Tko nema piva, taj nema što piti, kazao je nekoć davno Martin Luther. Narodna izreka pak glasi: Da Bog nije htio da pijemo pivo, ne bi nam dao trbuh. Naravno, mogli bismo nabrajati još mali milijun pametnih izreka kad se radi o tekućoj deliciji koju su pili još stari Egipćani.

A kad se povede priča o pivu, pa i kod nas u Slavoniji, u Osijeku, kraj rujna ne prolazi bez priče o Oktoberfestu, nadaleko i naširoko poznatoj pivskoj fešti koja svake godine pred kraj rujna i početkom listopada u Münchenu okuplja stotine tisuća obožavatelja pijače koja život znači, bar za one koji do pivskog života drže više nego ičeg drugog.

Daklem, svatko tko uopće drži do sebe, odnosno hvali se da voli piti pivo, trebao bi bar jednom u životu posjetiti Oktoberfest (ako više puta, tim naravno bolje), jer biti na licu mjesta gdje se pivo toči u potocima i usput jede u tonama, gotovo da je sveta dužnost poput one kad muslimani, da mi oproste na referenici, pohode Meku makar jednom u životu.

I, eto, tako smo se i nas četvorica ljubitelja piva, željni mentalnog i tekućeg odmora odlučili sastati, spojiti ljubav prema pivu i posao te posjetiti najčuveniji pivski hepening - Oktoberfest u Münchenu. A mi smo, nek' se zna, Zvonimir Pelko (direktor Mas plenuma), Hrvoje Lindić (vlasnik Pivoteke), Hrvoje Frgec (krčma Polanović w. Huncutarije) i Tibor Kainz (vlasnik kušaonice piva “Gajba”), svaki iz svoga kutka Lijepe Naše.

Kada smo stigli na Theresijine poljane u središtu Münchena, mjesto gdje se održava Oktoberfest ili Wisen kako ga u Bavarskoj zovu, odmah prvo iznenađenje. Čitavo područje ograđeno je visokom ogradom, festival je u zatvorenom izdanju, čega prijašnjih godina nije bilo. Policije više nego ikada, kamere na svakom uglu, velika gužva posvuda, stroge mjere sigurnosti, detaljni pregled i ulaz bez torbe, sve potaknuto terorističkim događajem iz srpnja. No, dojam je kako takve rigorozne mjere nisu nikome smetale, a bogme ni umanjile općeprisutno veselje. Pritom je utješno bilo i to što je ulaz bio besplatan.

Kada smo napokon ušli u takvo golemo pivsko carstvo, poslušali smo jedan mudri savjet i prvo se upustili u razgledavanje, kako bismo vidjeli (i možda zapamtili) gdje se što nalazi, a tek poslije prepustili se konzumiranju piva. Inače, ovo razgledavanje može potrajati satima, posebice subotom koja je udarni dan festivala.

Unutra nas je dočekala prepoznatljiva slika ovoga događaja: šatori, cirkuski vrtuljci, mađioničari, štandovi, suveniri, majice, krigle, ukrasi, čak i vino za one koji pivu nisu skloni (što je, prema našem mišljenju, blasfemija, na jednoj takvoj pivskoj manifestaciji), pa sokovi, slatkiši, kulinarski specijaliteti i naravno pravi veliki pivopijski raj. Prizor koji obara s nogu - šestorica veličanstvenih: Augustiner, Hacker-Pschorr, Hofbräu, Löwenbräu, Paulaner i Spaten. Šest muenchenskih pivovara koje prodaju samo svoja izvorna piva bogate tradicije, i koje se u svojoj proizvodnji strogo pridržavaju programa “Reinheitsgebot” - bavarskog propisa o čistoći piva. Većina tih piva su lageri, do 6 % alkohola, koja se kuhaju specijalno za Oktoberfest, a poslužuju se u milijunima krigli.

Zanimljivo je da konobarima treba samo 1,5 sekundi da natoče kriglu od jedne litre pivom. Dobar savjet: nemojte ni u ludilu pokušati uzeti kriglu iz šatora, jer će vas dočekati uvijek spremno osiguranje! Ima još jedno pravilo, zapravo ima ih mnogo (red, rad, disciplina...), koja se moraju poštivati - jako se pazi na red unutar šatora tako da ne možete dobiti dragocjeno piće ako stojite, morate sjediti i tek onda će vas konobarica poslužiti, nema narudžbi sa šanka. Nema zaustavljanja, ako nemate mjesta, morate kružiti okolo sve dok ne pronađete slobodno mjesto. Kada se sva mjesta popune zatvaraju se vrata. Konzumiranje “nikotinskih štapića” iliti cigareta, dopušteno je samo izvan šatora. I sve savršeno funkcionira, čak i oni koji popiju malo više mogu si slobodno priuštiti odmor (čitaj: san) na jednoj od obližnjih livada.

