Objavljeno 19. kolovoza, 2016.
Redatelj Todd Phillips predstavlja film snimljen prema istinitim događajima, u kojoj glume nominiran za Oscara Jonah Hill i Miles Teller
Film “Psi rata” prati dvoje prijatelja u ranim dvadesetima (Jonah Hill i Miles Teller) koji žive u Miami Beachu tijekom rata u Iraku i koji će iskoristiti slabo poznatu vladinu inicijativu koja omogućuje malim poduzećima da se natječu za ugovore američke vojske. Počeli su skromno, ali uskoro zarađuju velike svote i žive na visokoj nozi. Međutim, upuste se u nešto što je za njih preopasno - projekt naoružavanja afganistanske vojske, vrijedan 300 milijuna dolara, koji ih poveže s nekim vrlo sumnjivim ljudima, uključujući i neke iz američke vlade.
U filmu također glume Ana de Armas (“Kuc Kuc”) i Bradley Cooper (“Američki snajper”, “Američki varalice” “U dobru i u zlu”).
Scenarij su napisali Stephen Chin, Todd Phillips i Jason Smilovic, prema članku “Arms and the Dudes” iz časopisa Rolling Stone, kojeg je napisao Guy Lawson. Mark Gordon (“Spašavanje vojnika Ryana”, “Steve Jobs”), Todd Phillips (“Borat”) i Bradley Cooper (“Američki snajper”) su producenti, a David Siegel i Bryan Zuriff su izvršni producenti.
Redatelj Todd Phillips na ovom filmu ponovno surađuje s filmskom ekipom s kojom je radio na “Mamurluk” trilogiji, uključujući direktora fotografije Lawrencea Shera, dizajnera produkcije Billa Brezskog i montažer Jeffa Grotha. Pridružuju im se kostimograf Michael Kaplan (“Zvjezdane staze”) i skladatelj Cliff Martinez (“Drive,” “Traffic”).
Novac, korupcija i američki san
“Psi rata” razvili su se iz priče o dvoje klinaca koji su tek ušli u svoje dvadesete kad su postali milijunaši i međunarodni trgovci oružjem. I izgubili sve u jednom trenutku – kad se činilo kao da su na vrhuncu.
Jedna od tema koje se ponavljaju u filmovima Todda Phillipsa su osobe koje donose loše odluke – i njihove posljedice. U ovom filmu nemamo četvero prijatelja koji planiraju razuzdani vikend u Las Vegasu, već dvoje mladića koji uspiju iskoristiti slabo poznatu vladinu inicijativu i zaraditi više od 300 milijuna dolara.
Sve počinje za vrijeme predsjednika Georga W. Busha kad su goleme nabavne ugovore za ratove u Iraku i Afganistanu bez natječaja dobivali konglomerati poput Halliburtona, Raytheona i Lockheeda Martina. Kad su se počele gomilati kritike o nepotizmu i ratnom profiterstvu, vlada je odlučila uvesti projekt FedBizOpps s natječajima za vojne ugovore koji bi bili otvoreni … pa … bilo kome. Nažalost, ti natječaji su imali toliko rupa da ih je bilo moguće iskoristiti i naveliko profitirati.
Cijela priča je bila ispričana u članku “Arms and the Dudes” Guya Lawsona iz 2011., objavljenog u časopisu Rolling Stone. “Bushova vlada htjela je ići na ruku malim tvrtkama, a nije bilo manjeg poduzeća od njih dvojice u sićušnom apartmanu u Miami Beachu s ničim doli bongom, računalom i mobitelom na stolu”, objasnio je Lawson.
Glavni likovi
Jonah Hill i Miles Teller glume Efraima Diverolija i Davida Packouza, glavne likove u filmu. Obojica su rekli da ih je privukla prilika glumiti likove koji su skočili na mogućnost puno zaraditi, ne razmišljajući o posljedicama. Hill je rekao: “Mislim da nas sve zanima gledati kako se netko bogati kršeći pravila. Zato volimo gledati filmove o gangsterima, filmove gdje pobjeđuju frajeri sa stavom. Do onog trenutka kad sve izgube”.
Pravi David Packouz je priznao: “Neću lagati, bilo je odlično neko vrijeme. Išli bismo na zabave na kojima bi nam se predstavljali: Ja sam burzovni mešetar, ili - Bavim se nekretninama, a vi?, a mi bismo na to odgovorili - Trgujemo oružjem. Prvotna reakcija bila bi “Šalite se, zar ne?”, ali jednom kad bi shvatili da smo ozbiljni, ostali bi zabezeknuti. Jedan od razloga zašto je ta priča toliko luda je to što malo tko uspije u toj industriji, pogotovo u našim godinama. To što smo dobili ugovor za opremanje cijele afganistanske vojske, bilo je u najmanju ruku bizarno“.
Naravno, glavni pokretač svega uvijek je novac. Phillips je potvrdio: “U filmu je odmah jasno da oni nisu zapravo za rat. Nije im važno tko se i zašto bori, samo žele što više prodati. Rat je za njih samo prilika. I to je sušta istina. Rat je ekonomija u kojoj se može mnogo zaraditi, a njih dvojica upravo to i žele.” (N.K.)
Foto: BLITZ
PISANJE SCENARIJA
Unatoč tome što se temelji na istinitim događajima, ovo nije dokumentarni film, već si je redatelj uzeo određene slobode. “Mnogo toga što se dogodilo nije ušlo u film,” rekao je Packouz, “ali život je uvijek složeniji od filma. Ne možete cijeli život ugurati u nekoliko sati, tako da smo to očekivali. Ali sviđa mi se scenarij, napet je i zabavan”. Dok su pisali scenarij, Chin je proveo neko vrijeme s Packouzom u Miamiju: “Amerika je možda zemlja mogućnosti, ali David je vrlo rano shvatio da se ne može obogatiti samo poštenim radom. Zato vjerujem da im je “Scarface” bio toliko važan film dok su odrastali. Postao je njihovom idejom američkog sna – da možeš uspjeti ako imaš dobru ideju i ne igraš prema pravilima“. Vrlo rano su odlučili ispričati priču iz Packouzove perspektive, rekao je Philips: „Shvatili smo da je najbolji način uživjeti se u ovu priču tako da je gledatelj gleda kroz Davidove oči. David predstavlja prosječnu osobu koja ulazi u ovoj svijet čija pravila uopće ne poznaju, baš poput gledatelja“.