Nakon višemjesečne stanke nastavljamo sa serijalom putopisnih reportaža našeg sugrađanina, osječkog svjetskog putnika koji se nedavno vratio iz Latinske Amerike s gomilom materijala, priča i fotografija koje i ovom prigodom u nekoliko nastavaka predstavljamo čitateljima Magazina.
Krenimo, dakle, redom, njegovim riječima i slikama, za početak od Brazila...
Kada netko spomene Brazil mnogima od nas prva asocijacija je Rio de Janeiro, Copacabana i zgodne kupačice, karneval i atraktivne plesačice sambe čvrstih guzica i lijepih sisa, Marakana... eventualno Brazilija! No, Brazil je sve samo ne to! Prije svega Brazil je velika, golema zemlja površinom samo malo manja od cijele Europe - peta zemlja po veličini na svijetu.
U delti Amazone, nedaleko od grada Belema, smješten je otok Marajo (Maražo), koji je površinom malo manji od Hrvatske, ali ne tako kiflast - više je kao Švicarska i oblikom i površinom. Belem je grad na sjeveru Brazila, bliže Europi nego Porto Alegreu, gradu na jugu atlantske obale Brazila! U tom beskraju smješteni su mnogi lijepi gradovi, prekrasna mjesta portugalske kolonijalne arhitekture, prirodne ljepote... Inače, Savezna Republika Brazil, kako je službeni naziv, jedina je država portugalskog govornog područja u Južnoj Americi. S više od 200 milijuna stanovnika graniči sa svim južnoameričkim zemljama osim s Ekvadorom i Čileom. Brazil je bio portugalska kolonija od 1500. pa sve do 1815. godine, kada je “uzdignut” na ujedinjenu kraljevinu s Portugalom i Algarveom. Čak je Rio de Janeiro, nakon Napoleonova upada u Portugal 1808., postao prijestolnica portugalskog kraljevstva i tada su se iz Lisabona cijela kraljevska obitelj, plemstvo i vlada, preselili u taj grad.
NEKE DRUKČIJE BRAZILKE
To je jedini u povijesti zabilježeni prekokontinentalni premještaj jedne kraljevske obitelji i trajao je do 1821. godine, kada se portugalski kralj vratio u Europu i pokušao Brazilu vratiti status kolonije, što mu nije uspjelo, jer je Brazil 1822. proglasio neovisnost, čime je osnovano Brazilsko Carstvo, a Portugal mu je 1825. to i priznao. Ostalo je povijest, pomalo turbulentna, kojom vas ovdje neću zamarati!
Službeno Brazil nosi ime po drvetu brazil (na portugalskom: pau-brasil), kojim su tijekom 16. stoljeća trgovali mnogi pomorci prevozeći ga iz brazilskih regija u Europu, a riječi brasil obično se pripisuje značenje “crven poput žeravice”!
No, krenimo prema Riju de Janeiru. U Rio letim Al Italiom iz Budimpešte, za cijenu povratne aviokarte od 730 eura. Kartu sam kupio, prateći cijene karata na www.skyscanner.com, pet mjeseci prije puta, pretpostavljajući da cijena neće biti niža. I pogodio sam - cijena je samo rasla i desetak dana prije leta dosegla dvostruku vrijednost! Ovdje treba uzeti u obzir da vrijeme moga putovanja od gotovo dva mjeseca nije bilo vrijeme pune turističke sezone koja počinje negdje sredinom prosinca i svoj vrhunac doseže u veljači - vremenu karnevala. I aviokarte za nutarnje letove (nimalo jeftine - prosječno 100 eura po letu), kupio sam istovremeno, rezervirao hostele i hotele. Preporuka: sve što možete rezervirati preko www.hostelworld.com rezervirajte, jer tu možete i otkazati rezervacije bez naknade, čak samo 48 sati prije dolaska u hostel. Preko www.booking.com tu mogućnost nemate pa ćete cijenu smještaja platiti boravili u hostelu ili hotelu ili ne!
U Riju de Janeiro (u kojemu ću u prvom dolasku provesti pet dana), stižem u rano prijepodne, obavljam carinske formalnosti i spremam se promijeniti nešto malo US dolara u mjenjačnici na aerodromu - za 100 američkih dolara plaćaju 257 brazilski reala, što je premalo! Presreće me jedan momak, uposlenik aereodroma i odvodi nekoliko metara od mjenjačnice do svojih lega koji mi nude 300 R$ (reala)- gotovo 50 kuna više od tečaja mjenjačnice. Naravno, uz dozu straha od uvaljivanja lažnih novčanica, mijenjam 100 US dolara.
