Kako je na Balkanu sve drukčije nego drugdje, i simbolično značenje pojma “drvo” nerijetko se svodi na trivilizaciju tipa “glup kao bukva” ili pak “bezosjećajan kao hrast”, između ostalog.
I simbolika šume na “brdovitom Balkanu” ponešto se razlikuje od mitskog, predajnog poimanja šume kakvo je karakteristično za germansku i slavensku baštinu, primjerice, poljskoga tipa. No u nekakvoj skupnoj vizuri od drveta do šume putevi uglavnom vode, mataforično i simbolično gledano, kroz nešto nepregledno, isprepleteno i pomalo tajnovito i opasno.
S tim u svezi poučna je metafora putovanja u “Pričama iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić, a začaranost gustom magijom šume na zadivljujući način eskalirala u romanu Damira Karakaša “Sjećanje šume”.
U literaturi, posebice kad je fantasy književnost u pitanju, drveće i šume imaju posebno mjesto, bilo kao glavni faktor koji pokreće radnju bilo kao usputni dekor u fantastičnom imaginariju svega i svačega, uključujući i likove običnih ljudi ili pak onih neobičnih, magičnih sposobnosti.
Upravo je šuma temeljni motiv i romana “Iskorijenjena” (Uprooted, 2015.), američke spisateljice Naomi Novik (43), objavljen u Hrvatskoj krajem prošle godine u izdanju zagrebačkog Algoritma i u vrsnome prijevodu Mire Labusa. U osnovi radi se o djelu fantasy žanra, zapravo fikciji bliskoj bajkama braće Jacoba i Wilhelma Grimma, no s autentičnim tradicijskim elementima iz drevne staroslavenske baštinske predaje, što romanu daje višu razinu unikatnosti i originalnosti.
POLJSKI KORIJENI
Naomi Novik rođena je u New Yorku, otac joj je židov iz Litve, a majka etnička Poljakinja. Takvo roditeljsko zaleđe odrazilo se uvelike na djetinjstvo Naomi jer se naslušala i načitala drevnih priča o šumama, šumskim bićima, čarobnjacima, Baga Jagi (u slavenskoj mitologiji vještica, čarobnica ili šumski duh) i kojekakvim drugim legendama iz pripadajućeg fantastičnog, bajkovitog imaginarija. Zato nije čudo što je svoj roman “Iskorijenjena” Novikova formativno i sadržajno strukturirala upravo na tragu svega onoga što joj je s književne strane označilo djetinjstvo kako bi u drugoj i drukčijoj kulturi (Amerika), ali pod snažnim utjecajem izvorne korijenske tradicije i podrijetla, vlastita sjećanja materijalizirala kroz književnu, literarnu vizuru.
Njezina “Iskorijenjena” roman je začudne imaginativnosti, narativno impresivan i dijaloški efektan. Romantičan u mjeri koja nije odveć napadna, s referencama ne samo na staroslavensku pogansku baštinu nego i općenito na rano srednjovjekovlje, kad su bajanje, vještičarenje i prastari rituali bili sastavni dio života. Nakon toga kršćanstvo je preuzelo primat i stare običaje zamelo u udaljene zakutke sjećanja stanovnika s prostora Baltika, napose pograničnih krajeva Pojske i Rusije (u romanu Polnija i Rosja), kamo Novikova smješta svoju dirljivu, uzbudljivu, napetu i neodoljivu fikcionalnu priču o mladoj Agnieški, njezinoj prijateljici Kasiji, Zmaju u obrambenoj kuli pred šumom i svim drugim živopisnim likovima (kraljević Marek, oteta kraljica, seljani...) i događajima kojima je krcata ova knjiga od 400 stranica. Roman je također krcat magičnim riječima poput “vanastalem”, “darendetal”, “kisara”, “jilastus kosmet”, “ulozištus”, “kalmoz” i drugima, koje zazivaju Zmaj (Sarkan) i Agnieška boreći se protiv pokvarenosti šume i moćnog stabla-srca, koji truju zemlju i ljude, uzimaju im ljudskost i pretvaraju u šumske nakaze.
