Kako zapravo objasniti pojam politička korektnost i sve što taj pojam znači i konotira jučer, danas i sutra, da tako kažem. Možemo li govoriti o političkoj korektnosti na desnici i lijevici ili ne?

- Politička korektnost je kao i svaka druga korektnost, nešto na što se svi pozivaju u teoriji, a u praksi svojim ponašanjem i izjavama prvom prilikom dovedu u pitanje. Osim toga, o političkoj se korektnosti najčešće govori u kontekstu predizbornih kampanja, a nažalost rjeđe i u svim ostalim aspektima političkog djelovanja. Iz toga proizlazi da je “zabrinutost” birača i političara u modernim demokracijama najvećim dijelom fokusirana na period izbora, nakon čega politički život postaje isključivo “privilegij” političara i političkih stranaka. Unatoč brojnim mehanizmima koje demokracija nudi, kontrola rada političara kao i sudjelovanje nepripadnika političkih stranaka u političkom životu nakon izbora svode se na minimum. Tako da tada i (ne)korektnost prestaje biti tema o kojoj se vode rasprave. Također, politička korektnost ili, bolje rečeno, nekorektnost najčešće nemaju veze s politikom, politički suprotstavljenim idejama i stavovima, različitim ideološkim pogledima na svijet. Nekorektnost puno više ukazuje na kućni odgoj, opću kulturu i karakter pojedinog političara. Naravno, upravo na ovoj temi vide se razlike između razvijenih demokracija, društava s dugom demokratskom tradicijom, i onih koja tek teže postati takva. Naime, nije neuobičajeno da se i u tim demokratski naprednijim društvima pojedinci iz različitih političkih opcija oštro kritiziraju, pa i grubo vrijeđaju. Ali isto tako, nije neuobičajeno da se (korektno) prihvaćaju prijedlozi političkih neistomišljenika, ako se procijeni da su od općedruštvenog značenja. Ovakav obrazac ponašanja političkih oponenata u društvima u kojima je višestranačje tek u povojima teško je zamisliv. Što se tiče (ne)korektnosti “desnice” ili “ljevice”, već same te tradicionalne ideološke odrednice u modernom političkom svijetu dolaze u pitanje kao razlikovni faktor. Ono što i jedne i druge povezuje, puno više nego što ih “ideologija” razdvaja, jest populizam. U borbi za svaki glas, a u nedostatku jasnih rješenja, birače se nastoji privući upravo ukazivanjem na nesposobnost političkog protivnika, što često završava i nekorektnim etiketiranjem i uvredama na osobnoj razini.

Politička korektnost u bivšoj SFRJ, je li je bilo i kakvih dosega?

- Unatoč prevladavajućem mišljenju danas u Hrvatskoj kako je politički život u SFRJ bio monolitan i strogo kontroliran “odozgo”, kao netko tko se znanstveno-istraživački bavi tim periodom mogu reći da je realnost bila potpuno drugačija. Istina, sistem nije dopuštao višestranačje, ali se unutar jedine dopuštene stranke - Saveza komunista - odnosi često mogu uspoređivati s onima između različitih političkih stranaka. Na takvo stanje utjecale su osobne taštine i ambicije političara, razlike u stupnju obrazovanja, drugačiji pogledi na socijalistički sistem i budućnost Jugoslavije i možda ponajviše pripadnost određenoj republici. Prevladavajući entuzijazam i jedinstvo nakon Drugog svjetskog rata s vremenom su sve više zamjenjivali konkurentnost, natjecanje i potpuno suprotni pogledi na razvoj zemlje. Iako su takvi narušeni odnosi rijetko izlazili u javnost, kako se bližio raspad zemlje i to je bilo sve češće. Osim toga, unatoč postojanju jedne političke stranke, politikom su se u Jugoslaviji bavili i članovi različitih interesnih udruženja poput boračke organizacije, organizacije žena, mladih, sindikalnih organizacija itd. Njihov pritisak na “prave” političare često je bio vrlo oštar, ponekad i na granici s korektnošću.

Politička korektnost u Hrvatskoj, ima li je uopće i kakve? Ako je suditi po izbornoj kampanji (Kerum, ali i Most), više se radi o političkoj nekorektnosti. Kako to komentiraš?

- Hrvatsko društvo pripada u ona društva koja se tek uče demokraciji i parlamentarnom životu. Nivo političke kulture još uvijek je dosta nizak kako kod političara, tako i kod samih birača. Politička korektnost između pripadnika različitih političkih opcija uglavnom je kurtoazna i na razini uobičajenih, ali najčešće potpuno neiskrenih fraza. Još uvijek je teško očekivati da bi pripadnici jedne stranke prihvatili dobar prijedlog kolega iz druge stranke, bilo na državnoj ili lokalnoj razini. To između ostalog govori u prilog tezi o nepoznavanju biti demokracije jer su stranački interesi uglavnom važniji od općeg dobra. Osim toga, neosporna je činjenica da je politika u Hrvatskoj unosan biznis, a mnogim političarima i jedino zanimanje kojim si mogu osigurati egzistenciju. U takvoj situaciji borba za pozicije podrazumijeva sva moguća sredstva uključujući i osobne napade i uvrede. To više što između većine kandidata ne postoje jasne ideološke razlike niti jasno diferencirana rješenja za probleme gospodarskog, komunalnog ili socijalnog karaktera. U cijeloj priči ne treba amnestirati ni birače koji, a to pokazuju i aktualni izbori, ne samo da ne kažnjavaju korumpirane, necivilizirane i nekorektne kandidate nego vrlo često upravo takvima daju najveće povjerenje.

Budućnost fenomena političke korektnosti? Odumire li on s Trumpom?

- Donald Trump sigurno nije moj tip političara niti se u ijednom pogledu mogu poistovjetiti s njim. Da sam Amerikanac, nikada ne bi glasao za Donalda Trumpa. Međutim, nisam niti od onih koji su odjednom progledali i počeli uočavati nekorektnosti kod aktualnog američkog predsjednika, kao da ih nikada prije njega nije bilo. Svojim osebujnim ponašanjem, odnosom prema onima s kojima se ne slaže, osobnim diskvalifikacijama i sl. Trump svakako uvodi nove kriterije kada je u pitanju politička (ne)korektnost. Međutim kao da smo odjednom svi zaboravili što smo sve mogli čuti od Georgea Busha (mlađeg). Kao da u američkoj povijesti (već) nije bilo predsjednika koji su uhvaćeni u laži. Nekorektnih izjava bilo je i na račun političkih oponenata, ali i pripadnika pojedinih etničkih, rasnih, spolnih zajednica. O, najblaže rečeno, nekorektnosti američkih političara prema navodnim simpatizerima komunističke partije da i ne govorimo. Sve navedeno ne opravdava Donalda Trumpa, a još manje njegove birače. Samo još jednom potvrđuje da povijest možda je učiteljica života, ali se svi mi generalno pokazujemo kao jako loši učenici.

Dr. sc. Hrvoje Klasić povjesničar je i docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.