Do Rija možete stići taksijem za 100 R$ - nešto malo više od 200 kn - ili javnim prijevozom - busom za 16,50 R$ (cca 35 kn), s tim što se na internetu trebate upoznati kojom linijom možete stići do svoga smještaja. Inače, uvijek biram smještaj u središtu mjesta, najidealnije lociran u odnosu na znamenitosti grada, dostupnost javnog prijevoza... I tako sam ovaj hostel izabrao (cijena oko 80 kuna za noć - po cijelom Brazilu gdje sam bio cijene su od 60-100 kn po noći), u blizini postaje metroa, ni pet minuta šetnje do svima znane Copacabane. Sve zanimljivosti u gradu, a nema ih mnogo, možete obići ili pješice ili koristeći se metroom, koji je vrlo učinkovito i za snalaženje jednostavno i jeftino sredstvo prijevoza.
Što, dakle, Rio čini lijepom i za posjet poželjnom destinacijom? To svakako, a što svi očekujemo, nisu žene. Iako svi mi muški kažemo da nema ružnih žena - nije baš tako! U Riu nisam vidio ni jednu za kojom bih se okrenuo, a za sebe mogu reći da mi kriteriji nisu baš osobito visoki! Gotovo sve su pretile, širokih bokova i prevelikih guzica, debelih bedara - užas. Od njih deset biste morali uzimati ponešto da biste složili jednu koja bi bar na nešto sličila. A da stvar bude još gora, gotovo sve nose tajice ili šortseve pa malo-malo vidite ispred sebe kako izvlače ono malo nogavica šortsa iz, da prostite, guzice i onog naprijed. One cure s TV reportaža su obična laž i prijevara, a tu laž i prijevaru medijima ne mogu oprostiti!
Rio čini lijepim mjesto na kojem se nalazi, a znamenitosti (plaže, prije svih Copacabana, Corcovado, Glava šećera, Maracana, akvadukt, stepenice, Selaron, katedrala, Teatro Municipal...), već su toliko puta viđene pa im stoga izostaje onaj wow efekt! Stanovnike Rija svi zovu karioke (carioca), imenom koje je u početku bilo korišteno za sve u vezi s državom Rio de Janeiro (grad Rio ujedno je i država u sastavu Savezne Republike Brazil), a ime potiče iz jezika Tupi i znači kuća Kariža - plemena koje je živjelo uz rijeku Carioca, na području četvrti Rija de Janeira Gloria i Flamengo.
Plaža Copacabana smještena je na najatraktivnijoj lokaciji grada, uz Avenida Atlantica, od koje je dijeli 50-metarski pojas žućkastog pijeska i šetnica popločana crno-bijelim kockicama u uzorku valova (po uzoru na Lisabon), na kojoj su smješteni brojni kiosci s po nekoliko stolova i stolaca s raznovrsnom ponudom pića i hrane prema relativno pristupačnim cijenama (Cola 10, pivo 15-20, caipirinha 25, jelo 40-100 kuna).
Uz šetnicu je Av. Atlantica, s po tri traka u svakom smjeru, kao i staza za trkače i staza za bicikliste. Bicikle možete iznajmiti na jedan sat po cijeni od 10 kuna i voziti se duž svih plaža - Copacabana, Leblon, Ipanema, Botafogo, između ostalih. Meni je pak bila najljepša mala plažica podno Glave šećera - Praja do Urca.
MARACANA RUŽAN MASTODONT
Nedjeljom Av. Atlantica postaje jednosmjerna pa tako tri traka avenije postaju dodatni prostor za šetnju. Šteta što je Rio u vrijeme mog boravka bio gotovo prazan, pa je na Copacabani bilo svega nekoliko kupača i kupačica koje besramno pogledima prolaznika izlažu svoje već opisane atribute, celulit i mlohavost u oskudnim kupaćim kostimima. Neki će reći da je to ispravan i zdrav odnos prema svome tijelu, ali i dijeta je zdrava! Meni je to degutantno i sva sreća da je u Brazilu zabranjeno kupanje u toplesu!
Zadnjeg dana u Riju prepješačio sam cijelu Copacabanu opušteno hladeći stopala u oceanu, ne razmišljajući ni o čemu! U Riju je vrlo ugodna klima, vruće je, ali nema one vlage u zraku koja vas čini ljigavo ljepljivim, a već 200-tinjak metara od oceana (gotovo svugdje u Riju blizu ste oceana), osjećate osvježavajući povjetarac koji vas ugodno hladi.
