Magazin
PODIVLJALA KLIMA KROJI SUDBINU SVIJETA:

Od karipske Irme
do slavonske suše
Objavljeno 16. rujna, 2017.
URAGANI I TORNADA SVE POGUBNIJI, A I POTRESA JE SVE VIŠE. KOLIKO JE ZA SVE, I JE LI UOPĆE, KRIV ČOVJEK?

Koliko god skeptici tvrdili suprotno, naš planet Zemlja sve je manje idilično mjesto za život, pri čemu se budućnost ne čini nimalo svijetlom. Mnogi dijelovi svijeta sad su već konstantno izloženi razornim utjecajima prirodnih faktora, od kojih aktualni atlantski uragani koji pustoše Meksički zaljev i jug Sjedinjenih Država djeluju doista zastrašujuće.

Svi oni koji tvrde kako se klima drastično mijenja, sad likuju nad svojim teorijama o posljedicama globalnog zatopljavanja pa u isti koš trpaju i pomahnitale uragane, prošle i sadašnje, simpatičnih imena (Andrew, Katrina, Harvey, Irma...), ali i buduće, kojih neće manjkati na potezu od Zapadne Afrike do Kariba i Meksičkog zaljeva, da o tajfunima, uraganima u Aziji, i ne govorimo. Naime, azijski tajfuni također su uobičajena pojava, no i njihova snaga iz godine u godinu raste, sve ih je više, posebno na Filipinima, Indoneziji, Maleziji, u Kini, do Australije i Novog Zelanda. Tajfuni udaraju skupa s monsunskim kišama pa onda nastaju katastrofalne poplave, goleme materijalne štete, milijuni ljudi ostaju bez domova, poljoprivreda biva uništena i glad je posve ozbiljna prijetnja.

Doduše, pravih dokaza za tvrdnju da su uragani izravna posljedica globalnog zatopljevanja nema, no o neizravnim vezama može se govoriti. O tome zbori i Željka Fuchs, direktorica Centra za klimu i vodu na institutu New Mexico Tech, koja se među ostalim bavi i istraživanjem uragana: “Nikada ne želimo povezati samo jedan događaj s klimatskim promjenama jer je to statistički netočno. Ono što znanstvena zajednica može reći je da su klimatske promjene utjecale na intenzitet uragana, odnosno kada dođu jačeg su intenziteta.”

Hrvatski pak stručnjak, oceanolog Mirko Orlić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu pojašnjava: “Kad se govori o uraganima uvijek se kaže da postoji nekoliko elemenata da bi se oni razvili. Osnovni je temperatura površine mora, koja jača. Drugi je rotacija Zemlje - uragani imaju specifičnu strukturu čiji je razlog rotacija Zemlje. Treće je razlika vjetra po visini. Četvrta je turbulencija u atmosferi i peta je vlažnost zraka. Vlaga je jako važna stvar, jer uragani izvlače vlagu iz mora, podiže se taj zrak gore, kondenzira se i oslobađa se toplina i to hrani cijeli sustav. Kad se sve to nekako podesi, onda dolazi do velikih i snažnih pojava uragana.”

LJUDSKI FAKTOR

O odgovornosti čovjeka za globalno zatopljavanje, a s tim u vezi i odgovornost za učestalost uragana, prof. Orlić kaže: “Čovjek je otprilike pola kriv za zatopljenje, a pola je prirodni proces. Ali u toj polovici u kojoj je čovjek odgovoran najvažnije je kako smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Jer ako se emitira manje stakleničkih plinova, manji je efekt staklenika, onda se smanjuje temperatura i uragani su blaži”. Gostujući u Dnevniku NoveTV, Orlić je odbacio povezanost potresa, ali i nuklearnih pokusa, s uraganima: “Kad je riječ o uraganima, oni nemaju veze s potresima ni s nuklearnim eksperimentima.”

