Na pitanje da za Magazin prokomentira protekle izbore za Hrvatski sabor, pozitivne i negativne aspekte kojima smo svjedočili, Jerko Trogrlić, politički komentator i stručnjak za odnose s javnošću, direktor splitske agencije Vajt d.o.o., kazao je:

- Ono što bi nas sve moglo veseliti jest visoka izlaznost birača na ovim izborima. Očito je da su proglašavanje srijede neradnim danom i iznenadni događaji i tenzije uoči izbora doveli do odaziva kakav nismo imali godinama. Problem je što je na izlaznost utjecala i komunikacija, koju su obilježavali populizam, nepristojnost, vrijeđanje na osobnoj razini i iznošenje prljavština kakve dosad nisu bile komunicirane u političkom prostoru, bar ne od političara najvišeg ranga.

Što smo zapravo naučili, da se tako izrazim, od proteklih izbora, i što bi od svega viđenog i čuvenog moglo ostaviti dublji trag i na buduće odnose kad se radi o parlamentarnoj demokraciji, komunikaciji, retorici...?

- Izbori oduvijek znače i borbu za emotivnu naklonost birača, no kad se kampanjom prvenstveno stimuliraju strah i mržnja, onda to može biti kratkoročno efikasno, no dugoročno ne donosi ništa dobro našem društvu.

To po sebi znači snižavanje razine komunikacije, podizanje agresivnosti, a to može dugoročno dovesti i do porasta nasilja, i verbalnog i fizičkog. Ako predsjednik ili ministar mogu tako vrijeđati, što ne bi mogao načelnik općine, student ili radnik u lokalnom kafiću.

Prvi put se u izborni proces, na pristran način, aktivno uključio netko s pozicije predsjednika države, pa smo imali uključivanje Ustavnog suda i njihov sukob, što nužno pojačava nepovjerenje u institucije, slabi njihov utjecaj. Kršenje ili različito tumačenje pravila, zakona i na kraju samog Ustava pojačava osjećaj pravne nesigurnosti i relativnosti pravila. Činjenica da se ta zapaljiva i neargumentirana komunikacija pokazala efikasnom garantira da će se ona koristiti i u godinama koje slijede, a to znači da stranke, njihovi lideri, mediji i na kraju mi kao birači nismo položili ispit. Ono što je pedagoški dobro jest da su korist od takve retorike ostvarili kolateralni sretnici (Most, DP i Možemo!), a ne Milanović i Rijeke pravde, i tu možemo tražiti tračak nade da će političari možda shvatiti kako većina rijetko bira bad guys ili girls tipove.

Može li se nakon svega, pa i postignutih rezultata na proteklim izborima, zaključiti o postojanju podjela, lijevoj i desnoj Hrvatskoj, pa čak i da je HDZ zaokrenuo udesno, s obzirom na pregovore s DP-om? Koliko su takve kvalifikacije utemeljene ili su ipak pretjerane kad se radi o podjelama?

- Svako demokratsko društvo ima podjele takve vrste. Volio bih pohvaliti projekt "Izborni kompas", izvrstan projekt Fakulteta političkih znanosti koji je svakom biraču mogao pokazati gdje se nalazi u odnosu prema vlastitim stavovima. U nas su godinama podjele bile bazirane na Drugom svjetskom ratu i ne mogu nego iskazati zadovoljstvo što smo, nadam se, trajno, bar taj dio prerasli. Ipak, siguran sam da su mnogi birači glasali znatno drukčije od onog što im je kompas pokazao. Osim kod ekstremno lijevih opcija, razlike u našem slučaju nisu izražene oko pitanja socijalnih politika, ekonomskih programa, stavova o porezima, priuštivom stanovanju, zaštiti okoliša, nego se danas prvenstveno ističu u odnosu prema migrantima i stranoj radnoj snazi, obrazovanju, odnosu prema manjinama, radu nedjeljom, seksualnim slobodama, pobačaju...

Europa ukupno politički postupno ide udesno. U ovom sazivu parlamenta imamo 25 mandata desno od HDZ-a, te iako to samo po sebi nije bitno drukčije od prošlih godina, činjenica je da je dominantna politička retorika zahvaljujući Milanoviću proteklih godina, HDZ-u u predizborno vrijeme, a kontinuirano Mostu, Suverenistima i Domovinskom pokretu - otišla udesno.

Činjenica je također da su Plenkovićev centristički HDZ, Rijeke pravde i liberali ipak dobili najveći broj birača, što znači da prosječni hrvatski birač ipak još uvijek diše centristički.

S obzirom na postignute rezultate, ali i postizbornu kombinatoriku, ukratko, kakve bi bile ocjene HDZ-a i oporbenih stranaka, SDP-a, DP-a, Možemo! Mosta... Naravno, čeka se daljnji asplet oko sastavljanja saborske većine, prvenstveno kao rezultat pregovora i dogovora HDZ-a i DP-a...

- Osim SDP-a svi mogu biti više ili manje zadovoljni rezultatima izbora. Možemo! je gotovo udvostručio rezultat. Posljednjih šest mjeseci pokazali su kako ne procjenjuju da je ovo trenutak za sudjelovanje u vlasti na nacionalnoj sceni i odbili su svoj "brod" vezati uz SDP. Vodili su se prvenstveno uskim, stranačkim interesima, i ako uz ove saborske mandate dogodine ponove pobjedu u Zagrebu i još ponekoj sredini, pokazat će se kao izvrsni stratezi. Nešto desnija vlada i problemi u SDP-u im u svemu tome idu na ruku.

Domovinski pokret preživio je brodolom sa Škorom i nakon četiri godine evo ga u poziciji da formira vladu s ideološki najbližim partnerom i pritom ostvari san da to bude bez SDSS-a. To je scenarij koji su priželjkivali posljednje dvije godine i prilika koju ne misle propustiti.

Most se nakon još jednog dobrog rezultata našao u problemima. Odlazak para Raspudić pa Vesne Vučemilović, problemi s Miletićem... bitno ih ranjavaju i smanjuju prostor za zadovoljstvo koje su mogli imati nakon izborne večeri. Da je nešto trulo, moglo se osjetiti još u predizbornoj kampanji, a koliko je udarac težak ili nije, pokazat će se već na izborima za Europski parlament.

Plenković se sigurno nadao još jednom mandatu s partnerima iz prošlog saziva i da nije bilo Turudić/Milanović efekta, vjerojatno bi tako i bilo, no ni jedan hrvatski premijer nije bio u prilici tri puta uzastopno formirati vladu i sa 61 mandatom u atmosferi polarizacije, uključivanjem Milanovića, te nakon osam godina mandata ne bi smio biti nezadovoljan. Čeka ga drukčiji model vladanja, ali što bi za takvu priliku dali Grbin ili Milanović...

Zaključno, što očekivati u godinama koje slijede? Izazova je puno, koji su najveći i za sljedeću vladu i za društvo u cjelini...?

- Demografska, migracijska, stambena i zdravstvena politika bit će one koje će dominirati u sljedećim godinama. Na žalost, bojim se da nas i dalje čeka vrlo destruktivna retorika bazirana na prozivanjima za korupciju i osobne uvrede, a lišena programske kritike ili konkretnih rješenja. Tko uspije na vrijeme obući odijelo heroja i vrijednosno obojiti svoje programe, ima šansu biti izabran za četiri godine na valu nade i pozitivnih emocija, a ne destrukcije ili samih ekonomskih pokazatelja, kako se to pokušalo ovaj put. (D.J.)