Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, u povodu trećih redovnih lokalnih izbora na Kosovu, pripremio je analizu završnice izborne kampanje.

Iz analize “Kosovski lokalni izbori 2017.: Test za Haradinajevu Vladu?”, izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Na Kosovu će se 22. listopada 2017. održati treći lokalni izbori od proglašenja nezavisnosti 17. veljače 2008. godine. Na lokalnim izborima birat će se predsjednici općina i odbornici u općinskim skupštinama. Centralna izborna komisija Kosova (CIK) potvrdila je sudjelovanje na lokalnim izborima za 91 politički subjekt, od toga: 35 političkih partija, jedna koalicija, 30 građanskih inicijativa i 25 nezavisnih kandidata. Na biračkoj listi ukupno je 1.890.952 birača, a glasat će se u 38 općina. U 29 općina na biračkim listama nalazi se više birača nego što te općine imaju stanovnika, što otvara mogućnosti za manipulacije. Tako općina Gjilan/Gnjilane ima 20.000 više birača nego stanovnika, kao i općina Gračanica koja ima za polovinu više birača nego stanovnika.

Kosovski Srbi imat će mogućnost da s 18 lista biraju svoje kandidate u 21 općini, u deset općina u kojima čine većinu stanovništva i u 11 općina u kojima nisu većina. Srpska zajednica sa sjevera Kosova (općine Kosovska Mitrovica, Zvečan, Zubin Potok i Leposavić), drugi put će sudjelovati na lokalnim izborima koje organiziraju vlasti Republike Kosovo. Službeno je kampanja počela 21. rujna 2017. godine.

Na temelju sporazuma iz Bruxellesa između Beograda i Prištine predviđeno je konstituiranje Zajednice srpskih općina (ZSO) na Kosovu. Zajednica srpskih općina konstituira se statutom, ali se jamči zakonima Republike Kosovo, za čije je izmjene potrebna dvotrećinska većina. Prema tome, Zajednica se može raspustiti samo odlukom općina članica. Iako nastaje izvan pravnog sustava Kosova, Zajednica je dio Kosova, ne dio Republike Srbije (točke 1. i 2.). Zajednica srpskih općina predstavljala bi i predstavljat će službenu instituciju koja bi bila institucionalno povezana s vlastima u Beogradu. Time se stvara model specijalnih i paralelnih veza između ZSO-a i Srbije, sličan specijalnim vezama entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i Srbije.

Izravnim posredovanjem službenog Beograda i Moskve formirana je aktualna vlada premijera Kosova Ramusha Haradinaja (AAK), koju sačinjava koalicija PAN okupljena oko Demokratske partije Kosova (PDK) Kadrija Veselija, Nisma Fatmira Limaja i Alijansa za novo Kosovo (AKR) kontraverznog biznismena Behgjeta Pacollija, uz podršku Srpske liste i poslanika drugih manjinskih zajednica na Kosovu. Odmah poslije parlamentarnih izbora predsjednik Kosova Hashim Thaçi (PDK) prebacio je dijalog između službenog Beograda i Prištine s razine premijera na razinu predsjednika. Poslije Thaçija to je učinio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) odmah po preuzimanju predsjedničke funkcije, iako su pitanja koja su predmet dijaloga u ingerencijama vlada obje zemlje. Radi se o sinkroniziranim potezima, kao što je sinkronizirano formirana nova vlada Kosova, gdje je ključna i zajednička uloga Vučića, Pacollija, Thacija i Moskve.

