Šokantno i možda najsnažnije do sada Sjedinjene Američke Države pogodila je masovna pucnjava u jednoj srednjoj školi sredinom veljače, kada je 19-godišnji ubojica poluautomatskom puškom izazvao veliki masakr. Naime, u gradiću Parklandu na Floridi Nikolas Cruz, mladi ubojica poznat po povijesti psihičkih bolesti, ubio je 17 ljudi - što školskih kolega, što učitelja, ranjavajući još 17, koji su naposljetku, srećom, preživjeli.

Cruz se tog nesretnog dana, 14. veljače, poslužio puškom AR-15, takozvanom američkom puškom, koja se s dokazom o punoljetnosti lako i povoljno može kupiti u gotovo svakoj američkoj trgovini oružja. Iako su mnogi već upozoravali na njegovo problematično ponašanje, mladi ubojica je u svom arsenalu legalno posjedovao još nekoliko vrsta vatrenog oružja, a upravo je njima uspio prouzročiti osmu najveću masovnu pucnjavu s civilnim žrtvama u povijesti SAD-a.

Američki problem oružanog nasilja gotovo je potpuno neshvatljiv ostatku svijeta, a njegovi nepobitni dosezi lako se mogu rasvijetliti ako se samo pogledaju neki objektivni statistički podatci, koji dokazujući učestalost i fatalnost masovnih napada vatrenim oružjem jasno upozoravaju kako su stvari potpuno izmaknule kontroli u trećoj najmnogoljudnijoj državi svijeta. Tako neki podatci doista zvuče dramatično - od davne 1968. do danas u SAD-u od vatrenog oružja poginulo je gotovo milijun i 500 tisuća civila, a samo se od 2012. godine, sve do nesretnog događaja u Parklandu dogodilo više od 1600 masovnih pucnjava, u kojima je otprilike 1800 ljudi ubijeno, a 6400 ranjeno.

Ovaj krajnje zabrinjavajući trend nastavljen je i u 2018. godini, jer se do danas, na prostoru SAD-a dogodilo više od 50 masovnih pucnjava, iz kojih se većina žrtava nije izvukla živa. No, te nevjerojatne brojke djeluju još šokantnije ako se uzme u obzir neslužbena američka definicija masovne pucnjave, prema kojoj oružani napad postaje masovan samo ako je četiri ili više osoba ranjeno ili ubijeno vatrenim oružjem - iz čega proizlazi da se gotovo jednom tjedno u SAD-u dogodi masovna pucnjava.

Jasno je vidljivo da je zaista riječ o širokom i učestalom društvenom problemu, čiji je najveći uzrok upravo u posjedovanju oružja, odnosno zakonima koji zagriženim ljubiteljima pištolja i pušaka omogućavaju njihovo legalno korištenje, čak i ako se ne radi o najčešćim potrebama poput sporta, lova ili samoobrane. Adrenalin, moć i “sigurnost”, najsnažniji osjećaji koje donosi posjedovanje vatrenog oružja, tako su očarali stotine milijuna Amerikanaca, jer se procjenjuje da danas civilno stanovništo SAD-a posjeduje više od 265 milijuna komada različitog vatrenog oružja - dakle, više od jednog komada oružja po svakom odraslom stanovniku. Također, iako NRA (National Rifle Association), američka Nacionalna udruga za oružje, već godinama ističe kako ima “samo” pet milijuna registriranih članova, procjenjuje se da realna, neslužbena brojka vlasnika vatrenog oružja u SAD-u seže sve do 75 milijuna, jer bezbrojne rupe u tamošnjim zakonima o oružju onemogućavaju precizniju evidenciju. Naime, bit tih zakona o kontroli oružja većinom je u Drugom amandmanu američkog Ustava, kojim se naglašava kako je osnovno pravo svakog građanina SAD-a posjedovati oružje u svrhu samoobrane ili zaštite svoga posjeda.

RUPE U ZAKONU

Tako glavni propisi potonjih zakona o oružju, koje svaka od 50 američkih država dodatno prilagođava potrebama svojih građana, prije svega ističu kako osoba mora imati 18 godina kada se registrira ili kupuje oružje, dok bjegunci, osuđivani, mentalno bolesni, turisti, ilegalni migranti i nečasno otpušteni vojnici ne smiju kupovati oružje.