Odlučniji stav glede odgovornosti čovjeka za uragane ima Valerie Masson-Delmotte, francuska klimatologinja i članica Međudržavnog panela za klimatske promjene (IPCC), UN-ove organizacije koja okuplja 3000 klimatologa iz cijelog svijeta: “Uragani većeg intenziteta jedna su od očekivanih posljedica klimatskih promjena. Što su temperatura vode i postotak vlažnosti viši, uragan može biti jači. A ta dva elementa su izražena zbog jačanja učinka staklenika”.

Sličnog je mišljenja i Jane Lubchenco, bivša čelnica američke NOAA-e (Nacionalna agencija za oceane i atmosferu), koja također upozorava na zabrinjavajuću razornost uragana: “Nema sumnje da klimatske promjene povećavaju ozbiljnost katastrofa kao što je uragan Harvey.”

Najveći svjetski autoritet kad su uragani u pitanju, američki znanstvenik Kerry Emanuel, klimatolog na Massachusetts Institute of Technology (MIT), upozorava: “Očekujemo da ćemo bilježiti sve više oluja visokog intenziteta, kategorija 4 i 5, čiji je udio oko 13 posto od svih uragana, ali koji izazivaju neproporcionalno veće štete.”

Od hrvatskih stručnjaka koji globalno zatopljavanje tumače kao normalne prirodne procese, akademik Vladimir Paar opetovano ponavlja de je po tom pitanju uloga čovjeka minimalna: “Prije dvije godine u Kongresu SAD-a sastalo 700 vrhunskih znanstvenika koji su tvrdili da većina klimatskih promjena ne dolazi zbog djelovanja čovjeka. Inače je u prošlosti puno primjera da su klimatske promjene česte, ali da ih u nekim razdobljima ima više, u nekima manje”. Suprotnog je mišljenja Branko Grisogono sa Geofizičkiog odsjeka PMF-a, koji tvrdi da će ekstremi biti sve češći, a suprotno akademiku Paaru, naveo je kako 99 % znanstvenika tvrdi da je za klimatske promjene odgovoran čovjek. “Mediji su prije bili obmanuti da idemo u ledeno doba, ali mi već desetljećima govorimo da dolazi do globalnog zatopljenja”, upozorio je Grisogono.

POPLAVE I SUŠE

Bez obzira na to koliko god uragan poput Irme izgledao zastrašujuće (navodno eksplozivne moći dvije nuklearne bombe srednje snage!), s površinom veličine pola Europe, zapravo je najveći problem, osim vjetrova i obilnih kiša, takozvani “storm surge" sindrom.

Laički rečeno to je podizanje razine mora i do maksimalnih deset metara (kod Irme za 4-5 metara), što je također pogubno. Konkretno, uragan doslovce usisa more, kao sad Irma u području Kariba, nastaje depresija, a onda se djelovanjem vrtložnih sila uragana sva ta masa usisanog mora izlije negdje na kopnu, kamo uragan stigne u svom smrtonosnom pohodu. “To je zapravo poplava. Ali ne klasična poplava kao kad padne puno kiše pa se izlije rijeka, već poplava koja je prije svega uvjetovana dizanjem mora. Nešto kao plima, plimni val. Možemo to tako i nazvati”, pojašnjava meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar te dodaje: “U principu je to slično onome što se u zadnje vrijeme pojavljuje i kod nas, ali, naravno, kod nas je to puno manjih razmjera. To su plimni valovi koje prouzročava naglo okretanje vjetra. Nedavno smo svjedočili jednom takvom na Hvaru. More se jednostavno nabija u neka određena mjesta koja su geografski predisponirana da se u njima to dogodi... Uragan zapravo možemo pojednostavljeno shvatiti kao jednu golemu i snažnu ciklonu. On je u fizikalnom smislu isto što i ciklona, samo je puno veći i puno jači”, objašnjava Mazzocco Drvar.