POTENCIJAL ZA HOLLYWOOD
Ono što je također važno istaknuti u slučaju ovog, sad već antologijskog, romana svakako je i njegov ekološki podtekst. Drugim riječima, “Iskorijenjena” problemu prirode, a time i šumskog bogatstva, pristupa s odmakom, gotovo s napadnom različitošću u odnosu prema aktualnim ekološkim temama. Naime, za Novikovu priroda (šuma) nije nimalo romantični planetarni resurs i nije važniji od ljudi, od čovjeka, jer priroda, i kad je čovjek tetoši i mazi, pazi i skrušeno se, majčinski odnosi prema njezinoj moći, pomoći i koristi, nerijetko uzvraća maćehinski, gotovo dominacijski, kako bi prastari “poredak života” vratila u stanje bez ljudske nazočnosti, koja od iskona remeti ustaljeni raspored i ravanotežu. Ipak, koliko god hororična i jeziva u svojem matičnom staništu, šuma Novikove zaslužuje respekt, poštovanje i kad se njezino drveće i ukorijenjena bića okrenu protiv čovjeka. Uostalom, prije čovjeka bila je šuma, kao da poručuje Naomi Novik, a čovjek je tu samo da pronađe ravnotežu s prirodom kako bi mogao opstati na Zemlji, koja pamti sve, bilo da je pod šumskim pokrovom ili pod poljima pšenice, kukuruza...
Sve u svemu, izvrstan fantasy roman Naomi Novik, koji se čita bez daha i o njemu nakon čitanja puno razmišlja. Inače, “Iskorijenjena” je dobitnik prestižne nagrade Nebula za najbolji roman, bila je finalist nagrade Hugo i roman godine po izboru Library Journala i Publishers Weeklyja. Uza globalno popularni fantastični serijal Temeraire, također Naomi Novik, ovu bi šumsku “pogansku epopeju” Hollywood morao prepoznati kao velik potencijal za filmsko uprizorenje. Peter Jackson bio bi dobar izbor - da “Iskorijenjenu” režira nadahnuto kao i “Gospodare prstenova”.
Piše: Darko JERKOVIĆ
ČAROBNICA AGNIEŠKA
UVOD U PRIČU: Agnieška voli svoj dom u dolini, mirno selo, drveće koje ih natkriljuje i sjajnu rijeku. No preblizu stoji Šuma, puna zlokobnosti i pokvarenosti, koja truje sve oko sebe i baca sjenu na sve što obitava u njezinoj blizini. Njezin narod oslanja se na hladnokrvnog čarobnjaka zvanog Zmaj, koji niz godina Šumu, više ili manje uspješno, drži u njezinim granicama i sprječava da se poput crnog taloga izlije preko svega ispred sebe i zavlada poznatim svijetom. No čarobnjak je odredio i strašnu cijenu svoje pomoći - jednu mladu djevojku uzima k sebi na deset godina, što je sudbina koja se mještanima čini jednako grozna kao i ona kad te se dočepa Šuma. Deset je godina od posljednje predaje prošlo i bliži se iduće odabiranje. Agnieška je uplašena, ona zna - svi znaju - da će Zmaj odabrati Kasiju, prekrasnu, ponosnu, elegantnu Kasiju, koja je utjelovljenje svega onoga što Agnieška nije, a ujedno je njezina najbolja prijateljica na cijelom svijetu. I nema načina da se Kasiju poštedi te strašne sudbine. No, kako će se pokazati, Agnieška se boji potpuno pogrešnih stvari. Jer, kad Zmaj stigne u njihovo selo, Kasia neće biti ta koja će poći s njim...(Info)
“Naš Zmaj ne jede djevojke koje odvede, bez obzira na priče koje kolaju izvan naše doline. On nas štiti od Šume, i mi smo mu za to zahvalni, ali ne baš toliko zahvalni”
AGNIEŠKA