Zakon je u svakoj američkoj državi ponešto drugačiji, slobodniji ili stroži, ali uglavnom običnim civilima nije dopušteno kupovati automatsko oružje. Prilikom kupnje oružja, tako je neophodna pozadinska kontrola, koja traje samo petnaestak minuta, a njome se provjerava dostupna povijest kažnjavanja i psihičkih bolesti pojedinca. No, iako je u samo nekoliko država potrebno imati dozvolu za posjedovanje, pojedinac u pravilu uopće ne mora znati baratati kupljenim oružjem i to je samo jedna od rupa u zakonu, koji ponajviše pogoduje nagomilavanju vatrenog oružja i ignoriranju opasnosti koje s njime dolaze. Naime, oružje se u SAD-u ne mora kupovati samo u licenciranim trgovinama, nego postoji i “zaobilazno preprodavanje”, primjerice prilikom trgovanja preko interneta, kada nije potrebna dozvola o posjedovanju ako osoba ne namjerava “zaraditi” od prodaje, odnosno ako samo upotpunjuje svoju kolekciju ili jednostavno daruje oružje. Prema toj praksi, provjera pozadine se gubi, osoba koja kupuje ne mora se izravno registrirati, a samim time i djeca mlađa od 18 godina mogu doći u posjed opasnog vatrenog oružja - ako ga nasljeđuju od skrbnika ili primaju kao poklon.

Ironično, dokazano je da potražnja za vatrenim oružjem u SAD-u, nakon svake masovne pucnjave, poput posljednje u srednjoj školi u Parklandu, dodatno poraste zbog zabrinutosti mnogih građana za svoju sigurnost, čime se najviše pogoduje upravo NRA-i, koja je do današnje pozicije moći došla manipulacijom povodljivog stanovništva, ali i nezasitnih političara. Naime, konstantnim ulaganjima u Republikansku stranku, koja je najveći pobornik Drugog amandmana, NRA osigurava kontrolu nad industrijom oružja, ujedno regulirajući i same zakone kojima potvrđuje svoju nedodirljivost. Primjerice, na posljednjim izborima 2016. godine NRA je u republikance uložila otprilike 54 milijuna dolara kako bi nastavili dominirati u Kongresu, dok je s dodatnih 30 milijuna poduprla kontroverznog Donalda Trumpa, koji je naposljetku pobijedio na predsjedničkim izborima i započeo s vladavinom u Bijeloj kući. Tako NRA, u narodu poznatija i kao “najstarija organizacija za prava građana”, gotovo svakodnevno dobiva i velike donacije običnih građana, velikih tvrtki i uvaženih političara, a uz potporu možda i najvećih proizvođača oružja, poput Smith&Wessona i Berette. Prema posljednjim dostupnim podatcima, 2013. godine NRA je ostvarila prihod od gotovo 350 milijuna dolara, dok je taj iznos danas zasigurno i udvostručen. Stoga zbilja djeluje nemoguće da će brojni prosvjedi diljem SAD-a nakon masakra u Parklandu imati ikakvih posljedica, posebno zbog toga što su mnogi ljubitelji oružja još uvjereni da je osnovni problem u mentalnim sklopovima i psihičkim poremećajima ubojica, a ne u dostupnosti vatrenog oružja iza svakog ugla.

No, milijuni okupljenih Amerikanaca, predvođeni inspirativnim i racionalnim riječima društveno osviještenih, preživjelih, srednjoškolaca iz Parklanda, na više od tisuću takozvanih Marševa za život diljem SAD-a, možda bi mogli na kraju, za nekoliko desetljeća, postići svoj krajnji cilj i uspostaviti potpunu funkcionalnu zakonsku kontrolu oružja. Tako je, prije svega, Donald Trump sredinom ožujka “velikodušno“ zabranio uporabu jeftinog dodatka koji na mnogim puškama imitira automatsku paljbu, dok je nedavno država Florida izglasala i stroži zakon o oružju, odnosno pomicanje dobne granice za kupovanje oružja s 18 godina na 21 godinu. Također, građani Floride bit će sigurniji i zbog propisa “crvene zastave”, koji će omogućiti prijavljivanje opasnih vlasnika oružja.

Naposljetku, ciklus malih pobjeda neumornih aktivista zaključen je i bojkotom NRA-e od strane mnogih velikih američkih tvrtki, koje su napokon shvatile da “najstarija organizacija za prava građana” neće prezati ni pred čim kako bi zaustavila promjene manjkavih zakona o oružju - nastavljajući legalno podmićivati političare i gotovo fanatičnim konceptom svojih stavova čuvati religiju ljubitelja oružja, većinom zaostalih u dobu Američkog građanskog rata.