Magazin
FRANCUZI BIRAJU

Hoće li bivši socijalist poraziti Marine Le Pen?
Objavljeno 29. travnja, 2017.

Francuzi se, srećom, nisu dali zaplašiti zlokobnim riječima koje im je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora uputio ambiciozni kandidat francuske krajnje ljevice Jean-Luc Mélenchon koje su glasile:

“Kašljat ćete krv ako izaberete bilo koga osim mene!” dajući najviše glasova socijalnom liberalu Emmanuelu Macronu i ultradesničarki Marine Le Pen.

Tako je ova stara europska demokracija izbjegla opasnost da se u drugom krugu predsjedničkih izbora u ringu nađu dvoje političkih ekstrema, iznimno popularna kandidatkinja ultradesničarske stranke Nacionalna fronta (Front national) Marine Le Pen i njezin antipod s ljevice Jean-Luc Mélenchon, stari trockist, trenutno predvodnik ljevičarskog pokreta Nepokorna Francuska (La France Insoumise), jer bio bi to izbor između kuge i kolere. Ako su Francuzi prošle nedjelje rekli “au revoir” radikalnom ljevičaru koji je u ovu političku bitku krenuo s pariškog trga znakovitog imena Place Stalingrad osokoljen potporom komunista, trockista i marksista-lenjinista obećavajući izlazak iz EU-a i NATO-a, u drugom krugu predsjedničkih izbora očekuje ih suočavanje s još jednom ekstremističkom opasnošću, ksenofobnom antieuropejkom Marine Le Pen.

STRAH OD FREXITA

Kako politički diše ovaj rasni ljevičar, očaravajući govornik (srećom, bez partviš-brkova ispod nosa) i trockistički dionosaur te kakve mu se sve misli u glavi roje najbolje govori fotografija s njegova nastupa u Marseillesu gdje je nastupio u jakni kakvu su bili prisiljeni nositi Kinezi oba spola u doba diktature Maoa Zedonga i njegovih nasljednika sve do 90-ih kada je kineska ulična moda počela slijediti zapadnjačke uzore. Mélenchon je obećao i radikalno oporezovanje bogatih, izlazak iz trgovačkih sporazuma sa Sjedinjenim Državama (TTIP) i Kanadom (CETA), okretanje obnovljivim izvorima energije, otvaranje granica useljenicima, neograničeno zaduživanje države, povećanje minimalne plaće, 32-satni radni tjedan te odlazak u mirovinu sa 60 godina. Posve je jasno da bi to bio ubojiti koktel na tragu ideologije pokojnog venecuelskog vođe Huga Cháveza koji bi Francusku bacio na koljena, a i od Europske unije ne bi ostalo ništa da se kojim slučajem Francuzi odluče za Frexit.

Dobar dio potonje opasnosti još nije otklonjen jer je u drugi krug predsjedničkih izbora ušla Marine Le Pen, ekstremna desničarka koja bi poput Mélenchona pokopala EU, a u toj je nakani složno podupiru Washington i Moskva. Činjenica da su Sjedinjene Države postale otvoreni protivnik Europske unije, dovoljno je poslušati što o toj temi blebeće novi stanar Bijele kuće, jedna je od najtužnijih činjenica s kojima se mora suočiti bivši politički Zapad. O nekadašnjem KGB-ovom špijunu iz Dresdena na čelu Rusije ne treba trošiti ni riječi. Čudna je ta opčinjenost spomenutih dvoje francuskih političkih ekstremista likom i djelom ruskog predsjednika Vladimira Putina ili točnije gospodarskim mogućnostima obnove trgovine s Ruskom Federacijom. Poput Mélenchona koji podupire rusku otimačinu ukrajinskog poluotoka Krima te opravdava agresiju na Donbas, i Le Pen, čiju predsjedničku kampanju novčano izdašno podupire Kremlj, već je najavila da će ukinuti sankcije Ruskoj Federaciji i priznati Krim kao zakoniti dio te države. S druge strane, sadašnji naraštaj francuskih političara, uključujući Emmanuela Macrona, Marine Le Pen i Jean-Luca Mélenchona, izrazito je kritičan pa čak i neprijateljski prema Njemačkoj. Primjerice, Mélanchon u svojoj knjizi otrovnog naslova “Le hareng de Bismarck: Le poison allemand” iz 2015. piše o “njemačkoj opasnosti” i “ekspanzionizmu”, a njemačko ujedinjenje iz 1990. opisuje kao “aneksiju Istočne Njemačke”. Le Pen propast europskog projekta stavlja na dušu Angele Merkel, a Macron je rekao kako Njemačka mora shvatiti da “je njezina gospodarska snaga u sadašnjim okolnostima neodrživa” kritizirajući Berlin da zlorabi slabosti u eurozoni i na taj način ostvaruje iznimni vanjskotrgovački suficit. Srećom, bivši investicijski bankar i socijalistički ministar (2014. - 2016.) Emmanuel Macron čvrsto se zauzima za Europu.

Nova zvijezda francuske politike poprilična je nepoznanica i među samim Francuzima koji iz bulevarskog tiska znaju sve o njegovu braku s 24 godine starijom profesoricom koju je upoznao kada je imao samo 14, ali zato jako malo znaju o njegovoj političkoj agendi. Dobrom dijelu ljevičarski raspoloženih birača sporan je njegov reformizam poput daljnje fleksibilizacije radnog tržišta. To je ona “krv koju će kašljati” Francuzi kako je poručio trockistički dinosaur s početka naše priče. Iako ne nudi potpuni raskid s dosadašnjim zasadama francuske politike poput svoje suparnice s krajnje desnice, Macron je itekako svjestan da je i on dio novog političkog krajobraza u kojem nema mjesta za tradicionalne velike stranke koje su desetljećima vedrile i oblačile politikom njegove zemlje.

Ovo su prvi francuski predsjednički izbori u kojima u drugi krug nije ušao ni jedan kandidat degolista ili socijalista. Marine Le Pen je ponovila uspjeh svoga oca koji je 2002. također dosegnuo drugi krug predsjedničkih izbora, ali ga je tada hametice porazio Jacques Chirac. Svoj socijalnoliberalni politički pokret En Marche! (Naprijed!) s kojim će vrlo vjerojatno osvojiti mandat u Elizejskoj palači Macron je osnovao tek prije godinu dana. Loš rezultat koji su postigli kandidat Republikanaca (Les Républicains, degolisti) François Fillon i Socijalističke stranke (Parti socialiste, socijaldemokrati) Benoit Hamon svjedoči o velikom razočarenju birača tradicionalnim strankama koje su obilježile politički život Pete republike.

NOVO DOBA

Favorita ovih izbora Fillona upropastio je korupcijski skandal Penelopegate nazvan imenom njegove supruge koja je zajedno sa svojom djecom primala honorar za nepostojeći posao, a Hamon je zbog svojih turbolijevih stajališta unaprijed bio osuđen na neuspjeh. Dio je to šireg političkog procesa koji možemo prepoznati i u izboru Donalda Trumpa za američkog predsjednika koji je samo formalno republikanac, austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena iz redova zelenih te dramatičnoj snazi populističkih stranaka kao što su Podemos (Španjolska), Syriza (Grčka), Movimento 5 Stelle (Italija) i Alternative für Deutschland (Njemačka) koji nam govore kako su sve opcije moguće i ništa više neće biti kao prije.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike