Nije bilo lako s njima izići na kraj, ali bogme ni na početak. Naravno, Gajba je pomogla, ma koliko tone piva idućeg dana odmogle.

No pustimo mamurluk, evo intervjua s osječkom grupom o kojoj će se tek čuti naširoko i nadugačko, a budući da smo mi imali tu sreću da ih čujemo među prvima, donosimo ekskluzivni razgovor s članovima benda - Vladimirom, Natkom i Bornom. Prezimena nisu važna, oni su Faterkopf, i to je sasvim dovoljno. Sve ostalo je na ovim stranicama. A i na CD-u, albumu prvijencu, koji je spreman sručiti vam se u uši, oči, osjetila sva, i vjerojatno ostaviti traga u mozgu, da o duši i ne govorimio.

Dakle, evo što momci u najboljim godinama za bavljenje glazbom kažu o sebi i svome albumu prvijencu “Hotel Royal”, koji je od ponedjeljka u širokom svijetu, a time i u vašim glavama.

Da nema internata i da smo još u analognom dobu, što biste rekli onima koji prvi put čuju da postoji bend Faterkopf? Što ste, odakle ste, što svirate, koji su članovi, imate li neka prethodna glazbena iskustva, što je od glazbe na vas utjecalo, čime ste inspirirani...?

- Kada bismo još živjeli u analognom dobu, danas ne bismo razgovarali o Hotelu Royal. Nismo skloni kompromisima i ustupci nam oduzimaju dijelove našeg samopoštovanja koje ne možemo nadoknaditi. Mogućnost da uz DIY pristup zadržimo kreativnu kontrolu u svojim rukama presudna je za našu odluku da radimo to što radimo. Faterkopf je srednjeeuropska grupa s isto takvim sentimentom.

Članovi grupe su Borna, Vladimir i Natko. Iz Osijeka. Gotovo sredovječni multiinstrumentalisti, inspirirani isto takvim iskustvom, međuljudskim odnosima i propašću zapadne civilizacije.

Kako ste odabrali baš to ime? Objasnite neukima... Usput, gdje je nestao Mor?

- Faterkopf je ime kao The Beatles ili Tindesticks, jedinstveno je i nema mogućnosti zamjene nekim drugim. Kako je drugi dio složenice HEAD u mnogim simpatičnim nam bendovima (Motorhead, Portishead, Talking Heads, Radiohead...), mi smo odabrali njemački KOPF. Fater je pogrešno napisana i voda i otac... A možda se u slučaju imena Faterkopf radi o istoimenom entitetu koji nas je zaposjeo tako da on nije naš, nego smo mi njegovi.

Što se tiče benda Mor, on je Natkova i Vladimirova prošlost, na koju rijetko gledaju s nostalgijom. On je stepenica prema Faterkopfu i svakog Dana mrtvih ritualno poslušamo singl koji su tada snimili. Mor je Duh prošlih Božića i najtužnije biće u svemiru - dečko koji je (nekada) obećavao.

Zašto Hotel Royal, objasnite i naziv albuma? S obzirom na to da je sadašnji hotel Royal depresivna ruševina u gradu, jesu li zbog toga i vaše pjesme, kao i naziv albuma, teška depra?

- Kompletan album može se promatrati kao sinopsis za još neekraniziranu prvu sezonu TV serije u kojoj je svaka pjesma po jedna epizoda. Svaka pjesma je po jedna soba (4 na prvom i 4 na drugom katu) i svi sudionici stanovnici su Hotela Royal. Hotel Royal nije mjesto radnje Hotela Royal.

Mišljenja smo kako je album vrlo optimističan ako mu se posveti dovoljno vremena i pozornosti. Depresija je s druge strane ozbiljna bolest i psihički poremećaj kojim se treba studiozno baviti, što nije slučaj na našem albumu.

Na tragu prethodnog pitanja - depresija ili represija? Nostalgija ili melankolija, ili sve zajedno?

- Odgovor, kao i sve u životu, ovisi s čim se navedeno uspoređuje i o trenutku u kojem se odgovara. U Hotelu Royal sve od navedenog je, gotovo beziznimno, svakodnevica.

Pjevate malo na engleskom, malo na hrvatskom. Čemu takav “dupli pas”? Zbunit ćete slušatelje, ili nećete? Slušate puno anglosaksonske glazbe, pa se možda zbog toga lakše izražavate u tekstovima na engleskom?

- Riječi, kao i glazba, u službi su same pjesme i onoga što smo istom željeli postići i potaknuti. Velika je mogućnost da se već na idućem albumu kao jedan od jezika pojavi i ruski odnosno njemački. Vezano uz slušatelje, oni koji su slušali Sigur Ros ili Cocteau Twins (i nakon toga ostali “nezbunjeni”) mogli bi ne imati problem s našim tekstovima. Najviše truda posvećujemo upravo sljubljivanju tekstova i glazbe.

Što je bolje - biti pretenciozan ili ambiciozan, ili oboje, kad je riječ o glazbi, recimo?