Klima ne divlja samo posredovanjem uragana i tornada tamo daleko, u SAD-u i na Karibima. Klima se poremetila i kod nas, u Europi, poplave su u Italji sve češće, aktualne su sad u Livornu, recimo, a svako malo s nevremenom, olujama i poplavama imaju posla i Njemačka, Velika Britanija, pa i Hrvatska (Istra, Međimurje, ovoga tjedna Zadar, Nin...), dok se primjerice Slavonija suočila s manjkom oborina i sušom, što je također katastrofa.

TORNADA I POTRESI

Nisu samo atlantski uragani problem, velike katastrofe izazivaju i kontinentalna tornada, napose u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje godišnje hara više od 1200 takvih razornih vrtložnih oluja. Za nastanak tornada potrebno je nekoliko uvjeta - nestabilnost atmosfere, mehanizmi podizanja i vlaga u srednjim i donjim dijelovima atmosfere.

Od uragana se razlikuje po promjeru, koji iznosi samo nekoliko stotina metara, a najviše tri kilometra. U većem dijelu područja što ga je zahvatila oluja, tornado se pojavljuje kao crni oblak ljevkasta oblika. Inače, tornado najčešće nastaje u središnjoj dolini rijeke Mississippi. U SAD-u je u svibnju 1999. godine izmjerena najveća službeno zabilježena brzina vjetra u dosadašnjoj svjetskoj povijesti od 484 kilometra na sat. Radilo se o razornom tornadu koji je nastao kod Oklahoma Cityja, a dobio je naziv Tornado Bridge Creek-Moore. Slična tornadu je pijavica, atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog kumulonimbusa. Pijavice obično kratko traju, od pet do deset minuta, ali katkad mogu trajati i više od jednog sata. Pijavice su proteklih godina učestale u Hrvatskoj, pa je tako jedna poharala dijelove Zagreba i okolicu Velike Gorice.

Da priroda uzvraća udarac, dokaz je i sve više potresa, poput nedavnog u Meksiku, a tlo se trese i u drugim dijelovima svijeta. Na to smo već oguglali, dok se ne dogodi kod nas, poput blagog podrhtavanja tla nedavno u Đakovu, što nije bilo nimalo ugodno, premda srećom bez većih posljedica. S potresima su odmah u vezi i cunamiji. Davne 1958. godine zabilježen je najviši cunami u povijesti - megacunami nastao je zbog divovskog odrona zemlje s planine u more, na području američke savezne države Aljaske. Odron je bio izazvan snažnim potresom u blizini, magnitude čak 8.3 prema Richteru. S planine se tom prilikom u zaljev Lituya obrušilo čak oko 30 milijuna kubičnih metara kamenja i leda. Nagli udar takve mase u more izazvao je val (megacunami) viši od 500 metara! Još je u sjećanju cunami od 26. prosinca 2004., koji je pogodio Indoneziju i Tajland. U toj je katastrofi živote izgubilo oko 230.000 ljudi u čak 14 zemalja.

GOLEMI TROŠKOVI

Kad se sve zbroji, teško je ne zaključiti da je priroda doslovce podivljala i da je katastrofa prouzročenih uraganima, tornadima, potresima, cunamijima... iz godine u godinu sve više. Ako tome pridodamo i požare, kojih je posljednjih godina također bezbroj, od Europe i Hrvatske do Kalifornije i Australije, dojam je da živimo u najopasnijem vremenu do sada kad se radi o dramama koje nam servira priroda, samostalno, iz samo njoj znanih razloga, ili pak zbog ljudskog faktora.

