Novi početak, nova pjesma i novi spot. Mladi glazbenik Marko Kutlić (22) nakon izlaska iz Pravila igre otvara novo poglavlje u životu, ali i na svom glazbenom putu. Publika, posebno ženski dio, koja od samih glazbenih početaka prati Marka i voli njegov upečatljiv vokal, nestrpljivo je čekala njegov prvi singl.

U razgovoru za TV Obzor Marko nam je otkrio prave razloge odlaska iz benda, je li se oporavio i tko mu je u svemu tome bio podrška, ali i koji su mu ciljevi u solokarijeri te što će učiniti ako ne postigne jednak uspjeh kao s dečkima iz bivšeg benda.

Radio sam intervju s Pravilima igre u travnju ove godine, a samo nekoliko mjeseci poslije sve se promijenilo. Možeš li prepričati našim čitateljima koji nisu upoznati sa situacijom što se točno dogodilo?

- Sve sam rekao preko izjave koju sam javno podijelio na svom službenom facebook-profilu. Što je bilo, bilo je. Ne želim se vraćati na negativne i ružne situacije iz prošlosti. U bendu Pravila igre proživio sam mnogo lijepih trenutaka, puno koncerata, surađivali smo s najboljom diskografskom kućom Hit Records, jednim od najvećih pjevača u regiji Tonijem Cetinskim i jednim od najemitiranijih autora u regiji Mirom Buljanom. Želim se sjećati tog benda upravo po tim lijepim trenucima koje sam prošao s njima. U mom srcu nema mjesta za mržnju i srdžbu, momcima želim sve najbolje u budućnosti, a ja se želim fokusirati na ono što dolazi.

Spominjao si tada i zdravstvene probleme. Kako se sada osjećaš?

- Sada je sve u redu, osjećam se puno bolje.

Tko ti je bio najveća podrška kad ti je bilo najteže? Na koga se uvijek možeš osloniti?

- Najveća podrška su mi Bog i moja obitelj. Na njih se uvijek mogu osloniti.

Vjerujem da ni u najluđim snovima nisi očekivao da će ova donedavno lijepa priča tako naglo završiti. Ipak, odlučio si se za solovode. Koji ti je sada glavni cilj?

- Tako je, nisam. Glazba je moj život, da se ne bavim glazbom, ja ne bih bio ja, bio bih netko drugi. Glazba ima terapeutsko djelovanje, ona je nešto posebno, jedna druga dimenzija. Moj je glavni cilj onaj koji je bio oduvijek, uveseljavati ljude veselim i sretnim pjesama i liječiti njihovo srce i dušu oni sjetnim, tužnim. To je jedini cilj glazbe i jedini smisao.

Nedavno si predstavio svoj prvi samostalni singl, o kakvoj se pjesmi radi?

- 'Srce se spasilo' tužna je pjesma koja govori o nesretnoj ljubavi između dvoje ljudi koja na kraju završi razlazom. Napravio sam nešto drukčije od onoga što ste dosad mogli čuti od mene, ozbiljnije i nešto što više opisuje mene kao osobu. Pjesmu sam radio sa svojim dragim prijateljem Aleksandrom Čubrilom, koji je autor ovog izvrsnog teksta, a za aranžman i produkciju bio je odgovoran fenomenalan dvojac iz deciBel studija, Igor Ivanović i Marko Vojvodić.

Iako si sada u sretnom braku, siguran sam da si bar jednom ostao slomljenog srca. Kako si to tada zaliječio?

- Jesam. Većina ljudi bar jednom pretrpi bol slomljenog srca, nakon čega nastanu emocionalne rane. Kao što sam rekao u prijašnjem pitanju, glazba ima terapeutsko djelovanje. Ja sam svoje emocionalne rane izliječio slušajući pjesme Toše Proeskog, Tonija Cetinskog, Olivera, Gibonnija i stranih izvođača, kao što su Adele, Bruno Mars i Bon Jovi i isto tako bih volio da se drugi ljudi pronađu u mojim pjesmama i da slušajući moje pjesme izliječe svoje srce i svoj duh.

Što ti je, osim glazbe, najvažnije u životu?

- Glavna i najvažnija stvar mi je vjera, uz koju dolazi obitelj, a nakon obitelji prijatelji. Prva sporedna stvar u životu mi je glazba, a tek druga nogomet (smijeh).

Slava te, vidimo, nije promijenila. Činiš se drukčiji od svojih vršnjaka. Kako uspijevaš ostati prizemljen i ne povoditi se za lošim utjecajima?

- Ja sam običan čovjek, kao i svaki drugi. Sve što činim ili govorim nastojim da bude po mojim vjerskim i moralnim načelima. Ne želim nikome zlo, poštujem svako ljudsko biće i znam da je to ispravan put.

Bojiš li se da solo nećeš postići jednak uspjeh kao s bendom? Što bi učinio u tom slučaju?

- Ničega se ne bojim, a pogotovo ne neuspjeha. U mojoj glavi i rječniku nema mjesta za tu riječ. Mislim pozitivno, trudim se i radim, i ne patim za nebitnim stvarima.