Pustolovna dokumentarna emisija “Divlje stvari s Dominicom Monaghanom” prati slavnog glumca kojega smo gledali u “Gospodaru prstenova” i “Izgubljenima” kako nastoji uhvatiti najopasnije, najspektakularnije i neuhvatljive životinje na Zemlji. U trećoj sezoni ove popularne emisije Monaghan istražuje najudaljenije kutke planeta - Boliviju, Madagaskar, Šri Lanku, Mozambik i Filipine, kako bi pronašao najveće i najčudnije životinje. Monaghanovo znanje i ljubav prema insektima i reptilima razvilo se tijekom njegova djetinjstva, a ne jenjava ni danas.

Dominic Monaghan u svojoj je glumačkoj karijeri iskazao nevjerojatnu raznolikost. Godine 2012. Monaghan odlučuje stvoriti vlastitu emisiju. “Divlje stvari s…” pustolovna je emisija koja prati tog entuzijasta, kojemu je cilj otputovati u udaljene kutke Zemlje i pronaći egzotične, bizarne i opasne životinje. Monaghan je i izvršni producent emisije, a cilj mu je da se gledatelji užive u jedinstvene scene na Zemlji. Emisija je nekoliko puta nominirana za najbolju reality emisiju. Treća sezona, koja se sastoji od 13 epizoda, a čija će premijera biti 24. travnja na Viasat Natureu, donijet će još veća uzbuđenja uz poznate i nepoznate životinje.

Viasat Nature: Tražite divlje životinje, no za to morate i sami biti malo divlji, zar ne?

- Mislim da vas to prije svega mora zanimati. Mnogo se ljudi boji divljih životinja i mjesta na kojima one žive, kao što su prašume, oceani i pustinje. Stoga pretpostavljaju da ste ludi ako vas to zanima. Ali ja ne mislim da sam lud, samo sam znatiželjan.

VN: U redu. Bit vaše emisije zapravo je u tome da demistificira životinje kojih se ljudi najviše boje.

- Da, svakako. Ja u svim područjima života volim razbijati mitove. Kad radim, kad upoznajem ljude, kod stvari s kojima se susrećem... volim razbijati mitove koji su povezani s tim. Sa svijetom prirode povezuje se puno strašnih mitova. Ne tako davno mislilo se da su gorile, lavovi i tigrovi čudovišta. Katkad to mišljenje i dalje postoji. No u međuvremenu smo naučili puno o gorilama, čimpanzama, lavovima i polarnim medvjedima. Više ih ne doživljavamo isključivo kao životinje koje nas mogu ozlijediti. No neke životinje i dalje prati takva reputacija. Mnogi ljudi misle da su svi škorpioni opasni, drugi su uvjereni da su sve zmije sluzave ili da pauci spavaju u našim ustima. To su jednostavno neistiniti mitovi, od kojih koristi nemaju ni ljudi ni životinje.

VN: Zanima me imate li kućnog ljubimca. Ako imate, recite nam nešto o njemu.

- Imam životinje kod kuće, no ne smatram ih kućnim ljubimcima. Naime, ljudi imaju ljubimce zbog nekih drugih razloga nego ja. Ja životinje držim više radi promatranja i proučavanja, a ne toliko radi druženja. Istina, volim se i družiti s njima, no u prvom redu želim saznati o njima što je više moguće. Trenutačno imam pitona, dva guštera, tarantulu, tri čegrtuše i dvije košnice pčela.

VN: Nevjerojatno! Jeste li radili s kakvim zanimljivim životinjama tijekom snimanja “Gospodara prstenova”? Je li bilo drukčije od snimanja vlastite dokumentarne serije o divljim životinjama?

- Na snimanju tog filma nije bilo baš mnogo životinja. Za jednu sam scenu radio s paukom-lovcem, radili smo i s golemim strigama iz roda Scolopendra, ali to je uglavnom to. Dosta smo radili s konjima, što je uvijek predivno. Mislim da odnos čovjeka i konja može biti zaista dubok i poseban. No većinu vremena snimalo se samo s ljudima, bez životinja. Katkad bismo iz šume na set slučajno donijeli kakvu životinju, poput pauka ili nekog drugog kukca. Iznio bih ih i nastavili bismo snimanje.

VN: Odakle vaša ljubav prema tako opasnim i neobičnim životinjama?

- Iskreno, ne znam. Volim ih otkad znam za sebe. Kao dječak lovio sam guštere u Italiji s bratom, imao sam šest ili sedam godina. Oduvijek su me fascinirali dinosauri i svemir, kao i bića koja bi mogla ondje živjeti. U djetinjstvu sam pročitao puno knjiga o tigrovima, gorilama, orangutanima i otočju Galapagos. To me je uvijek fasciniralo. Jako su me zanimali i mravi. Kad god bih naišao na mravinjak, promatrao bih ga i igrao se s mravima. Sigurno sam im išao na živce. Ta dječja znatiželja uvijek me pratila, nikad nije nestala.

VN: U posljednjoj sezoni “Divljih stvari” nekoliko ste se puta prilično ozbiljno ozlijedili, no liječnici su vas “zakrpali” i odmah ste bili spremni za nove avanture. Što bi se moralo dogoditi da prestanete snimati emisiju?

- Zaista ne znam. Jako se trudim da se ne ozlijedim. No nekoliko su me puta životinje nadmudrile. Kad bih pretrpio neku ozbiljnu ozljedu, koja bi na mene utjecala do kraja života, vjerojatno bih razmislio o povlačenju. Slomio sam nekoliko kostiju i zaradio nekoliko gadnih posjeklina, no svaki se put želim ponovno vratiti u divljinu. Čak i kad ne bih mogao snimati “Divlje stvari”, putovao bih svijetom u potrazi za životinjama do kraja života. To je ono što me i potiče da putujem.

VN: Koja je najzanimljivija životinja na koju ste naišli tijekom snimanja treće sezone “Divljih stvari“?

- Bilo je nekoliko zaista posebnih trenutaka. Vidjeli smo operaciju afričkog slona, to je bilo prilično nevjerojatno. U Indoneziji smo došli jako blizu dominantnom mužjaku orangutana i malo smo se podružili. Obožavam gmazove i kukce, s kojima smo nekoliko puta doživjeli zaista neočekivane trenutke. Naletjeli smo na vojsku mrava u pokretu, bio je to fascinantan prizor. Vidio sam bogomoljke u nevjerojatnim prilagodbama, a u Ekvadoru sam naišao i na pauka koji baca mrežu. Taj pauk hoda uokolo držeći mrežu vršcima nogu i kad na šumskom tlu ugleda plijen, baci na njega mrežu poput ribara. Nikad neću zaboraviti koliko su te životinje zapravo nevjerojatne.