Svi lukovi pa tako i ljutika (luk kozjak) pripadaju velikoj biljnoj skupini porodice ljiljanki (Liliaceae), kojih je u svijetu poznato i istraženo više od 2500 vrsta, podvrsta i varijeteta, a koje su rasprostranjene uglavnom na tropskim područjima. U našoj zemlji raste oko 40 vrsta lukova s karakterističnim jakim antimikrobnim djelovanjem. Ljutika je povrtna kultura koja se kod nas uzgaja kao jednogodišnja biljka, uglavnom na okućnicama i vrtovima. Naraste 20 - 50 centimetara visine i razvija jaku biljnu masu, formira snažan bus, odnosno sklona je bokorenju. Vrlo je otporna na niske temperature i lako može podnijeti i do -10 stupnjeva Celzijevih, stoga se uzgaja kao zimski rani zeleni luk. Okus ljutike je znatno blaži, nježniji i ukusniji od crvenog luka, lakše se čuva preko zime i ne klija. Ljutika najbolje uspijeva na laganim glinastim pjeskovitim tlima, ali ni u kojem slučaju siromašnim hranjivima. Iz jedne posađene lukovice razvije se i do dvadesetak lukovica, stoga je potrebno da razmak između redova bude ne manji od dvadeset centimetara, a u redu lukovica od lukovice 15 centimetara. Vađenje lukovica počinje čim se nadzemni dio osuši, a to je uglavnom sredinom srpnja, kada se lukovice ostavljaju na zemlji da se prosuše na suncu, a zatim se razdvajaju iz busena svaka za sebe i pospreme na suho i prozračno mjesto na letvaricama.(J.Kn.)