Za početak, vezano uz Vaš rad, društvene mreže i klasične knjižnice, kakve su tu veze, da tako kažem, i kakvo je stanje u Hrvatskoj glede toga danas?

- Knjižnice danas nastoje biti tamo gdje su njihovi korisnici pa to uključuje i društvene mreže. Kada je osmišljen, Facebook je bio namijenjen komunikaciji među studentima. Upravo su visokoškolske knjižnice prve primijetile da taj novi način komunikacije postaje sve popularniji pa su se nastojale uključiti kako bi se približile svojim korisnicima studentima. Tada su u Facebooku počeli razmišljati o omogućavanju uključivanja ustanova, udruga i sl. pa su osmišljene facebook-stranice koje, za razliku od profila, nisu namijenjene pojedincima (osim eventualno javnim osobama). U Hrvatskoj brojne knjižnice koriste društvene mreže, ponajviše Facebook, ali koriste se i Twitter, Pinterest, LinkedIn, Instagram… Kao i za pojedince, i za knjižnice je izuzetno važno poštovati sva pravila društvenih mreža. Nužno je da u knjižnici postoji osoba koja je zadužena za društvene mreže. Ta osoba mora biti svjesna da predstavlja knjižnicu, a ne sebe, da mora zastupati stavove knjižnice, načelo otvorenosti i dostupnosti svima... Knjižničar koji održava, primjerice, stranicu knjižnice na Facebooku, ne smije u ime knjižnice preporučivati neke stranice, udruge ili događaje koji njega osobno zanimaju. Svi zakonski propisi i sva etička pravila koja vrijede u stvarnom prostoru knjižnice, vrijede i na društvenim mrežama - načelo jednakosti svih korisnika, pravo na pristup informacijama, pravo na slobodu izražavanja, zaštita privatnosti...

Kad danas analiziramo fenomen društvenih mreža - do kakvih zaključaka možemo doći? Kakva je naime kultura net-generacije posljednjih nekoliko godina? Je li ona zaboravila što uopće znači tradicionalna knjiga, odlazak u knjižnicu...?

- Nove generacije čitaju vremenski isto ili čak i više od “starijih” generacija. Možda čitaju neke drugačije sadržaje poput objava na društvenim mrežama ili vijesti na portalima, ali čitaju. Naravno, tu možemo raspravljati i o kvaliteti onoga što se čita. Što se tiče čitanja elektroničkih knjiga, prema najnovijem istraživanju, samo šest posto Hrvata čita elektroničke knjige (iako ih više od 70 posto ima uređaje na kojima bi ih mogli čitati). U SAD-u je manje od 25 posto onih koji čitaju elektroničke knjige. Prema tome, izgleda da elektronička knjiga neće tako skoro zamijeniti tiskanu, ako će ju uopće ikada u cijelosti zamijeniti.

Odlasci u knjižnicu ne moraju danas uvijek biti fizički odlasci. Knjižnične se usluge mogu koristiti na daljinu, preko društvenih mreža, mrežnih stranica, u obliku pretraživanja online kataloga. Za korištenje digitalnih zbirki nije potrebno doći u knjižnicu, a postoje i razne usluge, poput skeniranja na zahtjev, koje se mogu koristiti s udaljenosti. Zbog toga se mijenja i uloga knjižničara - on već dugo nije samo netko tko obavlja poslove vezane uz tiskanu građu, moderni knjižničar mora znati, primjerice, uspostaviti digitalni repozitorij, izraditi virtualnu izložbu, katalogizirati prema suvremenim načelima i pravilima poznavajući sheme metapodataka, pretraživati i vrednovati informacije, mora dobro poznavati zakonske propise (primjerice, one o autorskom pravu ili zaštiti podataka)...

Koje su zapravo pozitivne, a koje negativne strane društvenih mreža, kad ih se usporedi s klasičnim načinom komuniciranja, uključujući i ono preko knjige u klasičnoj tiskanoj formi?

- Društvene mreže imaju puno pozitivnih strana ako ih se koristi ispravno. Preko njih potencijalni čitatelji mogu brzo dobiti kvalitetnu informaciju o knjigama, bilo tiskanim, bilo elektroničkim. Osim knjižnica, i nakladnici su prepoznali važnost prisutnosti na društvenim mrežama pa redovito daju informacije o zanimljivostima vezanim uz knjige i čitanje. Brojne kampanje koje potiču čitanje lakše se provode zahvaljujući društvenim mrežama. Naravno da i na društvenim mrežama postoji opasnost od tzv. lažnih vijesti. Knjižničari i nakladnici trebali bi nuditi provjerene informacije kako bi bili pouzdan i vjerodostojan izvor i kako bi stekli povjerenje korisnika. Knjižnice su ujedno i mjesta koja korisnicima nude edukaciju vezanu uz informacijsku pismenost. Hrvatske knjižnice i knjižničari, prema mojim saznanjima, ne rade veće pogreške objavljujući na društvenim mrežama. Često se organiziraju radionice, tečajevi ili skupovi koji se bave društvenim mrežama u knjižnicama pa knjižničari imaju priliku steći nova znanja koja mogu prenijeti i svojim korisnicima.

Kad se radi o društvenim mrežama, kako komentirate aferu s “curenjem”, odnosno zloporabom podataka s Facebooka, koliko će taj incident nauditi općenito društvenim mrežama (ali i Googleu, recimo)?

- Ne vjerujem da će im značajnije nauditi, ali takav postupak je nešto čega se svi korisnici društvenih mreža, i interneta općenito, pomalo pribojavaju. Ne mogu govoriti sa stajališta Facebooka ili Googlea, ali znam da hrvatske knjižnice kao ustanove koje u svom radu prikupljaju i neke osobne podatke korisnika, te podatke ne zloupotrebljavaju. Etičko povjerenstvo Hrvatskoga knjižničarskog društva nije do sada zaprimilo nikakvu prijavu u vezi s eventualnom zlouporabom pa vjerujem da naše knjižnice poštuju zakonske i etičke propise koji se odnose na zaštitu osobnih podataka. (D. J.)