Razlog zbog kojeg politiku danas građani doživljavaju kao vještinu varanja, tj. izrazito nemoralnu profesiju, činjenica je da je politička sfera postala potpuno podložna ekonomskoj racionalnosti.

U takvim odnosima čovjek, građanin, tek je Homo economicus, dok se sve društvene aktivnosti promatraju u kontekstu utilitarizma, dakle prema kriterijima korisnosti i profitabilnosti.

- Predstavnička demokracija je elitistički model politike, radi se o političkom sustavu u kojem je marketinški upakirana politička ideja izložena svojevrsnoj prodaji na političkom tržištu. Glasovanje na izborima, koji se sve više pretvaraju u poduzetnički projekt vođen tržišnom logikom, čini jedinu političku aktivnost u kojoj mase građane mogu sudjelovati. Svi smo pozvani na taj, kako političari vole reći, festival demokracije, koji traje samo jedan dan u godini. Međutim, izlaskom na izbore građani postaju dio kontrolirane izborne predstave, reagiraju na impulse koje dobivaju, tj. na teme koje su im unaprijed pripremile grupe eksperata.

- Zbog kontinuiranog opadanja birača na izborima zapadna je demokracija kao politički sustav u krizi, čime se smanjuje legitimnost djelovanja političara. Naime, politika, kao i demokracija, zahtijeva raspravu o bitnim društvenim pitanjima, definiranje javnih prioriteta, naravno konsenzus, nipošto plitko natjecanje ili kompetitivnost kakvo smo nedavno imali prilike vidjeti na HTV-u kada su se suočili Milanović i Plenković. Kampanja je krajnje amerikanizirana, obojica političara nude svoja razmišljanja u okviru stupidne minutaže, odgovaraju na dosadne i nevažne grupe pitanja koje, kao što sam već rekla, unaprijed pripremaju profesionalci i time formiraju stavove javnosti. Kada govorimo o obećanjima, u posljednjih 26 godina doista smo mogli čuti svašta, na predstojećim izborima ponovno nasjedamo na predizborne trikove ili nerealnu, ponekad čak i opasnu, ponudu političkih aktera: masovno zapošljavanje, koje se zasigurno neće dogoditi; smanjenje poreza i doprinosa, koje će, ako se dogodi, pogoršati ionako loše stanje javnih usluga. Obećanja većih mirovina, rodiljnih naknada i skrbi za bolesne i nemoćne ne drže vodu ako se ne otvori ozbiljna rasprava o preraspodjeli nacionalnog dohotka ili, jednostavno rečeno, kako oduzeti dio prihoda, recimo, tajkunima i bankarima i dati umirovljenicima, mladim roditeljima i bolesnima. Osobno sam alergična na stalne bajke o sredstavima iz europskih fondova, čime će se financirati javni projekti i nasušne potrebe građana, za koje država u skladu s usvojenom neoliberalnom paradigmom jednostavno ne želi dati novac, ali ih još uvijek drži u “katalogu” svojih usluga - kaže dr.sc. Jadranka Polović, politologinja iz Splita.(D.J.)