U šatoru, bolje rečeno golemoj hali Augustiner Festhalle, počeli smo svetkovinu njemačkog nacionalnog pića. Kao poslovne partnere dočekao nas je rezerviran stol u vip-zoni, inače subotom su najveće gužve i šanse su minimalne da uđete u taj šator. U Augustineru se toči posebni specijalitet najstarije muenchenske pivovare, osnovane 1328. godine, nastale u starom samostanu. I to ravno iz drvenih bačvi! Moćno i vrlo sladno pivo. Tradicija se isplati, jer ga mnogi smatraju najboljim pivom na Oktoberfestu. Mamurluk dolazi tek ujutro, poslije nekoliko litara.

Svaki Bavarac koji drži do sebe i lokalnih, bavarskih običaja, dolazi na Oktoberfest odjeven u narodnu nošnju. Dakako, mi nismo došli u nošnji, ali smo se brzo uklopili, pomiješali se s muškarcima u lederhosenima (tradicionalne kožne kratke hlače) i djevojkama koje spremno ističu svoja bujna poprsja u dirndlu. Ako ne znate, dirndl je tradicionalna ženska haljina s pregačom, može biti raznih oblika, kraća, uža, jednobojna ili šarena, a dobro je znati da položaj čvora na pregači otkriva status dame - ako je čvor desno onda je zauzeta, a lijevi čvor pokazuje da je dama dostupna. Hm, poticajno, ali nismo provjeravali, ipak smo mi vjerni našim suprugama, ma što one mislile kad su nas “pustile” da haračimo po Oktoberfestu.

Što se tiče zvučne kulise Oktoberfesta, dočekala nas je narodna, tradicionalna bavarska glazba, s ponekim izuzetkom. Ako vam je imalo poznata, uživat ćete, a ako i nije, isto ćete uživati. Pivo čini svoje. Svi u šatoru (hali) zajedno pjevaju neki od svojih lokalnih hitova i udaraju kriglama o stolove. I svi skupa plešu na stolovima, opušteni i sretni, više ili manje pod gasom, ali svi druželjubivi, i Bavarci i gosti. Ples, jodlanje, atmosfera za pamćenje, stopljeni s masom, ne možete a da ne osjetite gotovo magijsku, pozitivnu energiju najvećeg narodnog slavlja na svijetu.

Sljedeća destinacija bio nam je šator pivovare Spaten, koja je osnovana 1397. Logo pivovare jest lopata s inicijalima vlasnika Gabriela Sedlmayra. Pivo je izvrsno, izrazito slatko-gorkog okusa. Samo malo vas trgne cijena litrenog vrča piva Mass koja je oko 10 eura - prava “sitnica” za naš standard, ali ni zbog toga nećete požaliti. Moramo priznati da smo sa strahopoštovanjem promatrali kako konobarice čitav dan nose teške masseve i probijaju se među gostima, što je zaista posebno umijeće.

Osim nezaobilaznog piva, nismo mogli odoljeti ni tradicionalnoj bavarskoj hrani, poput pečenih svinjskih kobasica, piletine pečene na ražnju, njokija, sve do štrudli od jabuka i bavarskih pereca (Weisswurst, Spätzle itd.). Pritom valja upozoriti kako njihovo bavarsko pecivo i naše nemaju baš veze jedno s drugim.

Mali predah uzeli smo u Bodo's Café šatoru, u kojem je vladala ugodna, obiteljska atmosfera. Tu pak možete uživati u raznim slasticama, vrhunskoj kavi, ali i koktelima i egzotičnim pićima koja se nude u velikom baru. Mi smo kao i uvijek ostali vjerni pivu.

Sve u svemu, Oktoberfest treba doživjeti i dobro se provesti, jer će vam ostati u nezaboravnom sjećanju. Mi smo našu pivsku misiju na Oktoberfestu završili, a nastavljamo je kod kuće. Mi iz Osijeka, naravno, u našoj kušaonici piva “Gajba”.