Samo su naivni mogli pomisliti da će nam s premijerom Andrejom Plenkovićem odmah početi “cvjetati ruže”, ali još je manji broj onih koji su pomislili da će iskusni europarlamentarac u prva tri inozemna posjeta doživjeti da ga se proziva u negativnom svjetlu.

Kako se igrom slučaja dogodilo, Plenković je istoga dana kada je potvrđen za predsjednika Vlade otputovao u Bruxelles, gdje se prvi put ukazao na sjednici Europskog vijeća te s čelnicima 28 članica nekoliko dana i noći raspravljao o migrantskoj politici. No, na tom se sastanku, kako od europskih vođa, tako i od Plenkovića, nije moglo čuti ništa novoga, bez obzira na najavljeni novi migrantski val. Poruku iz Bruxellesa, odnosno “ništa o ničemu”, jedino je prepoznala Slovenija, koja je odmah nakon toga počela postavljanje novih žica, pa čak i na hrvatskom teritoriju jer naravno da i ti susjedi još uvijek ne priznaju dio granica, pa svojataju sve što im se prohtije.

A nakon samo nekoliko dana, kao i svi dosadašnji hrvatski državnici, Plenković je posjetio Bosnu i Hercegovinu gdje je tamošnjem predsjedništvu obećao svekoliku pomoć pri ulasku u euroatlantske integracije, ali i sve manjem broju tamošnjih Hrvata pomoć pri integriranju njihova “trećeg entiteta” u vlastitoj državi. No, iz BiH mu je odaslana poruka aktiviranjem prastarih optužnica i uhićenjem desetak časnika i dočasnika HVO-a i HV-a koji su obranili Orašje, područje gdje je i ostalo te se i vratilo u prosjeku najviše tijekom ratnih razaranja protjeranih Hrvata. Je li u to umiješan srbijanski premijer Aleksandar Vučić ili pak šef Republike Srpske Milorad Dodik manje je bitno od toga jesu li mu pomalo smjestili i domaći ekstremni desničari koji se nikako ne mire s njegovom tzv. pomirbenom, proaktivnom ili kako sve ne nazvati njegovu tzv. vanjsku politiku.

A zatim evo nam neki dan premijera i u Ukrajini, trećoj državi koju i čiju politiku jako dobro poznaje, to više što je kao zastupnik u EU parlamentu bio i promatrač te koordinator zbivanja nakon ratnog odcjepljenja Krima te nestabilnosti na sjeveru te države. Plenković je međutim govoreći o dobrim međudržavnim odnosima Hrvatske i Ukrajine, i pozvianja na bolju gospodarsku suradnju s državom koja ima 45 milijuna stanovnika, kao usput, predložio, možemo i hrvatsku pomoć u povratku Krima matičnoj državi. Kao paradigmu spornog, ali uspješnog slučaja naveo je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i njegov povratak u hrvatske okvire. Bez obzira što se njegove poruke mogu shvatiti ujedno i kao poruke Europske unije, ipak su trebale biti prenesene malo diplomatičnije kako ne bi istoga dana izazvale oštru reakciju službenog Kremlja, navodno čak i Putina. Plenkovićev odlazak u posjet Ukrajini tako se pretvorio u glavni politički “problem” tjedna, te narušio ionako zategnute odnose na relaciji Moskva - Zagreb.

Piše: Damir GREGOROVIĆ