Jesen je idealno vrijeme za sadnju svih biljaka, a pogotovo stabala.Stabla su dio biljnog carstva koji gotovo uvijek dominira nekim prostorom pa tamo gdje imamo impozantan primjerak na travnjaku gotovo nam ništa drugo ne treba za savršen dojam.

Kako bismo bili ponosni vlasnici takvog primjerka, moramo se oboružati strpljenjem jer svoju konačnu veličinu i ljepotu mnoge vrste dostižu tek nakon 15 - 20, pa i više godina. Upravo je to razlog što se pri sadnji stabala često prave kardinalne pogreške, pa upravo onda kada nam daje svoj maksimum, biljku moramo ukloniti jer preraste sadno mjesto. Kako bismo to izbjegli, moramo se otpočetka voditi nekim smjernicama.

Prvo i najvažnije je znanje o tome kakve će dimenzije stablo imati u svojoj punoj zrelosti. Ako ta vrsta doseže visinu od 15 metara i promjer krošnje od 8 do 10 metara, sigurno je nećemo posaditi u vrt male površine. Još je važnije voditi računa o dovoljnoj udaljenosti sadnice od objekta, zida, ceste ili staze, jer će svojim granama oštećivati fasadu ili oluk, a korijenjem podizati stazu ili rušiti ogradni zid.

Neke vrste imaju glavnu žilu srčanicu, koja ide u dubinu i rijetko se širi postrano. Stoga su takve vrste (npr. cedrovi) pogodne za sadnju uz staze i putove jer ih neće oštećivati. Iznimka su situacije kada korijenov sustav naiđe na prepreku, tj. kamenu ploču u dubini (što je često u našem podneblju) pa počne rasti u širinu. Druge vrste, poput pinije, ladonje, bagrema, vrlo često stvaraju probleme na okućnicama ako nisu posađene na primjerenoj udaljenosti.

Ako sadimo grupu stabala, činimo to na sigurnoj i dovoljnoj udaljenosti jednog stabla od drugog, što ovisi o njegovoj konačnoj veličini i habitusu, kako bi se svaka krošnja mogla optimalno razviti, ali i ostaviti dovoljno svjetla za nižu etažu, grmlje i trajnice. Uglavnom je to sadnja na razmaku od najmanje četiri metra jednog stabla od drugog (kada se radi o vrstama manjeg habitusa), ali i do 10 metara. Stoga je važno poznavati karakteristike određene vrste.

Znajte da ste dužni, ako imate stablo na svojoj okućnici, grane koje izlaze iz vašeg dvorišta redovito potkresivati na visinu koja neće ometati pješački i cestovni promet, a ako one prelaze u susjedni vrt, susjed ih ima pravo odrezati ako vi to ne učinite.

Kada se odlučimo na sadnju stabla, pri izboru vrste moramo voditi računa o kakvoj se površini radi i koja će biti uloga stabla. Je li to površina s nekom namjenom (rekreacijska ili za odmor), služi li u “izložbene” svrhe ili ima zaštitnu ulogu (buka, prašina, vjetar), pa ovisno o tome možemo napraviti prvi odabir vrste. Sadnja može biti pojedinačna kao jedno soliterno stablo, kada uglavnom odabiremo već odrasli primjerak i vrstu koja će se tu dobro uklopiti svojim karakteristikama i prilagoditi postojećim uvjetima. U svakom slučaju, moramo biti sigurni da se na mjestu planirane sadnje ne nalazi infrastruktura koja bi nam mogla poremetiti sadnju i stvoriti naknadne probleme.

Osim ugodne sjene koju stabla pružaju, kao i zaštitne uloge koju imaju, velik broj vrsta cvate, pa su oku ugodni i s tog aspekta. Zasigurno je draže stablo koje cvate i pritom pruža i ugodan miris od onog koje se ne može podičiti takvim svojstvom.

Kada smo odabrali stablo i odredili sadno mjesto, moramo iskopati dovoljno veliku rupu. Neka bude duboka jedan metar i istog tolikog promjera. Do trećine dubine rupe dodajte mješavinu iskopane zemlje i zrelog stajskog gnoja. Na taj sloj dodajte sloj humusa pa tek onda položite sadnicu da korijenov sustav ne bi došao u neposredan dodir s gnojem. Napunite rupu do vrha, ubacite deblji kolac koji će onemogućiti pomicanje nadzemnog dijela stabla i povežite ga s biljkom gumenim povezom da spriječite oštećivanje kore. Na kraju nježno nagazite zemlju kako bi se sljubila uz korijenje, formirajte prsten oko sadnice koji će zadržavati vodu uz biljku te obvezno biljku obilno zalijte. Takav je postupak obvezan bilo da je riječ o sadnici golog korijena, baliranoj ili kontejniranoj (u posudi).

Budući da je danas ekološka svijest sve veća, a i intenzivno se radi na njezinu podizanju, želja je i ambicija gotovo svakog vlasnika bar malog vrtnog prostora da posadi stablo, što može imati i emotivan prizvuk, jer nekada se, pa i danas ponegdje, stablo sadi pri rođenju djeteta. Danas je zbog nedostatka prostora rijetko moguće saditi velika i visoka stabla. Stoga se, zahvaljujući genetici, ali i naporu rasadničara i uzgajivača bilja, mogu naći biljne vrste uzgojene kao stablašice koje izvorno imaju oblik grma. Primjerice, oleandar (Nerium oleander), glog (Crategus sp.), indijski jorgovan (Lagerstroemia indica), lovor (Laurus nobilis) i sl. Sve se one mogu koristiti za sadnju u vrtovima manjih dimenzija. J.Kn.