Za drugi dan mog boravka u Riju najavljena je kiša pa se odlučujem za posjet legendarnom nogometnom stadionu Maracana. Uzimam metro prepaid card na postaji metroa Cardeal Arcoverde (u blizini mog hostela), i eto problema koji će me pratiti cijelim Brazilom - nitko ne govori engleski ni u Brazilu ni u cijeloj Latinskoj Americi. Nekako uspjevam to riješiti, na karticu ulažem 40 R$ (80 kuna - dovoljno za boravak u Riju), i već s interneta skinutom kartom metroa upućujem se prema peronima. Metro u Riju je vrlo jednostavan za snalaženje, ima dvije glavne linije i još dvije kraće, strancima nevažne, a cijena je oko devet kuna, bez obzira na dužinu vožnje. Klimatiziran je i više nego što treba, tako da vam, ako se vozite duže od 4-5 stanica, treba nešto dugih rukava.
Stadion Maracana (službeno - Estadio Mario Filho) otvoren je 1950., nakon dvije godine gradnje, i mogao je primiti oko 173.000 gledatelja, ali nerijetko je ta brojka bila i veća od 200.000, sve do 1990., kada su nesreća i zahtjevi za sigurnošću doveli do smanjenja kapaciteta pa je od 2010. kapacitet stadiona “svega” 79.000 mjesta. Meni je stadion vrlo neugledan, ružan mastodont za čije razgledavanje plaćate 100 kuna. Na stadionu svega neklicina turista, uglavnom Brazilaca (kao i tijekom cijelog mog putovanja stranaca je bilo vrlo malo). Zaključak - ljudi moji, pa ovo je Maracana, uz Wembley najpoznatiji stadion na svijetu, a što učiniše od njega - ruglo! Žali Bože utrošenog vremena...
Priredio: Darko JERKOVIĆ
Kokteli osvježavaju, ali ne vraćaju izgubljenu energiju
Caipirinha je poznati brazilski koktel, a priprema se od brazilske rakije - cachaca - svježe limete i smeđeg šećera, a u Brazilu znači “seljačko piće”. Od bezalkoholnih pića popularna je Coca-Cola i guarana - gazirano piće od zimzelene biljke guarana koja raste na području Venezuele i sjevernog Brazila i koje prema tvrdnjama proizvođača trenutačno povećava razinu energije u organizmu. Pio sam guaranu i osim što mi je ukusnija od Cole nikakvu povećanu razinu energije nisam osjetio. Marketing, što ćete!
Rekord: Tri milijuna ljudi na koncertu Roda Stewarta
Prilaz do oceana na kojem valovi onemogućavaju kupanje na kakvo smo mi navikli, ide preko pojasa pijeska za koji očekujete da će na temperaturi od plus 35 stupnjeva Celzija i više biti pakleno vreo, ali nije tako - iznenađujuće je ugodno topao. Svejedno, na svakih 50-100 metara razvučena su crijeva za vodu koja (kao navodnjavanje - kap po kap) vlaže i hlade pijesak radi ugodnog prilaska mjestu za sunčanje i namakanje u iznenađujući hladnom Atlantiku. Inače plaža Copacabana dugačka je četiri kilometra i proteže se gledano prema oceanu negdje od hotela Copacabana Palace, točnije Av. princeze Izabele prema desno, do tvrđave Copacabana, smještene na rtu Arpoador, a iza tog rta nadovezuju se redom plaže Arpoador, Ipanema i Leblon. Lijevo od Copacabane ničim vidljivo odjeljenim nalazi se plaža Leme, koja završava rtom Leme, na kojemu se nalazi tvrđava Leme, pa slijedi Glava šećera (Pao de Acucar), pa plaže Tvrđava Sao Joao, meni najljepša plažica Urca, pa Botafoge i Flamengo - prema mojoj procjeni više od 15 km plaža ukupno. Inače, na plaži Copacabana 1994. godine održan je najveći koncert na svijetu, onaj Roda Stewarta, kojeg je pratilo više od tri milijuna ljudi. Tu su svirali i Rolling Stonesi, ali je posjećenost bila nešto manja.
Kokteli osvježavaju, ali ne vraćaju izgubljenu energiju
Caipirinha je poznati brazilski koktel, a priprema se od brazilske rakije - cachaca - svježe limete i smeđeg šećera, a u Brazilu znači “seljačko piće”. Od bezalkoholnih pića popularna je Coca-Cola i guarana - gazirano piće od zimzelene biljke guarana koja raste na području Venezuele i sjevernog Brazila i koje prema tvrdnjama proizvođača trenutačno povećava razinu energije u organizmu. Pio sam guaranu i osim što mi je ukusnija od Cole nikakvu povećanu razinu energije nisam osjetio. Marketing, što ćete!