Naše gore listova doista ima posvuda u svijetu, a zasigurno najviše u Njemačkoj. U nastojanju da pronađu mjesto gdje neće biti ekonomski i politički proganjani, mnogi Hrvati nakon Drugog svjetskog rata napustili su svoju domovinu, neki legalno, a mnogi potajno, i potražili bolju budućnost za sebe i svoju djecu.

U Njemačkoj ih je najviše u dvjema južnim velikim saveznim pokrajinama - Bavarskoj, s Münchenom, te u Baden-Württembergu, sa Stuttgartom. Ali to nije bilo pravilo pa su se Hrvati, ali i folksdojčeri iz bivše Jugoslavije, sklanjali gdje su mogli, gdje ih je netko primio, ili gdje su imali rođake.

Potomci jedne od brojnih takvih obitelji i danas žive nedaleko od Hamelna pa je posjet Donjoj Saskoj (Niedersachsen) s glavnim gradom Hannoverom, drugoj najvećoj saveznoj pokrajini u Njemačkoj, iza Bavarske, bio prava prigoda da pobliže upoznamo Hameln, grad koji živi sa svojom tradicijom i koji može poslužiti kao primjer kako se tradicija brendira radi turističke promidžbe i uopće gospodarskog napretka.

Ako u prvi mah i ne znamo o kojem je to gradu riječ, neka nas podsjeti bajka Čarobni frulaš braće Grimm iz 18. stoljeća. To je jedna od priča nastalih na temelju jeziva, istinitog ili izmišljenog događaja od 26. lipnja 1284., čiji se završetci prilagođavaju potrebama i dobi čitatelja. Prema toj bajci, u jednom selu pojavila se takva najezda štakora da ljudi više nisu znali kako ih se riješiti. Tada se pojavio mladić Pied Piper, odjeven u čudnu šarenu odjeću, te se ponudio da izbavi selo od nesreće. Selo se složilo da će mu platiti koliko traži samo da mu pomogne i riješi ga napasnih štakora. Mladić je sviranjem frule odveo sve štakore do rijeke, oni su se utopili, i tako je spasio selo. Kada su se seljaci predomislili i nisu mu htjeli isplatiti obećani novac, mladić je na isti način odlučio iz sela odvesti svih 130 djece. U originalnoj verziji priče svirač ih je odveo na rijeku, gdje su se utopili svi osim hromog dječaka koji je zaostajao putem. U jednoj verziji priče djeca su jednostavno nestala, a u modernim varijantama grubi je završetak priče promijenjen - djeca su zatvorena u pećinu te su vraćena kada su seljaci otplatili dug sviraču.

To selo iz Grimmove priče je Hameln na rijeci Weser, glavni grad pokrajine Hameln-Pyrmont, 30 kilometara jugozapadno od Hannovera, s oko 59.000 stanovnika, koji je i poznati trgovački centar.

Grimmova bajka o čudnom frulašu Piedu Piperu učinila je Hameln svjetski poznatom destinacijom, a gradski oci pobrinuli su se da svoje sugrađane, a osobito goste iz drugih dijelova Njemačke i svijeta, na svakom koraku podsjete na bajku ugradivši je u sve pore javnoga života grada.

U najpoznatijoj trgovačkoj ulici u središtu grada, Bäckerstraße, nalazi se neobična kuća čudnog svirača, najveća i najljepša renesansna građevina u gradu. Nedaleko od nje postavljen mu je spomenik, a svakih nekoliko koraka na popločanom nogostupu nalazi se i granitna kocka s pozlaćenim likom štakora. Neki kažu da se tako može pratiti put kojim je svirač vodio štakore iz grada, ali oni zapravo vode do svih značajnijih znamenitosti Hamelna.

A kako se u tom gradu čuva tradicija, koja je brend mjesta, pokazuje i podatak da gradski glumci na središnjem trgu svake subote od svibnja do rujna uprizoruju tu najpoznatiju njemačku priču.

Na visini četvrtog i petog kata pročelja gradske vijećnice, zgrade u kojoj se obavljaju vjenčanja, nalazi se 36 zvona različitih veličina i boja zvuka, koja uvijek u isto vrijeme sviraju gradsku himnu, a onda se na prvom katu nekoliko puta dnevno otvaraju metalna vrata na prozoru i slijedi lutkarski uprizorena bajka o Piedu Piperu. Turisti redovito nastoje u to vrijeme biti ispred vijećnice, padala kiša ili sjalo sunce, kako bi pratili legendarnu, živu i lutkarsku predstavu.

Inače, zgrada u kojoj se obavljaju vjenčanja potječe iz 17. stoljeća i jedna je od posljednjih zgrada te vrste u gradu izgrađenih od kamena. Prozor sa satnim mehanizmom na kojem se prikazuje bajka dodan je 1964., kad su obnovljena i zvona na zgradi.

Pekarnice u gradu opsjednute su štakorima - ali oni su danas načinjeni od kruha i kolača. Jelovnici u restoranima nude delicije poput štakorovih repova, a to nisu repovi štakora, nego tanko izrezano svinjsko meso. Štakori su i u nazivima koktela. Gradski muzej ima animiranu verziju priče i izbor različitih verzija priče iz raznih dijelova svijeta. Zanimljivo je vidjeti kako različite kulture preuređuju tragični završetak Čarobnog frulaša, jer on nije u skladu s današnjim shvaćanjima priča.

I da nije bajke o štakorima, Hameln vrijedi pogledati zbog njegove arhitekture i položaja na obalama rijeke Weser. Poznat je po karakterističnoj Weser renesansnoj arhitekturi, što znači da je osnovna konstrukcija drvena, puna figurica i polikromiranih drvenih rezbarija. Kažu da izgleda kao prizor krajolika oslikanog za Grimmove bajke. Te zgrade potječu iz 16. stoljeća, a izradili su ih talijanski arhitekti koji su bili naručeni da unesu duh visokog društva u zgrade velikaša koji su se obogatili trgovanjem na rijeci Weser.

Budući da su granitne kocke s pozlaćenim likovima štakora u popločanom dijelu grada prava atrakcija za djecu, u turističko-edukativnom smislu posjetitelji Hamelna nisu propustili zamijetiti da je to jedno od mjesta koja osobito djeca svakako moraju posjetiti, jer tu se razvija dječje zanimanje i za povijest, i za književnost.

Nedavno je, 13. kolovoza, u Hamelnu održana prva utrka štakora, u svijetu jedinstvena turistička manifestacija.

Piše: Petar  ŽARKOVIĆ