A najgore od svega je saznanje da tim nevoljama nema kraja, da po tom pitanju teško da išta konkretno i brzo čovjek može učiniti. Teško da će pomoći i Pariški sporazum o klimi, posebice nakon što je zaslugom Donalda Trumpa iz njega istupio SAD. Za one pak koji tvrde da je za sve što se događa čovjek najdogovorniji, za njih dvojbe nema - crno nam se piše i već smo dobrano zakasnili spriječiti globalno zatopljavanje, a time i uragane, podizanje razine mora i poplave priobalnih gradova diljem planeta koje su neizbježne. Oni pak oprezniji, znanstvenici koji u sve to osim zdravog razuma uključuju i neke nepobitne faktore poput prirodnih ciklusa, poremećaje u Zemljinom magnetizmu i gavitaciji, pridodaju k tome i utjecaj Sunca, napose svemirske zakone, sve što se događa tumače logičnim i očekivanim slijedom, pri čemu utjecaj čovjeka (globalno zatopljavanje) nije za odbaciti, ali nije ni presudan.

I za kraj, vratimo se do SAD-a. Štete koje su Florida i druge države juga Amerike (Texas, nakon Harveyja) pretrpjele iznosti će više stotina milijardi dolara. Američki savezni budžet po tom će pitanju biti u velikoj nevolji, troškovi saveznih država i Washingtona bit će rekordno veliki kad počne sanacija terena, obnova i oporavak. U konačnici, to će SAD opteretiti više nego cjelokupni financijski izdatci tijekom Vijetnamskog, ali i Drugog svjetskoga rata, što će teško podnijeti i najveća svjetska gospodarska sila kakva Amerika još uvijek jest. A onda kad se svemu tome pribroje i troškovi vojnog angažiranja u Afganistanu, Iraku... vojna intervencija u Sjevernoj Koreji u sadašnjim okolnostima čini su kao nemoguća misija.

Piše: Darko Jerković

ZADARSKA GRACIJA
Biblijske kiše od Istre do Splita, katastrofalna suša u Slavoniji

Premda je ova godina bila klimatski prilično incidentna, hrvatski stručnjaci (klimatolozi) drže da uragane ne možemo očekivati ni u Sredozemlju, ni u Jadranu, još manje uragan tipa Irme, što sve zvuči vrlo utješno. No, zato imamo pijavice i tornada, srećom manje snage, kao i niz drugih klimatskih procesa i promjena koji djeluju na Hrvatsku. Drugim riječima, može se zaključiti da Hrvatska posljednjih godina trpi intenzivna kišna razdoblja, duga sušna razdoblja i toplinske valove, ovisno od područja do područja. Tako su primjerice Istra i sjever Hrvatske do sada tijekom 2017. najviše bili na udaru kiša i poplava. Ovog tjedna teško su poplavljeni Zadar i Nin, kiša je lila do sada nezabilježenim intenzitetom, pa se činilo da je na djelu biblijski potop, neka naša “dalmatinska Irma”, premda se radio o cikloni lijepog imena - Gracija! Nešto malo kiše palo je i u Slavoniji, no zbog tri mjeseca ljetne suše teško je stradala poljoprivreda, najviše kukuruz i repa, jedino je grožđe slađe nego ikad. Uglavnom, ni Hrvatska nije pošteđena ekstremnih situacija, klimatskih anomalija, kakve nisu zabilježene posaljednjih tridesetak godina. Nešto se zbilja događa na što ne možemo utjecaji. Stoga nam preostaju dvije mnogućnosti - jedna je prilagodba, a druga ublažavanje ili bolje ublažavanje pa onda prilagodba. Pritom nam najmanje treba histerija oko svega, pa i klime.

ATOMSKA SNAGA

Uragani 1. kategorije:

Razvijaju jačinu vjetra od oko 120 do 153 kilometra na sat i ne čine neku veću štetu čvrstim građevinama, ali izazivaju manje poplave.

Uragani 2. kategorije:

Jačina vjetrova je od 154 do 177 kilometara na sat, mogu oštetiti krovove, vrata i prozore, kao i raslinje, a priobalno i niže zemljište može biti poplavljeno dva do četiri sata prije dolaska centra uragana.

Uragani 3. kategorije:

Imaju jačinu vjetra od 178 do 209 kilometara na sat i nanose materijalne štete malim naseljima, posebno zbog poplava.

