Neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, jezeru, rijeci..., a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Za to postoje mnogi razlozi, ali ovaj oblik straha (fobije) najčešće se povezuje s traumom, odnosno, nekim neugodnim iskustvom ljubimca u mladosti. Nerijetko, takve traume mogu imati trajne posljedice. Postupnim radom pokušava se naviknuti ljubimac na vodu te povezati vodu s nekim ugodnim iskustvom. U tu svrhu nerijetko se koriste poslastice ili igračke. Brzina, kao i vrijeme privikavanja, odnosno, rješavanja ovog problema (fobije) može različito dugo trajati. Bitno je ovdje naglasiti da je ljubimac taj koji diktira tempo, a ne vlasnik. Naime, ako se ne ostavi dovoljno vremena ljubimcu da pravilno usvoji i rezultati će izostati, a sama situacija neće se riješiti. Najčešće se ovakav strah kod ljubimca pokušava ispraviti kroz igru. Naime, vlasnik ljubimca sjedne u plićak, odnosno, negdje gdje je lako ljubimcu ući i izići iz vode, te se igra s lopticama i igračkama koje bi inače kod ljubimca pobudile pozornost. Također, možete pokušati i dobaciti ljubimcu neku od igrački ili loptica, te sve to radite na takav način da se ljubimcu da do znanja da se dobro zabavlja i da nema potrebe za strahom. Naravno, uz to se ne smije zaboraviti na poslastice kao nagradu za dobro ponašanje. Na takav način pokušava se postupno stvoriti osjećaj ugode kod ljubimca koji će pomalo uroditi ulaskom u vodu.