Nakon što se sada već bivši premijer David Cameron u prostodušnoj maniri britanskog nacionalnog junaka Mr. Beana poigrao referendumom o Brexitu želeći navodno samo iznuditi neke ustupke od Bruxellesa, a ne i stvarno izaći iz Europske unije, dužnost na čelu Konzervativne stranke i britanske vlade preuzela je Theresa May, druga premijerka u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva nakon legendarne “čelične lady” Margaret Thatcher.

Zanimljivo, Rowan Atkinson, glumac koji utjelovljuje Mr. Beana, osobno se nije angažirao ni na jednoj strani kada je riječ o Brexitu, za razliku od svojih kolega Elizabeth Hurley, Michaela Cainea i Johna Cleesea (ex Monty Python) koji su EU rekli ne, ali je svojedobno vrlo vjerno s puno germanofobije koja je brexitovcima bliska, na užasnom njemačkom otpjevao “Odu radosti” Ludwiga van Beethovena iz njegove Devete simfonije, nesuđenu europsku himnu. Taj je uradak na YouTubeu dosad pogledan tri milijuna puta. Ali da Britance baš ne doživimo kao zaklete eurofobe i patološke mrzitelje Nijemaca, ipak je rezultat referenduma bio fifty-fifty, a kraljica Elizabeta Druga Windsorska rodila se u obitelji koja se do 1917. lijepo njemački prezivala Battenberg, zgodno je znati da se Muka po Mateju Johanna Sebastiana Bacha u izvedbi Monteverdijevog zbora i Britanskih baroknih solista pod ravnanjem dirigenta Johna Eliota Gardinera otpjevana dakako na njemačkom savršene dikcije smatra među najboljim izvedbama svih vremena. Sve tančine njemačkog jezika ovom britanskom ansamblu nisu bile prepreka. Izdavač ovog albuma je ugledna diskografska kuća Deutsche Grammophone. Bez obzira na raznolikost motiva koji su doveli do Brexita, bivši britanski premijer David Cameron bit će upamćen kao politički šeprtlja kalibra Mr. Beana koji je uspio razbiti Europsku uniju ili bar ozbiljno poljuljati njezinu statiku, a prema svemu sudeći i ugroziti Ujedinjeno Kraljevstvo. Nismo zluradi i daljnji tijek zbivanja pratimo s empatijom prema našim kratkotrajnim europskim partnerima s one strane La Manchea.

Zadatak Therese May bit će izvesti Britaniju iz Englezima i Velšanima mrske Europe, iako se uoči referenduma ova konzervativna političarka zauzimala za ostanak u EU. Ona se na tu dužnost popela nakon što su njezini muški protukandidati Boris Johnson i Michael Gove, inače glavni zagovornici Brexita, otpali, a njezina stranačka suparnica Andrea Leadsom poskliznula izjavom kako bi ona bila boljom premijerkom jer za razliku od Therese May ima djecu. Diskriminirati u Britaniji nekoga samo zato što nema djecu veliki je prekršaj zbog čega je Leadsom pod udarom kritika morala povući svoju kandidaturu. Leadsom je inače majka troje djece, a May je priznala novinarima kako ona ne može imati djecu. Ipak, možda se zbog rečenice “Mislim da sam bolji izbor jer sam majka” podignula prevelika prašina. Spremnošću da se osudi Leadsom zbog njezina navodnog verbalnog delikta kao da se želi sugerirati kako današnja društva ne trpe isticanje majčinstva u javnoj sferi. To se čini ponajviše zbog političke ispravnosti kako se ne bi uvrijedili oni koji djecu ne mogu ili ne žele imati, kao i pripadnici alternativnih seksualnih opredjeljenja. Za razliku od doseljenica u Veliku Britaniju iz Afganistana, Pakistana ili istočne Europe, Britanka prosječno rađa 1,79 djece. Broj parova koji nemaju djecu zbog komformizma u Britaniji je u porastu, o čemu je Daily Mail pisao početkom ove godine. Naravno, cijena ovakvog hipsterskog ponašanja uskoro će doći na naplatu jer će u situaciji kada doseljenica iz Afganistana u prosjeku rađa 4,75 djece, a njezina kolegica iz Pakistana 3,82 djeteta, Britanija vrlo brzo promijeniti svoj nacionalni i rasni sastav. Takvom trendu Brexit uopće neće moći nauditi. London je, kao što je poznato, već nekoliko godina grad u kojem bijeli starosjedioci čine manjinu. Odmah nakon objave rezultata britanskog referenduma kancelarica Angela Merkel uputila je poziv Londonu da što prije aktivira članak 50 Lisabonskog ugovora i počne postupak izlaska iz EU. Sudeći prema svome kabinetu koji je popunila utjecajnim članovima brexitovske frakcije u Konzervativnoj stranci, Theresa May odlučna je provesti referendumsku odluku bez obzira na to što se uoči Brexita i sama zauzimala za ostanak u EU.

Potres među konzervativcima izazvan podjelama zbog potpore Brexitu pogodio je i “sestrinske” laburiste, zbog čega se i njihovu dosadašnjem čelniku Jeremyju Corbynu zaljuljala stolica, a na čelu te stranke sebe vidi još jedna žena Angela Eagle. Ta energična laburistica koja je u britanski parlament izabrana zajedno sa svojom sestrom blizankom Marijom, također laburisticom, otvorena je lezbijka. Nadamo se da joj ta ambicija neće narušiti privatni život. Naime, sindikalistica Maria Exall, s kojom je Eagle 2008. stupila u građansko partnerstvo, još lani je Corbyna hvalila u nebesa kao političara koji će uspješno promicati “socijalističke ideje” u Britaniji.

Ipak, Theresu May prije uspoređuju s Angelom Merkel nego s Margaret Thatcher. Objema su očevi protestantski svećenici, nemaju djecu, dolaze iz puka i nemaju nikakvih problema pomesti svoje muške konkurente. Ako Eagle ostvari svoje snove i postane prva žena na čelu laburista u povijesti, Velikom Britanijom zavladat će žene. Britanska kraljica Elizabeta Druga ionako je samo jedna u nizu slavnih vladarica koju su Englezi imali još od obiju kćeri Henrika Osmog, Krvave Mary i Elizabete Prve sve do Viktorije. Je li ta ženska invazija u Velikoj Britaniji navještaj povratka matrijarhatu, odnosno vladavini žena u teškim vremenima? U poslovnoj sferi Britanke zauzimaju trećinu menadžerskih mjesta. Bit će zanimljivo pratiti taj trend ne samo u Britaniji nego i u Hrvatskoj u kojoj je politika s iznimkom predsjednice KGK još uvijek “muški posao”, čak i onda kada ga financiraju tajanstvene lobistice koje se bestidno razbacuju putinskim novcem.