Prošlo je već godinu i pol dana od završetka serije “Roditelji i djeca” (Parenthood), što je ostavilo veliku prazninu na NBC-ju – i ostalim američkim nacionalnim televizijama – kad su u pitanju iskrene obiteljske drame. U posljednje vrijeme gotovo je nemoguće naići na dramsku seriju koja ne govori o policajcima, liječnicima, superherojima ili vampirima, nego o stvarnim ljudima i njihovim svakodnevnim problemima.

U nastojanju da nam nadomjesti životne avanture Bravermanovih, NBC nam donosi “This is Us” (Ovo smo mi), bolno iskrenu obiteljsku dramediju koja predstavlja četiri priče koje su djelomično povezane (neću otkriti kako), ali dijele zajedničke teme obitelji, ljubavi i odrastanja. Seriju je prerano proglasiti nasljednicom “Roditelja i djece”, a i pilot-epizoda sadrži preokret koji sve mijenja. Jesenski dio sezone i ove je godine pretrpan nemaštovitim rebootovima i šablonskim proceduralima, stoga je ova serija pravi mali dragulj vrijedan divljenja.

Otvarajući seriju baladom “Death with Dignity” Sufjana Stevensa kako bi izvukli naše najdublje osjećaje, “This is Us” govori o četvero ljudi koji slave svoj 36. rođendan: Jack (Milo Ventimiglia), čija se trudna supruga Rebecca (Mandy Moore) sprema na svijet donijeti trojke; Kate (Chrissy Metz), koja vodi bitku s viškom kilograma; njezin brat Kevin (Justin Hartley), televizijska zvijezda koja se zasitila besmislene humoristične serije u kojoj ima glavnu ulogu; i Randall (Sterling K. Brown), uspješan poslovni čovjek odlučan u namjeri da pronađe svog biološkog oca.

Pojedinačno gledajući, nijedna od tih priča nije naročito revolucionarna. No, autor Dan Fogelman (“Ta luda ljubav”) ponovno uspijeva uzeti situacije koje bi mogle biti klišej – grupa podrške za pretile osobe koje žele smršavjeti; usvojeno dijete koje se suočava s biološkim ocem – i ulijeva im toplinu i autentičnost. Likovi su opipljivi. Dijalozi se doimaju stvarnima. Ti ljudi izgledaju kao da doista brinu jedni za druge. I tako se možemo poistovjetiti i suosjećati s njima, ali i povezati se s tim likovima.

U tom pomaže jaka glumačka postava. Brown je nedavno osvojio Emmyja za sporednu ulogu u seriji “Narod protiv O.J.-a Simpsona” i ovdje nastavlja oduševljavati kvalitetom glumačkih izvedbi. Hartley je odličan u ulozi zgodnog srcolomca koji žudi za tim da ga počnu shvaćati ozbiljno (kako u seriji, tako, očito, i u glumačkom svijetu, s obzirom na to da je dosad mahom igrao u sapunicama). Veliki Gerald McRaney pojavljuje se u prvoj epizodi kao dražesni liječnik koji porađa Rebeccu – i u drugom dijelu epizode ima monolog koji ćete jednoga dana sigurno zapamtiti kao onaj koji vas je prvi put rasplakao gledajući ovu seriju. Plus, Ventimiglia je također sjajan, ali ne smijem vam reći kad to dođe do izražaja jer bih vam pokvario radnju.

A sada malo o tom famoznom preokretu: pri kraju pilota stiže otkriće koje nam objašnjava kako su ove četiri priče povezane. Priznajem da je za mene to bilo veliko iznenađenje, ali neću ga ovdje otkriti kako biste mogli doživjeti jednako iskustvo ako se odlučite gledati seriju. Samo ću reći da otkriće otvara zanimljive mogućnosti za smjer kojim će se priča nastaviti u idućim mjesecima (možda će vas čak i natjerati da ponovno pogledate prvu epizodu da vidite koje ste tragove propustili).

No, u konačnici, preokret uopće nije toliko važan. “This is Us” svoj emocionalni učinak zarađuje zadirući duboko u ljudske živote i nevidljive niti koje spajaju svakoga od nas, još jednom dokazujući da nam ne trebaju servirati kojekakve fantazije kako bi privukli našu pozornost. Dovoljna je lijepo ispripovijedana realna priča.