ORAHOVICA

Kada netko gradi apartmane na moru, ništa čudno, no kada nikne zgrada s pet apartmana u srcu Slavonije, to zavrjeđjue pozornost. U prigradskom naselju Orahovice, Duzluku, rođeni Orahovčanin Stjepan Gelenčir (79) odlučio je napraviti nešto posebno.

Rodni kraj, prisjeća se Stjepan, bio je prisiljen napustiti još 1958. godine.

- Tada je bilo jako teško živjeti i zbog neizdrživog političkog pritiska, kao imigrant sam morao napustiti Hrvatsku. Otišao sam prvo u Italiju, a potom sam se, recimo to tako, skrasio u Njemačkoj. Izučio sam kuharski zanat u hotelu Esplanada u Zagrebu s 18. godina, a potom se nakon odlaska iz Hrvatske počeo baviti poslom koji sam oduvijek volio, a to je slikarstvo. Godinama sam u Njemačkoj bio samostalni galerist, i danas imam svoju galeriju u Heidelbergu, ali sam u mirovini, pa sad posao vodi moj sin. Mnogo sam radio, to je zapravo galerija u kojoj uživo slikaš za kupce, radili smo i bakrorez i ostale slikarske tehnike – počinje Stjepan, koji danas boluje od Parkinsonove bolesti, no to ga nije omelo u namjeri da se vrati u svoj rodni grad i nešto u njemu napravi.

- Vratio sam se u Orahovicu, u svoj kraj, i odlučio napraviti nešto za njega. Čuo sam da je Orahovica postala studentski grad. Godinama sam dolazio ovdje, pratio događanja i stoga znam da je upravo moj rodni grad danas turistički najposjećenije mjesto u Slavoniji. Tako se rodila ideja o apartmanima. Sam sam napravio idejni nacrt i uz pomoć orahovačkog arhitekta Marija Kršćanskog napravio zgradu u Duzluku po svojoj želji, zbog lokacije, jer iz svakog apartmana puca pogled prema obroncima Papuka i Krndije. Prekrasan pogled kakvog nigdje u svijetu nema, vjerujte mi, a mnogo sam toga prošao i vidio. U dvorištu tih apartmana kupio sam i kuću, jer želim ostati ovdje. Posebnost je da zid prema planini zapravo nije zid, nego su to veliki stakleni prozori, tako je u svakom apartmanu kako bi taj pogled svima bio dostupan. Također, s terase na vrhu zgrade pruža se pogled prema Slavoniji do mađarskog brda Arsany – kaže Stjepan.

Unatoč svojoj bolesti i godinama, još uvijek je iznimno vitalan i pun života, znao je čak zaigrati i nogomet.

- Ma ne dam se. Zato sam i odlučio raditi sve ovo ovdje. U Orahovici je prekrasno, imam ovdje još sestru i nećakinju, brat Marijan je, nažalost, preminuo, a upoznao sam i mnoštvo novih, dobrih ljudi i mojoj sreći nema kraja što sam ponovno ovdje. Voljan sam i prodati ove apartmane jer, ponavljam, najvažnije mi je bilo da ostvarim svoju dugogodišnju želju i pokažem svijetu ovaj prekrasan pogled i dio kontinentalne Hrvatske – zaključio je Stjepan Gelenčir, koji na pitanje zašto apartmane nije napravio negdje na moru, odgovara: “Na moru nema ovakvog pogleda, ovo ima samo moja Orahovica”.