U Zavod za liječenje boli, preciznije u Ambulantu za bol, svakodnevno se javljaju desetci građana kojima bol predstavlja veliki problem u obavljanju svakodnevnih obveza. Kako je za određene modalitete liječenja potrebno čekanje, ondje tim sastavljen od liječnika, fizioterapeuta, psihologa, radnog terapeuta i medicinskih sestara mijenja percepciju boli i pacijentima znatno olakšava vrijeme prije, primjerice, operativnog zahvata.

Mirjana Rebić (75) i Violeta Pancer (56) dvije su pacijentice među mnoštvom koje je prošlo dnevnu bolnicu u Zavodu za liječenje boli i program Pain, kojim im je znatno olakšano zdravstveno stanje, a kronične boli koja ih je mučila godinama, kažu, gotovo da se više i ne sjećaju.

- Prošla sam multidisciplinarni program liječenja kronične boli, i to nakon višegodišnjih problema s kralježnicom i artrozom zglobova koljena. Na skali od osam bol se nakon završenog jednomjesečnog programa Pain smanjila na tri, a radiofrekvencija kojom mi je smanjena bol puno mi je pomogla. Sretna sam što sam mogla proći nefarmakološko liječenje, pa sad bez boli mogu čekati operaciju - kaže Mirjana Rebić, predsjednica Inicijalnog odbora Udruge pacijenata s kroničnom boli čija je osnivačka skupština bila u ponedjeljak.

Mjesec dana dnevne bolnice i program Pain prošla je i 56-godišnja Violeta Pancer, koja pati od dugogodišnjih problema s kralježnicom. Kaže kako je nakon završetka programa osjetila znatno poboljšanje.

- Prošla sam vježbe, individualno savjetovanje, fizikalnu terapiju i divim se timu koji je ne samo meni nego svima u grupi znatno pomogao. Sad funkcioniram znatno bolje i dobila sam pravilnu terapiju koju liječnici obiteljske medicine ne znaju propisati. Drago mi je da je naše zdravstvo prihvatilo ovakav oblik liječenja koji ide na trošak zdravstvenog osiguranja i svakome tko osjeća bolove preporučujem ovaj program, ispričala nam je Violeta Pancer koja je uz akupunkturu prošla i TENS terapiju, laser, magnet i UZV.

O istovjetnoj terapiji može posvjedočiti i autorica ovog članka. Liječenje u Ambulanti za bol pomoglo joj je izdržati neopisivu bol nakon ekstruzije petog diska u vratnoj kralježnici. Petodnevne injekcije koje joj je propisao obiteljski liječnik nisu pomogle, a nakon što je uzimala goleme količine tableta kako bi smanjila bol, a koje joj nisu pomogle, u Ambulanti za bol propisan joj je samo jedan lijek. Sve do operativnog zahvata, točnije puna tri mjeseca, držala se propisane terapije u točno određeno vrijeme, a bol i neprestani trnci u lijevoj ruci postupno su nestajali. Naposljetku, zahvaljujući stručnom timu i desetodnevnom tretmanu, bez boli je izdržala sve dane do neizbježnog operativnog zahvata.