Simpatičnu plavokosu glumicu Csillu Barath Bastaić šira je hrvatska publika najprije zapazila u prvoj hrvatskoj telenoveli “Villa Maria”, a zatim i u humorističnoj seriji “Bumerang”. Nakon niza filmskih, televizijskih i kazališnih uloga u posljednje dvije godine činilo nam se da je “nestala”, a odgovor na to gdje se “skrivala” otkrit ćete u intervjuu koji je za TV Obzor dala u povodu nove serije “Čista ljubav”, čime je označila povratak žanru koji ju je proslavio.

Nismo vas u posljednje vrijeme često viđali u javnosti ili na televiziji, gdje ste se “skrivali” i što ste radili?

- Iako se vjerojatno čini da sam se u posljednje vrijeme “profesionalno skrivala”, zapravo sam konstantno bila aktivna, kako u području glume, tako i u nekim drugim sektorima, kao što su casting i produkcija. Posljednjih nekoliko godina radila sam i živjela između Londona i Zagreba pa se vjerojatno zbog toga stekao dojam da sam manje prisutna. Nažalost, većina kazališnih projekata rijetko doživi publicitet i medijski prostor kakav i zaslužuje. Tako i neki političko-socijalno angažirani projekti, koji su mi bili od iznimne važnosti, poput predstave o propasti Kamenskog (“Projekt višegodišnjeg nasada jabuka”, Teatar ITD), ili, pak, oni o slobodi govora i političkim prilikama (“Teror tolerancije”, Teatar ITD), nisu dobili adekvatnu i zasluženu pozornost javnosti.

Sada ste se ipak vratili na male ekrane. Kako biste opisali svoj lik u seriji “Čista ljubav”? Po čemu ste vi i Dina slične, a po čemu ste totalno različite?

- Kako snimanje odmiče, tako mi je lik Dine sve draži. Zanimljive su situacije koje prolazi sa svojim Štefom. Ima tu komičnih trenutaka unutar samog dramskog luka, koji malo otupljuju oštricu pa je i zabavnije igrati. Ona, kao i svaki čovjek, ima svojih uspona i padova, nije savršena niti je zamišljena da bude “uzorna, poslušna ženica”. Ona je drčna, glasna, borbena i strastvena. Ponekad brzlopleta i tvrdoglava, ali se bori za sebe i svoje. Priča koja se razvija oko tog lika jako je zanimljiva i sretna sam što je upravo meni pripao lik Dine.

Što vas je privuklo liku nesretne supruge? Jeste li nešto naučili igrajući Dinu?

- Ne bih se složila da je riječ o “nesretnoj” supruzi. Njezinu priču ne određuje samo odnos s mužem, koji, kao i svi odnosi, bili oni ljubavni ili neke druge prirode, prolazi razne faze. Oni imaju svoje uspone i padove, ali generalno gledano likovi Dine i Štefa ostvaruju jako dobru dinamiku. S druge strane, njezina funkcija u seriji nije isključivo determinirana time što je Štefova supruga, jer ona je kao lik umrežena u cijelu priču i isprepleće se s većinom drugih likova.

Koliko se oslanjate na vlastita životna iskustva prilikom razvijanja nekog svog lika?

- Kad je riječ o autorskom projektu, onda je sloboda kreiranja “svog” lika mnogo veća. Međutim, ovdje se ne radi o autorskom projektu, nego onom koji konstantno nameće zadatosti situacije i odnosa. Postoji sloboda u interpretaciji samog lika koji se u dogovoru s kreativnim producentom i režiserom ustanovi u samom početku i onda je to neka podloga na koju nadograđujem lik. Sretna sam što su mi suradnici na ovom projektu ljudi koji cijene moju kreativnost i profesionalni doprinos pa je ta sloboda velika. Kao i u svakom projektu, zadatak mi je naći sličnosti u karakteru i situacijama, pa onda, naravno, crpim iz toga.

