Objavljeno 9. studenog, 2017.
Dosadašnje iskustvo u provođenju energetske obnove pokazuje da u tome nismo dobri
Programi energetske obnove u Republici Hrvatskoj provode se posljednjih nekoliko godina uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao i brojnih jedinica područne uprave (županija) i lokalne samouprave (gradova i općina). Modeli i programi mijenjali su se tijekom godina. Prve su provodili gradovi i općine uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) pri čemu je glavninu sredstava osiguravao FZOEU, dok su gradovi i općine, odnosno županije sufinancirali samo sa simboličnim iznosima koji su najčešće iznosili 2,5 % vrijednosti investicije.
Natječaje koje su provodili gradovi i općine, odnosno županije karakteriziralo je dugo trajanje administrativnog postupka odabira obiteljskih kuća kojima će se odobriti sufinanciranje i mali broj odobrenih sufinanciranih kuća u odnosu prema broju prijavljenih. Posljedica toga bilo je i opadanje zainteresiranosti za programe sufinanciranje energetske obnove, osobito u gradovima i općinama u kojima su samo malobrojni zainteresirani dobili sufinanciranje. Koliko je nepovjerenje u program u nekim sredinama nastalo vidjelo se 2015. godine, kada se upravo u sredinama u kojima je bio najveći udio neodobrenih sufinanciranja radikalno smanjio broj prijavljenih na novi javni poziv FZOEU za sufinanciranje energetske obnove.
Javni poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća koji je raspisao FZOEU 2015. godine postigao je, gledano u cijelosti, veliki interes stanovništva za energetsku obnovu, osobito u područjima posebne državne skrbi gdje je sufinanciranje iznosilo 80 %. Bio je to javni poziv koji je radikalno podigao razinu zainteresiranosti stanovništva za modele sufinanciranja energetske obnove. Međutim, imao je i svojih posljedica. Najveći je iznos sufinanciranja od 80 % koji je vodio i prema zloporabama sustava koje su se pojavljivale. Razdoblje nakon ovog velikog programa obilježilo je veliko iščekivanje sljedećeg. Međutim, iako sada postoji veliki interes, novog natječaja ili javnog poziva još nema.
Utjecaj na gospodarstvo
Provođenje masovne energetske obnove može imati i pozitivan utjecaj na nacionalno gospodarstvo. Pitanje je kako maksimalizirati pozitivan učinak. Najveći pozitivni učinak postigao bi se ako bi se s raspoloživim sredstvima obnovio što veći broj zgrada, odnosno obiteljskih kuća. Tada je i energetski efekt najveći. Najpovoljniji je odnos uštede na energiji i uloženog novca. Isto vrijedi i za smanjenje emisija CO2. Osim toga, bitno je osigurati kontinuitet u zaposlenosti svih koji sudjeluju u procesu: projektanata, certifikatora, građevinara i ostalih, uključujući i zaposlene u administraciji, kapacitete FZOEU i MIGPU.
Dosadašnje iskustvo u provođenju energetske obnove pokazuje da u tome nismo dobri. Nismo dobro organizirani, nema kontinuiteta posla za građevinare i nema modela koji osigurava energetsku obnovu što većeg broja zgrada odnosno obiteljskih kuća.
Kako osigurati kontinuitet i kako povećati broj zgrada i kuća u obnovi?
Odgovor na to pitanje može biti vrlo jednostavan. Može se pripremiti plan objave natječaja prema kojem se može odrediti primjerice:
l siječanj za raspisivanje natječaja za sufinanciranje energetske obnove višestambenih zgrada
l travanj za raspisivanja natječaja za energetsku obnovu zgrada obrazovnih institucija
l srpanj za raspisivanje natječaja za energetsku obnovu javnih zgrada
l listopad za raspisivanje javnih natječaja za energetsku obnovu obiteljskih kuća ili neka druga kombinacija.
I pri tome se može provoditi uhodani model kroz godine, koji se može poboljšavati u hodu. Može se i tražiti optimum u odnosu iznosa sufinanciranja i broja odobrenih sufinanciranja zgrada kako bi se s raspoloživim financijskim sredstvima obnovilo što više zgrada, odnosno obiteljskih kuća.
Sve se to može, a zašto se to ne događa? Odgovor se mora potražiti na onim razinama na kojima se donose odluke, dakle političkim. Ako se postave upiti, vjerojatno se dobiju uljudni odgovori kako se razmatraju poboljšanja dosadašnjeg modela koja će se uskoro objaviti ili tome nešto slično kako bi se dobilo na vremenu.
Nemamo vremena
Mora se shvatiti da vremena nema. Jedino čega nema je vrijeme, a to se uopće ne shvaća. Posljedica nedostatka kontinuiteta u energetskoj obnovi je i odlazak brojnih građevinara koji su radili na energetskoj obnovi 2015. godine u Njemačku. Danas mnogi od njih rade u uhodanom sustavu u Njemačkoj jer su u jednom trenutku ostali bez posla kod nas i mnogi od njih govore o tome kako se ne namjeravaju vratiti. Govore o tome kako je u uhodanom sustavu jasno da će izvedene radove dobiti plaćene 15. u mjesecu kako su i ugovorili, ali pri tome ne smiju zakasniti s radovima niti imati radove i materijale neodgovarajuće kvalitete.
U tome se krije i odgovor na pitanje zašto sada u nekim sredinama nema dovoljno kapaciteta u građevinskom sektoru. Krije se i odgovor na pitanje zašto u drugim zemljama ima kontinuiteta, a u nas ga nema. Naučimo nešto napokon iz vlastitiog lošeg iskustva, ako već nismo naučili iz iskustava drugih. (Daniel Srb, dipl. ing., ovlašteni energetski certifikator)
ENERGETSKA OBNOVA VIŠESTAMBENIH ZGRADA
Natječaj za energetsku obnovu višestambenih zgrada koji je raspisalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske kojim se sufinancira radove na energetskoj obnovi višestambenih zgrada raspisan 17. listopada 2016. godine i zaključen 31. siječnja 2017. pobudio je izniman interes u Hrvatskoj. Na natječaj se prijavilo oko 750 zgrada, a uvjete je ispunilo, dobilo pozitivno mišljenje o pripremljenosti projekta Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 616 zgrada. U konačnici, odobreno je sufinanciranje energetske obnove 596 zgrada. Iznos sufinanciranja za radove iznosi 60 %, a za pripremu dokumentacije čak 85 %. Ovo je prvi natječaj sufinanciran sredstvima iz EU fondova te je zbog toga i metodologija provođenja postupaka pripreme dokumentacije i realizacije projekta drugačija, zahtjevnija.
U nekim sredinama koje su bile iznimno uspješne u prijavljivanju na ovaj natječaj, primjerice u Rijeci, postoji bojazan da se radovi na odbrenoj energetskoj obnovi zgrada neće moći izvesti u odobrenom roku, jer nema dovoljno kapaciteta u građevinskom sektoru.
Upravo je to razlog za ozbiljniju analizu prednosti sustava sufinanciranja energetske obnove, kako za korisnike, stanovništvo, tako i za nacionalnu ekonomiju.