U toj providnoj i koordiniranoj igri glavni cilj je eliminacija Albina Kurtija i pokreta Samoopredjeljenje (VV-Vetëvendosje!), koji se protivi formiranju Zajednice srpskih općina (ZSO) na način na koji to želi tandem Vučić-Thaçi, jer prijeti realna opasnost od entitetizacije Kosova i stvaranja srpskog entiteta (ZSO) na Kosovu koji bi bio izravno povezan sa Srbijom, kao što je u Bosni i Hercegovini entitet Republika Srpska povezana sa Srbijom. Nova vlada Kosova idealno odgovara protivnicima nezavisnosti Kosova. Premijer Kosova Haradinaj je pod teškom hipotekom ratnih zločina, Thaçi je pod hipotekom zločina i drugih oblika kriminala i prema ocjenama analitičara Specijalno tužilaštvo i Specijalni sud na Kosovu su i formirani da bi se sudilo Thaçiju i njegovoj ekipi za zločine počinjene na Kosovu.

Građani Kosova uglavnom su nezadovoljni i apatični, jer je za premijera postavljen čovjek s brojnim hipotekama i čija stranka AAK ima svega deset poslanika od ukupno 120 u Skupštini Kosova, dok zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova Pacolli sa svojom strankom Alijansom za novo Kosovo (AKR) trenutačno ima samo dva poslanika u Skupštini Kosova. Koliko je ozbiljna nova vlada Kosova govori i činjenica da se tri ministra i trinaest poslanika već kandidiraju na lokalnim izborima, što je krajnje neozbiljno.

Predsjednik Thaçi svjesno je pokrenuo kampanju protiv Velike Britanije, SAD-a i EU-a, a očekuje se uskoro kampanja i protiv Turske, koji nisu ispunili navodno dana obećanja prema Kosovu kako bi opravdao svoj nerad, ispao žrtva i zaštitio se od budućeg sudskog procesuiranja. Zbog napada na vodeće države, koje su omogućile nastanak i afirmaciju mlade kosovske države, opozicija je Thaçija opravdano označila kao “opasnost za državu” Kosovo. Analitičari smatraju da s Thaçijem Kosovo faktički postaje “južna srpska pokrajina”. Aktivnim sudjelovanjem u izbornoj kampanji Thaçi je pokušao poentirati upućivanjem zahtjeva predsjedniku Republike Albanije Iliru Meti, da omogući kosovskim državljanima dobijanje albanske putovnice kako bi tako riješili pitanje liberalizacije viznog režima. Thaçiju je potpuno jasno da bi Albanija tim potezom ugrozila svoj bezvizni režim s državama EU-a, i da Albanija bez suglasnosti EU-a i SAD-a ne može udovoljiti Thaçijevom zahtjevu. Analitičari smatraju da albanski predsjednik Ilir Meta nije trebao dolaziti u posjet Kosovu za vrijeme trajanja izborne kampanje, jer je (zlo)upotrijebljen za Thaçijeve interese i interes izborne kampanje PDK. Vrlo je važno zaustaviti Thaçija u konfrontaciji s dokazanim prijateljima Kosova i međunarodnom zajednicom, jer takvo njegovo djelovanje izravno koristi službenom Beogradu i Aleksandru Vučiću.

Za relaksaciju odnosa na Kosovu vrlo je važno da zaživi rad Specijalnog tužilaštva i Specijalnog suda, koji treba biti odgovor Kosova na tvrdnje iz izvještaja specijalnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martija i istovremeno dodatni zamah da se krene s detačizacijom Kosova po uzoru na Makedoniju (degruevizacija), i tako dođe do unutrašnje konsolidacije te zemlje. U Makedoniji već uspješno djeluje Specijalno javno tužilaštvo (SJO), na Kosovu djeluju Specijalno tužilaštvo i Specijalni sud, iz čega je jasno da Hashima Thaçija čeka neizbježna sudbina Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), kao i demontaža Thaçijevog režima, dok je režim Gruevskog definitivno poražen na lokalnim izborima u Makedoniji 15. listopada 2017. Ulogu Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) kao predvodnika svih građana u demontaži režima u Makedoniji na Kosovu će zamijeniti pokret Samoopredjeljenje (VV) - oba politička subjekta su socijaldemokratske orijentacije.