Kada kao profesorica, između ostalog, i kolegija poslovne etike, svojim studentima nastojim objasniti pojam političke korektnosti, često koristim jedan vrlo jednostavan primjer.

Naime, slijedom javnih kampanja i medijske prezentacije, reklo bi se da su u našem društvu invalidne osobe ili “osobe s posebnim potrebama” upravo one o kojima država i te kako vodi računa. Ako javna institucija (ne i privatna firma) nije izgradila pristup invalidima, biva prozvana, naši su parkinzi neutemeljeno prepuni mjesta namijenjenih invalidima, pa ako ste u nedostatku vremena i slobodnih parkirnih mjesta odlučili, eto, na pet minuta, stati na mjesto namijenjeno invalidima, počinili ste ne samo moralni grijeh nego ćete za to platiti i pozamašnu kaznu od, mislim, 700 kuna. To je jedna strana priče! Licemjernost sustava vidljiva je iz činjenice da invalidne osobe u svakodnevnim, životno važnim situacijama - pri nabavi ortopedskih pomagala, rehabilitaciji ili zapošljavanju - imaju vrlo slabu financijsku i logističku potporu hrvatske države. O iznosima osobnih invalidnina, doplatka za pomoć ili ostvarivanja statusa roditelja njegovatelja ne vrijedi ni govoriti.

Može li se reći da je Trump političku korektnost zapravo “preveo” u političku nekorektnost?

- Politička je korektnost, zapravo američki izum, koji je u krajnje podijeljena, često diskriminirajuća zapadnjačka društva uveo novu globalizacijsku političku kulturu koja otvorena etička pitanja iz svijeta biznisa kao i politike - krađe, prijevare, ucjene, korupciju, neetične prakse zapošljavanja - marketinški briljantno pakira i PR-ovski uspješno “odstranjuje” od raje, tj. zamagljuje stvarne probleme multikulturalnih društava. Međutim, najnoviji razvoj događaja malo je zbunio zapadne političke elite kao i cenzurirane medije, zapravo “čuvare revolucije”, odnosno neoliberalnog poretka. Američki predsjednik Donald Trump, kao što vidimo, nije pobornik političke korektnosti, pa je u ovu uglađenu ekipu svojim postupcima unio puno nereda. Tako se odmah na početku odbio rukovati s “najmoćnijom europskom političarkom” Angelom Merkel, inače slugom Soros-Obama-Clinton garniture, zatim je, nedavno, u povodu posljednjeg terorističkog napada u Londonu, kritizirao (s potpunim pravom) londonskog gradonačelnika, optuživši ga da ne shvaća ozbiljno svu težinu situacije. Naime, iako London, zbog “probušenih” britanskih sigurnosnih sustava, od ožujka broji više desetaka mrtvih, politički korektan Sadiq Khan je, netom prije napada na London Bridgu, Britancima poručio “da se ne osjećaju nelagodno zbog prisutnosti većeg broja policajaca na ulicama Londona.” Tijekom nedavnog summita NATO-a u Bruxellesu Trump je politički korektnoj europskoj vladajućoj eliti, kojoj inače ništa nije strano - voditi ratove, potkopavati druge režime, uklanjati političare koji im nisu skloni i istovremeno PR-ovski inzistirati na očuvanju “naših vrijednosti”, pokazao da ne drži do njezinih stavova, niti ga zanimaju njezina mišljenja, isključivo onih 2 % povećanja sredstava za obranu ili - budimo politički nekorektni - za buduće ratove koje će Amerika voditi. Dok se Trump ponašao kao slon u staklani (grubo je odgurnuo crnogorskog premijera), neki su ispravno shvatili da od političke korektnosti nemaju ništa, pa se tako naša socijalno inteligentna predsjednica laktanjem i naguravanjem uspjela progurati, a zatim i naslikati pokraj njega. Trump “as first” pokazao je tijekom summita tko mu treba, a tko ne, a izjavom da su Nijemci “loši, jako loši”, želeći samo reći da je trgovinska razmjena na štetu Amerike, izazvao je bijes politički korektne javnosti.

Kakva je posebnost PK fenomena u slučaju Hrvatske?

- U Hrvatskoj, taj uglađeni bruxelleski diskurs, koji u moralno upropaštenom društvu, besramno zagovara transparentnost, borbu protiv korupcije, “europske vrijednosti”..., nedavno je pretumbao, zamalo novi splitski gradonačelnik, poduzetnik Željko Kerum, koji je svojim ponašanjem tijekom kampanje prema izabranom gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari, a od kojeg ne odstupa, izazvao osude najšire javnosti. Naime, Kerum je svoju poslovnu kulturu i poslovni moral koji je u Hrvatskoj općeprihvaćen, neupitan i koji živi većina poslodavaca, samo odlučio primijeniti na svijet politike. Tako smo, prije koji dan, imali prilike vidjeti da je i jedan drugi slavljeni poduzetnik, Rimac, podivljao na Stankovića koji je tijekom emisije Nedjeljom u dva, svom gostu, slovenskom gospodarstveniku, postavio krajnje legitimna, vrlo ozbiljna i važna pitanja o praksama zapošljavanja, radnih uvjeta i plaća. Stanković se našao u nezgodnoj poziciji, te je odlučio poslužiti se savršenim alatom neoliberalizma - biti politički korektan, pa je ovom bahatom tipu, koji dolazi iz tog svetog “realnog sektora” koji “hrani sve nas”, u kojemu je, budimo realni, dopušteno sve ono od čega se trese javni sektor, odmah otvorio medijski prostor.

U političkoj korektnosti, odnosno nekorektnosti, Kerum se nameće kao paradigmatski primjer. Kako to objašnjavate?

- Kerumove izjave pokušat ću staviti u kontekst: “ja zapošljavam” - jer činjenica je da njegovi jadno plaćeni zaposlenici stvaraju nemjerljiv prihod na temelju kojeg Žele živi kao feudalac; “kome si ti dao plaću” ili “on nikad nije radio” - ovakve uvrede su prihvatljive većini ljudi, jer sve hrvatske vlade godinama vode kampanju i ponižavaju ljude koji rade u javnim institucijama koji su slijedom toga, za javnost, postali teški neradnici. Osim činjenice da je ogromnu lovu dužan Gradu Splitu kojim želi upravljati, Kerum potpuno uvjeren u svoje upravljačke sposobnosti, kaže “budalo, dužan sam svojim firmama, sam sebi.” Drugim riječima, dužan je, poput Todorića, svojim zaposlenicima kao i svojim dobavljačima, pa i malim OPG-ovima koji su mu dostavljali npr. jaja, ali i državi, što ovaj uspješni poduzetnik uopće ne vidi kao problem. Zbog toga je svoj feudalni svjetonazor odlučio primijeniti na politiku koju je potpuno ogolio i sveo na ono što ona zapravo i je: prostor isključivo pojedinačnih interesa, podmetanja, borbe za vlast interesnih grupa, bespoštedne konkurencije. Kerum nema “sense” za mjeru, stoga njegovi verbalni istupi izazivaju oštre osude politički korektne javnosti, koja je inače potpuno irelevantna prema njegovu poduzetničkom djelovanju.

Dr. sc. Jadranka Polović, politologinja iz Splita