Upoznajte 14-godišnjega glazbenika iz Novske, Marka Martinovića, koji će predstavljati Hrvatsku na Euroviziji mladih glazbenika od 28. kolovoza do 4. rujna u Kölnu.

Marko je nedavno trijumfirao nastupivši u žestokoj konkurenciji s još sedam mladih glazbenih virtouza, u dobi od 15 do 19 godina. Publika je u prepunom HRT-ovu televizijskom studiju “Anton Marti” njegov nastup uz Simfonijski orkestar HRT-a, pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera, ispratila ovacijama.

Ocjenjivački sud nije dugo vijećao prije nego što je Marka jednoglasno proglasio pobjednikom. Jednoglasnu potporu Martinoviću dali su dirigent i pedagog Vladimir Kranjčević, urednica u odjelu Glazbeni sadržaji HRT-a Gordana Krpan, soloharfistica u Simfonijskome orkestru Hrvatske radiotelevizije Mirjana Krišković, soloklarinetist u Simfonijskom orkestru HRT-a Domagoj Pavlović i hrvatski predstavnik na Euroviziji mladih glazbenika 2008. Marin Maras.

Marko Martinović hodajući je festival talenta, znatiželje, marljivosti, odlučnosti, ukratko, mladosti u najljepšemu i najzlatnijemu smislu te riječi, senzacija za koju ćemo tek čuti.

Za početak nam reci kakvi su ti dojmovi s natjecanja. Je li postojala tema i jesi li očekivao pobjedu, zbog izrazito jake konkurencije?

– Natjecanje na kojem sam pobijedio vidim kao oblik stjecanja ogromnoga iskustva. Stoga su moji dojmovi iznimno pozitivni i jako sam zadovoljan što sam imao čast svirati s predivnim orkestrom poput Simfonijskoga orkestra HRT-a pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. Tremu tijekom natjecanja nisam imao, a što se tiče očekivanja pobjede, ne mogu reći da sam je očekivao, jer je konkurencija bila izrazito jaka, tako da sam se pobjedi samo nadao.

Tko te potaknuo na natjecanje?

– Tata Zdravko potaknuo me je vidjevši slučajno reklamu na televiziji, pa sam se prijavio, i to posljednjega dana prije zatvaranja natječaja. S još četrnaest kandidata najprije sam prošao audiciju u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a potom sam s još sedam darovitih mladih glazbenih nada ušao u završno natjecanje.

Vjerujemo da ćeš svojim talentom, šarmom i spontanošću jednako kao domaću oduševiti njemačku publiku i suce. Ti ćeš biti prvi koji će Euroviziju mladih glazbenika upoznati s tamburicom bisernicom?

- Da, u pravu ste. Dogodit će se prvi put na Euroviziji da netko klasičnu skladbu odsvira na tamburi bisernici, glazbalu netipičnom za klasiku i u tom vidim samo prednost.

Koliko si se dugo pripremao za nastup? Koliko imaš uopće slobodnoga vremena, s obzirom na to da istodobno pohađaš dvije škole, i što radiš kad ne vježbaš?

– Za nastup sam se dugo pripremao jer sam znao da će tamo doći samo izvrsni glazbenici, pa sam i ja zbog toga mukotrpno vježbao, i nekoliko sati dnevno, a obično vježbam nešto manje od toga. Od drugoga razreda idem u dvije škole, tako da i nemam slobodnoga vremena. Već sam na to naviknuo i nije mi problem ustati u šest ujutro i kući dolaziti katkad u deset navečer. Odličan sam učenik, stignem sve jer to volim, a kad ne vježbam, obično ponovno sviram, pjesme koje volim i koje me opuštaju.

Tko ti je omiljeni skladatelj, pjesma i koju glazbu uopće slušaš?

– Za omiljenoga se skladatelja ne mogu odlučiti jer se ne mogu odlučiti između dva, a to su Wolfgang Amadeus Mozart i Johann Sebastian Bach. Najviše volim slušati tamburašku glazbu jer u njoj mogu najviše uživati, a najdraža mi je pjesma Markova čežnja, koju izvodi legendarni Zvonko Bogdan.

Kad si primio prvi put u ruke tamburu i počeo svirati?

– Tamburu sam počeo svirati u prvom razredu osnovne škole. Prvi mi ju je put u ruke dao moj bivši profesor Darko Čuvidić, koji je i otkrio moj svirački talent. Za tamburu sam se odlučio prvo iz znatiželje, a poslije sam vidio da mi to ide i da mi se to sviđa, pa sam se upisao i u glazbenu školu u Novskoj.

Gdje si sve do sada nastupao i koja ti je najveća želja − gdje bi volio nastupiti?

– Do sada sam nastupao na brojnim natjecanjima kao što su međunarodno natjecanje u Požegi, državno natjecanje u Dubrovniku i slično. Također dosta nastupam u kulturno-umjetničkim društvima kao što su KUD “Javor” i KUD “Šubić”. Za sada nemam točno određeno mjesto na kojem bih volio nastupati, ali se nadam da ću ga jednom pronaći.

Gdje se vidiš u budućnosti i je li glazba tvoj životni put?

– Da, glazba je moj životni put i u njoj se vidim u budućnosti. Namjeravam upisati Glazbenu gimnaziju u Novskoj i žao mi je što u Hrvatskoj ne postoji akademija za tamburu, jer se na tome tradicijskom glazbalu može svirati baš sve.

Koje su tri osobine jako dobroga glazbenika po tvojemu mišljenju?

– Po mom su mišljenju tri osobine jako dobroga glazbenika: marljivost, unikatnost i otvorenost uma.

Imaš li neki moto za kraj ostalim mladim glazbenicima?

– Moj je moto u životu kao i u glazbi: Uvijek budi svoj!