Na ulazu u Zdence iz smjera Bankovaca, za svoje potrebe Mato Pavoković uredio je zelenu oazu, mirno utočište za ljetnih vrućina, ali i u svako drugo godišnje doba. Zapušteni ribnjak je pregradio i dobio dva, napravio šetnice, posadio je ukrasno grmlje, ruže i turske karanfile. Posadio je više od 300 ruža raznih sorti. Najponosniji je na ružu - ljepoticu posebnog mirisa koja promijeni 13 boja. Uz ribnjake je posadio vrbe čije isprepletene grane čine tunel. Za odmor je napravio terasu i zidani objekt koji treba opremiti kuhinjskim inventarom. U tijeku je gradnja sjenice i pečenjara. Oazu je Mato počeo uređivati prije deset godina. Radni vijek proveo je u Zagrebu radeći kao vozač kamiona, a u rodne Zdence redovito bi dolazio. Na taj se korak odlučio kako bi učinio nešto dobro za sebe, ali i za druge.

- Odlaskom u mirovinu preselio sam se u Zdence, uredio roditeljsku kuću i odlučio zemljište urediti kao mjesto za odmor i druženje s obitelji, rodbinom i prijateljima. Čovjek kada ode u mirovinu treba raditi ono što mu čini zadovoljstvo, jer ako radi bez zadovoljstva, to je muka i zlo – govori 70-godišnji Mato.

- Parcela je bila zapuštena i najviše mi je smetalo to što su nekulturni ljudi počeli dovoziti najlonske vreće sa smećem. Odlučio sam tome stati na kraj te iskrčiti, urediti i oplemeniti parcelu. Ljudi su govorili: Gle ludog čovjeka, baca novac. No sada to izgleda mnogo drugačije i onima koji su se rugali pokazao sam da su bili u krivu – kaže Mato, koji posljednjih šest godina na blagdan sv. Antuna Padovanskog organizira feštu na kojoj se okupi i stotinjak ljudi. S partnericom Ljubicom redovito odlazi na izlete i zabave umirovljenika. Članovi su udruga umirovljenika iz Đurđenovca, Našica, Zdenaca i Čačinaca.

- Ova zelena oaza je moja terapija za um i tijelo, a fešte mi liječe dušu - otkriva Mato.

Mato najavljuje i svoje planove. Sve više ga zabavlja ideja da njegova zelena oaza postane mjesto susreta za stare dečke i cure! Naime, planira svaki tjedan organizirati druženja i zabave za neoženjene i neudane, ali i razvedene i udovce. Možda se, kaže, i upali ljubavna iskra.

- Da stari dečki znaju gdje mogu upoznati prave cure, možda bi se koji i oženio. Stari dečki nisu zaslužili ostati sami i odlučio sam im pomoći i pronaći udavače. Osim domaćih, doveo bih i Ukrajinke. Na otoku između ribnjaka, planiram sagraditi i kapelu Božjeg milosrđa da se parovi odmah mogu vjenčati. Ne treba odugovlačiti – uz smijeh govori. Kaže da će kapela biti i hommage njegovoj majci.

- Kada je moj otac Antun ranjen 1945. godine, majka se zavjetovala svetom Antunu Padovanskom i svaki drugi dan je po 18 kilometara prečicom kroz polja i šume pješačila do crkve u Našicama. Majčine molitve su uslišane i otac je ostao živ, iako su ga liječnici otpisali. Zato ću kapelu podići u spomen na majku, njezinu snagu, ljubav i dobrotu, a vjerujem da će i moja misija da pomognem starim dečkima dati rezultata – zaključuje Mato Pavoković.S.Fridl