Uragani 4. kategorije:

Njihova jačinu vjetra kreće se od 210 do 249 kilometara na sat. Nose krovove kuća, uništavaju kuće u blizini obale, nose kamp-prikolice, izazivaju poplave. Nužna je evakuacija stanovništva.

Uragani 5. kategorije:

Najsmrtonosniji. Imaju jačinu vjetra veću od 249 kilometara na sat koji mogu nositi krovove na većim stambenim objektima i industrijskim postrojenjima, a manje kuće mogu potpuno razoriti. Nužna masovna evakuacija stanovništva.

PRIJE IRME
Pet najsmrtonosnijih uragana

Uragan Galveston bila je najgora oluja u povijesti SAD-a. Uragan četvrte kategorije s vjetrom od 230 kilometara na sat 1900. godine opustošio je saveznu državu Teksas. Poginulo je između 10 i 12 tisuća ljudi, a šteta je iznosila 99,4 milijarde dolara.

Drugi najsmrtonosniji uragan u SAD-u bio je Okeechobee iz 1928. godine, koji je pogodio južnu Floridu te odnio 2500 života i nanio štetu od 40 milijardi dolara. Okeechobee je pogodio i Portoriko i Bahame te usmrtio više od 4000 osoba, uz štetu od 100 milijuna dolara.

Uragan Katrina je krajem kolovoza 2005. godine pogodio južnu obalu SAD-a. Razorio je New Orleans, usmrtivši 1800 ljudi i prouzročivši štetu od 110 milijardi dolara. U međuvremenu su sagrađeni sustavi obrane od uragana i poplava koji bi trebali spriječiti reprizu takve tragedije.

Uragan Great Miami iz 1926. godine koji je devastirao Floridu odnio je 400 života, ali i počinio štetu od 157 milijardi dolara.

Uragan Sandy je 29. listopada 2012. prouzročio velike poplave na sjeveroistočnoj obali SAD-a, u saveznim državama New York, New Jersey i Connecticut. Usmrtio je više od 120 ljudi, među kojima četrdesetak u New Yorku. Materijalna šteta - oko 71 milijardu dolara. Uragan Sandy opustošio je i Jamajku, Kubu, Bahame, Haiti i Dominikansku Republiku.

Oprezniji znanstvenici sve što se događa tumače logičnim i očekivanim slijedom, pri čemu utjecaj čovjeka nije za odbaciti, ali nije ni presudan...

Cunami od 26. prosinca 2004., koji je pogodio Indoneziju i Tajland, bio je katastrofa u kojoj je živote izgubilo 230.000 ljudi u čak 14 zemalja...

Irma je najsnažniji uragan na Atlantiku otkako postoje mjerenja. Tek će tjedni koji slijede pokazati kakvi su razmjeri katastrofe...

Možda ste propustili...

INTERVJU: MILJENKO ANTIĆ, POLITOLOG, SPECIJALIZIRAN ZA MEĐUNARODNE POLITIČKE ODNOSE

Tezu o građanskom ratu pobio je i srpski odvjetnik Srđa Popović

TEMA TJEDNA: ZAHLADNJENJE ODNOSA HRVATSKA - SRBIJA (I.)

Zakopani u prošlosti: Srbija se ne miri s činjenicom da je izgubila rat!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: MILJENKO ANTIĆ, POLITOLOG, SPECIJALIZIRAN ZA MEĐUNARODNE POLITIČKE ODNOSE

Tezu o građanskom ratu pobio je i srpski odvjetnik Srđa Popović

2

TEMA TJEDNA: ZAHLADNJENJE ODNOSA HRVATSKA - SRBIJA (I.)

Zakopani u prošlosti: Srbija
se ne miri s činjenicom
da je izgubila rat!

3

GLAS IZ LONDONA BRITANSKA PARANOJA

London još u znaku Brexita i straha od terorizma. Kako se snalaze Osječani?