja znatno slegnuo, znači da ga je bilo premalo, a ako ga je previše, izdignut će se.

Viseće pelargonije

Viseće pelargonije imaju glatke i sjajne bršljenaste listove koji dolaze u bojama od sjajne tamnozelene preko prošaranih do onih istaknute nervature. Cvjetovi su u nijansama ružičaste i ljubičaste, crvene, bijele i narančaste boje. Mogu narasti do 90 cm, a velik je i izbor patuljastih i minijaturnih oblika. Najčešće se sade u viseće košare, visoke ukrasne posude, u kojima njihova ljepota u obliku cvjetnih slapova najviše dolazi do izražaja.

Ne VOLE MOKRO

Najvažnije je znati da supstrat ne smije biti mokar, nego vlažan, jer pelargonije ne podnose stagnirajuću vodu u zoni korijena. Najbolje je zalijevati nakon što se supstrat osušio na dubini od centimetar i pol do dva suh. Ljeti, za velikih vrućina, zalijeva se i dva puta dnevno, ujutro ili navečer, pazeći da se listovi ne smoče. Hranjiva se ubrzano troše kako zbog intenzivna rasta i cvatnje tako i zbog čestog zalijevanja, a time i ispiranja. Prvo prihranjivanje nakon sadnje slijedi nakon mjesec do mjesec i pol dana jer su se hranjiva u supstratu potrošila. Prihranjuje se tekućim hranjivom za cvatuće biljke s većim sadržajem fosfora i kalija, a manje dušika.

Prihrana

Prihranjuje se jednom u deset dana, a kultivari izrazite bujne cvatnje i češće. U kišnom razdoblju gnojiva dodana u tekućem obliku brzo se ispiru, pa su stoga bolja sporootapajuća gnojiva koja postupno otpuštaju hranjiva u razdoblju od 6 do 8 tjedana. Prosušeni kompost ne smije se zalijevati hranjivom otopinom jer će doći do paleži korijena. Na dno posude uvijek se stavi drenažni sloj od krupnijeg šljunka.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DOBROBIT ZA ZDRAVLJE

Moć biljaka u zatvorenim prostorima

2

VRTNI NAMJEŠTAJ

Ljetni detalji u svakom kutku

3

SUPERBOBICE LAKO JE UZGAJATI

Otporan goji grm brzo osvaja cijeli svijet