- Za nas je pretencioznost tražiti od sebe puno i isto ne postići. Slučaj da se isto postigne predstavlja ultimativni cilj kako glazbe tako i umjetnosti općenito. Pretencioznost se liječi samokritičnošću, ali neki nažalost od ove bolesti mogu i teško oboljeti. Ipak, bar jednom opravdana (prevelika) ambicioznost vrijedna je svih promašaja i sve muke koja joj je prethodila.

David Bowie ili Nick Cave ili Tom Waits - čega ima više u vašoj glazbi i tekstovima? Ili smo na krivom tragu? Ako jesmo, recite sami tko je na vas utjecao (najviše)?

- Od glazbe na naš su rad najviše utjecale renesansna te atonalitetna glazba. Tragovi na stubištu Hotela Royal kao i u njegovim sobama više su predmet za forenzičare. Ostali su nehotice, slučajem i oprezom. Govori se (neslužbeno) kako su u baru pronađeni otisci Sergea Gainsbourga na čaši dopola ispijenog pastisa, kao i Toma Waitsa na sjekiri u kotlovnici. Uzorci na sjenilu noćne lampe nedvojbeno su epiderma Scotta Walkera, kapljica krvi Nicka Cavea na rubu kade u kupaonici... Navodno je David Bowie ušao u hotel, ali od tada od njega ni traga ni glasa.

Film ili glazba? Proza ili poezija?

- I teatar. I performans. Kreacija i art. I pjesme u prozi.

Kompjutori ili gitare ili klavir? Digitalno ili analogno?

- Dječji piano, school-organ, teremin, musical-saw, klarinet, sekvencer i sampler. I cajon. I bass VI.

Jeste li u konačnici zadovoljni kako je ispao vaš albumski prvijenac? Da možete nešto mijenjati, biste li to učinili?

- Hotel Royal je samoizdan. Bez pritiska izdavačke kuće na izdavanje u tjednu novogodišnjih rasprodaja ili festivalskih mjeseci. Album je onakav kakav smo htjeli da bude.

Produkcija - tko? Miks - tko? Cijela procedura, s obzirom na londonsku vezu...

- Produkciju je radio Borna, uz sudjelovanje ostalih članova na aranžmanima. U Londonu je odrađen samo mastering albuma. Mogućnost za nalaskom producenta koji bi nam bolje odgovarao... Sumnjamo. Uz podosta pesimizma.

Tko stoji iza anđeoskog pjeva u nekim pjesmama, koja curica, žena, mama...?

- Anđeoski pjev je Vladimirov, a ženski vokali su od mladih dama iz Đakova - Marija Bučanović & Maja Radoš - čiji su vokali snimani u Samostanu milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu, a takve vokale išli bi snimati gdje god treba. U posljednjoj pjesmi na albumu gostuje Tibor Varga, poznatiji kao vokal iz plesnog hita “Pjesme lažu”.

Hrvatska rock-scena? Postoji li i kakva je prema vašem mišljenju? Osječka, također, ima li je uopće? Ili ste sami sebi dovoljni i ne pratiti što se zbiva?

- Ne razumijemo što znači hrvatska, rock niti scena, tako da o egzistenciji tog pojma ne možemo govoriti. I nismo samodovoljni, nego samoizdani. Podupiremo sve napore kompletne kreativne scene gdje god ona bila. Doduše, uglavnom iz svojih skrivenih vrtova.

Može li se od rock-glazbe živjeti u Hrvatskoj?

- Ne poznamo dovoljno rockera kako bismo imali reprezentativan uzorak te potom donijeli hvalevrijedan zaključak o ovom pitanju.

Inozemna karijera? Ima li planova za proboj vani?

- Mi smo svojevrsni intronauti. Danas sve izvan čovjeka predstavlja inozemstvo. Ako karijera predstavlja napredovanje, zanima nas ponajprije ono unutarnje. Faterkopf od nas očekuje logističku podršku, tako da je na nama da glazbu učinimo što dostupnijom eventualno zainteresiranima.

Koncerti, promocija albuma? Kakvi su vam trenutačni planovi?

- Sve je otvoreno, ali postoji problem u pitanju koje se povremeno javlja i iza kojega ostaje samo pustoš, a to je - čemu? Kao i stilski, želimo ostati otvoreni i neopterećeni. Slobodni pri izboru.

Naravno, posvećujemo se i našoj web-stranici www.faterkopf.com i njenom sadržaju. Planiramo, uz snimanje drugog albuma, kreativni trud posvetiti videouradcima, digitalnoj distribuciji te pregovorima o stvaranju glazbe za kazališne predstave i sl. Planiramo kontaktirati Michaela Hanekea jer imamo osmišljen materijal za njega. A imamo i nešto za Belu Tarra.

Kakav će biti drugi album? Imate li već novih pjesama?

- U trenutku snimanja ovog albuma u jednom trenutku odlučili smo se kako će Hotel Royal imati ukupno osam pjesama (4+4), iako smo u isto vrijeme imali materijala za još dva takva albuma. Dok ih snimimo, najvjerojatnije ćemo u rezervi imat još četiri.

Naša kreativnost razvija se geometrijskom progresijom.