Što biste učinili da samu sebe uhvatite kako u svojoj vezi glumatate i pretvarate se da ste nešto što niste?

- Neiskrenost i dvoličnost mi je najgora ljudska osobina. Iskrenost je temelj svakog odnosa, pa tako i onog ljubavnog. Ne bih se nikada dovela u situaciju da mi odnos počiva na krivim temeljima.

S Krunoslavom Klabučarom, koji tumači Dininog supruga Štefa, već ste glumili u seriji “Bumerang”. Kako je izgledao vaš ponovni susret nakon više od deset godina i kako se slažete na snimanju?

- Zar je već toliko prošlo? Fascinantno mi je da se nakon toliko vremena ljudi i dalje sjećaju te serije i nerijetko je ističu kao jednu od naših najboljih humorističnih serija. Drago mi je to čuti, jer to znači da smo napravili uistinu dobar posao. Što se mog filmskog supruga tiče, iskreno, nisam mogla poželjeti boljeg partnera. Mislim da ostvarujemo dobru glumačku dinamiku. Mnogo se smijemo i zafrkavamo. Stalo nam je da scene budu dobre pa ih uvježbavamo koliko god to brzina snimanja dopušta. Odnos naših likova je zanimljiv i prolaze kroz razne faze pa se mnogo toga može očekivati od naše priče.

Zašto bi se nova serija, prema vašem mišljenju, mogla svidjeti gledateljima koji inače nisu ljubitelji žanra?

- Smatram da je napravljen ogroman produkcijski korak naprijed kad je riječ o samom formatu. Dobra, napeta priča te živopisni i zanimljivi likovi i njihovi odnosi. Mislim da će to držati pozornost gledatelja i privući one nove. Dobra priča je ključ svake dobre serije. Također mislim da je vizualno atraktivnija od bilo čega što smo mogli vidjeti do sada u tom rangu serija.

Vjerujete li u tradicionalne uloge za žene i muškarce? Da ste muškarac, što mislite, koliko bi se vaša karijera drugačije razvijala?

- Živimo u vrlo dinamičnom, hektičnom i pomalo konfuznom razdoblju te se funkcije unutar zajednica neizbježno pretapaju. Tradiciju unutar zajednice cijenim ako je ta raspodjela rezultat sporazuma, nije nametnuta i obje strane prihvaćaju taj omjer kao funkcionalan model za njih. Nisam odgajana u okruženju gdje su uloge bile tako strogo podijeljene, stoga i težim zajednici koja će biti partnerstvo u punom smislu te riječi. Što se karijere tiče, mislim da bi se neke stvari svakako drukčije razvijale. Nije tajna da je ovo i dalje muški posao i da se raspisuje daleko više muških uloga nego ženskih. Osim toga, konkurencija je mnogo manja.

Što mislite, zašto neki talentirani glumci odustaju od svojih snova i ambicija, a oni koji nisu nadareni žele postići više nego što je realno?

- Iskreno, ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje jer nisam u koži tih ljudi niti mogu sa sigurnošću reći koji je razlog tim životnim odlukama. Mogu samo pretpostavljati kad kažem da vjerojatno postoji mnogo faktora koji određuju zašto netko odluči promijeniti karijeru ili potpuno odustati. Ovaj posao ima mnogo strana. Koliko god je lijepo baviti se poslom koji voliš, surova je realnost da slobodnjaci moraju žonglirati nekoliko poslova istovremeno kako bi preživjeli mjesec. Mogućnosti za stalnim zaposlenjem u nekom kazalištu su male, a podrška nezavisnom kazalištu izostaje. Međutim, u svom neposrednom okruženju nisam svjedočila tome da glumci odustaju potpuno, nego se svi zajedno borimo kao lavovi da radimo što više i što raznovrsnije. To je dobra strana slobodnjaštva. Ne dopušta da se uljuljkaš i ulijeniš. To volim jer daje dinamičnu notu životu.