NAŠICE - Hoće li nakon više od sedam desetljeća netko odgovarati za masovne likvidacije zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, mučki ubijenih u lipnju i srpnju 1945. na Crnom potoku? Pitaju se to sudionici komemoracije koja se održava svake godine u lipnju kod spomen-kapelice, ali i mještani Zoljana kod Našica, koji, iako su prošle 72 godine od krvoprolića na Crnom potoku, još uvijek pronalaze ljudske kosti u potoku što teče dolinom istoimenog šumskog predjela, koji je postao poznat po krvavim partizanskim poslijeratnim zločinima. Na temelju dosadašnjih spoznaja, smaknuća su izvedena najmanje četiri puta, a pripisuju se pripadnicima KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije). Prema slobodnim procjenama očevidaca, jer pisanih podataka nema, ubijeno je između 870 i 5000 osoba.

Čitavi kosturi crnopotočkih žrtava ne mogu se pronaći jer je voda tekućica prouzročila ubrzano propadanje, a za njihovo uništavanje krive su i šumske životinje. U koritu Crnog potoka mogu se vidjeti dijelovi kostura, primjerice, kralježnica, bedrena kost, ključna kost… O tome nam je posvjedočio J.V. (podaci poznati redakciji), koji je prošlog vikenda za redovitog odlaska u šetnju šumom pronašao dijelove posmrtnih ostataka žrtava u potoku, među granjem i zemljom.

- Rijetko se vratim kući a da u potoku ne nađem ljudske kosti. Prije tridesetak godina pronalazio sam i lubanje – ispričao je mještanin Zoljana, izvadivši iz vreće svoje posljednje otkriće. Kaže da kosti koje je prije vidio u potoku nije dirao, a ove će odnijeti u policiju.

- Tužan sam i jako mi je žao. To su posmrtni ostaci, odnosno dijelovi ljudskog tijela i zaslužuju da se za njih dostojanstveno netko pobrine, kao što je bilo ljudi koji su se pobrinuli da se rasvijetle tragični događaji na Crnom potoku – kaže naš sugovornik.

Crni potok najveće je u našičkom kraju i jedno od većih stratišta komunističkog zločina u istočnoj Hrvatskoj, o kojem se predugo moralo šutjeti. O likvidaciji nedužnih ljudi na Crnom potoku šutjelo se gotovo pola stoljeća. Priča je kružila samo među obiteljima i rodbinom žrtava, očevicima, koji su svjedočili strašnoj tragediji, te hrvatskim emigrantima, koji su pisali tekstove u hrvatskim izbjegličkim listovima. Nešto hrabrije i odlučnije progovorilo se tek s uspostavom hrvatske države. Da se oko Crnog potoka nešto učini, odnosno da se dostojno obilježi kao mjesto stradanja, došlo se 1993. ozbiljnom inicijativom Antuna Ćorka, emigranta iz Kanade, koji je predložio gradnju spomenika u obliku kapelice.

Spomen-kapelica na brežuljku nedaleko od potoka otkrivena je 1995., a na području Crnog potoka podignuta su još dva križa i manja kosturnica, u koju su pohranjene do tada prikupljene kosti žrtava. Zahvaljujući inicijativi Udruge Hrvatski domobran Našice, Gradsko vijeće je 2007. ustanovilo Dan sjećanja na žrtve komunizma. U proteklih deset godina Crni potok, iako još uvijek neistraženo stratište komunističkog zločina, postalo je mjesto okupljanja domobrana, branitelja, vjernika i lokalnih vlasti, ali i potomaka stradalih.