Sveti Juraj u kršćanskoj hagiografiji i ikonografiji ima istaknuto mjesto. Obično ga se prikazuje kao rimskog vojnika ili srednjovjekovnog viteza kako jaše na bijelom konju i ubija zmaja.

Talijanski renesansni slikar Rafel iz Urbina na jednoj svojoj slici prikazuje slavnog sveca kako zmaju zadaje smrtonosni ubod kopljem, ta se slika danas čuva u Nacionalnoj galeriji u Washingtonu, a na drugoj, koju možemo pronaći u Louvreu, prema mitskoj nemani zamahuje mačem.

Zmaj u ovoj legendi o sv. Jurju, koju je Crkva odbacila još u 5. stoljeću kao apokrifnu, simbolizira zlo, ali i poganstvo. Kult štovanja ovoga kršćanskog mučenika kojemu su u vrijeme Dioklecijanove vladavine glavu odsjekli Rimljani iz istočne kršćanske tradicije sa sobom su u Europu donijeli križari. Brojne su ikone, mozaici, freske, kipovi i umjetničke slike koji prikazuju sv. Jurja. U Zagrebu postoje dvije takve skulpture u javnome prostoru, u Pečuhu bar jedna. Ovaj rabijatni svetac u pučkoj je pobožnosti i javnoj percpeciji, čemu su svojom umjetničkom maštom poprilično pridonijeli brojni slikari i kipari, često bio doživljavan kao svojevrsna kršćanska inačica Batmana ili Spidermana. Sv. Juraj ubraja se među tzv. četrnaest svetih pomoćnika (quattuordecim auxiliatores), a njemu se redovito pripisivala zaštita od kuge i groznice, u ratu, na moru i u raznim drugim životnim opasnostima. Smatra se još i zaštitnikom pastira, poljodjelaca i vojnika, kao i usjeva, zelenila i marve, naročito konja. Kao jedan od najpopularnijih kršćanskih svetaca, sv. Juraj proglašen je zaštitnikom Gruzije (Georgija, Đurđija), koja je po njemu dobila i ime, Engleske (križ sv. Jurja nalazi se na zastvama Engleske i Velike Britanije), Grčke, Portugala, Katolonije, Malte, Rumunjske, Rusije, Palestine i Etiopije te gradova Barcelone, Genove, Senja, Lavova, Moskve, Ljubljane i Beiruta. Naročito ga časte i kršćani u Indiji. Gruzijci sv. Jurja nazivaju Tetri Giorgi, a njihovi ljuti osetski neprijatelji - Uastirdži. U Nijemaca on je Georg Drachentöter (Jura zmajoder), u Bugara Georgi Pobedonosec, Španjolci ga zovu Jorge de Capadocia, u venecijanskom narječju San Zorzi, a za Švede on je Sankt Göran. Egzotičnim imenima sv. Jurja svakako treba pribrojiti onako kako ga zovu Armenci (Surb Gevork) i siromalabarski katolici (Geevarghese Sahada). Jedna novija srpska drama nosi naslov “Sveti Georgije ubiva aždahu”, iako će Srbin svoga sina radije nazvati Đorđe.

S obzirom na to da je poginuo u odori, povijesni sv. Juraj nosio je vojni čin tribuna, ovaj kršćanski odličnik ubraja se u tzv. vojne svece, zajedno sa sv. Mihaelom, sv. Florijanom i sv. Sebastijanom. Smatraju se borcima za Kristovu stvar, zbog čega pojedinačno nose naslov “athleta Christi”. Naravno, čim se imenom sv. Jurja kite cijele države, a njegovo ime nose viteški redovi i vojnička odličja te se u njegovo ime zvecka oružjem, jasno je da tu nije riječ o religiji, nego isključivo o politici. To bar nije nikakva tajna već nekoliko stotina godina.

Prije nekoliko dana, papa Franjo se na Trgu sv. Petra u Rimu susreo s neobičnim gostom Pavlom Sergejevićem Dorohinom, zastupnikom ruskih komunista u Državnoj dumi. Pala je i uskrsna čestitka po julijanskom kalendaru, a Sveti Otac darovanu lentu sv. Jurja nonšalantno je zakvačio za svoju reverendu. Nije to bilo prvi put da se neki rimski papa susreo s ateističkim danajcima. Do Vatikana su navraćali i Josip Broz (kada mu je ponestalo novca) i Mihail Sergejević Gorbačov (kada je shvatio da SSSR može opstati samo još uz Božju pomoć), svaki sa svojim darom.

Ruski propagandni stroj nije ni sekunde čekao. Papa se još nije ni odštetao do Doma sv. Marte kako bi izmolio brevijar prije spavanja, a svijet su obišla novinska izvješća i fotografije koje slave vižljastu lukavost deputata Dorohina koji je na prsa prvog čovjeka Katoličke Crkve stavio simbol agresivnog putinizma, tzv. georgijevsku vrpcu.

Taj znamen koji je na ovogodišnjem vojnom mimohodu u čast 71. obljetnice sovjetske pobjede nad nacizmom, održanom 9. svibnja, nosio doslovce svaki od 10.000 ondje nazočnih vojnika i brojni okupljeni građani, vrlo spretno ujedinjuje simboliku vojne i političke moći carske Rusije i Sovjetskog Saveza koju sadašnji ruski vođa Vladimir Vladimirović nastoji svim silama uskrsnuti. Mnogi koji su se našli na nišanu novog ruskog imperijalizma i trpe vojnu invaziju Ruske Federacije, poput primjerice Ukrajinaca ili Gruzijaca, doslovce su se smrznuli kada su vidjeli papu Franju kako s osmjehom od uha do uha pozira s crno-narančastom vrpcom koju prkosno nose proruski pobunjenici u Donecku i Luhansku. Papino spremno poziranje s ruskom nacionalističkom lentom na prsima izazvalo je oduševljenje u Rusiji. Na nogometnom stadionu u gradu Kalugi osvanuo je transparent: “Danas Krim, sutra Rim! Sretan veliki praznik 9. svibnja!”. Prilikom nedavne podjele georgijevske vrpce u Novom Sadu, koju su odradili pripadnici srpske nacionalističke organizacije Dveri, u suradnji s ruskim veleposlanstvom, rečeno je kako je to “znak solidarnosti ukrajinskom i ruskom narodu koji se opet bori s fašizmom”. U ovoj monstrouznoj priči fašisti su proeuropske vlasti u Kijivu! Prije dva tjedna, pripadnici putinovske mladeži obilježeni tim simbolom novog ruskog nacionalizma napali su sprejem književnicu i aktivisticu za ljudska prava Ljudmilu Jevgenjevnu Ulickaju, u središtu Moskve. O kakvom simbolu je riječ dovoljno govori podatak da je narančasto-crnu lentu na ruskom vojnom mimohodu 9. svibnja nosio i zastrašujući interkontinentalni projektil koji u NATO-voj terminologiji nosi naziv SS-18 Satan (u hrvatskom prijevodu: Sotona!), ali i rulja koja je prije godinu dana zajedno s Vojislavom Šešeljom u Beogradu palila hrvatsku zastavu.

Ekumenizam je velika Papina opsesija, a kompromisi su nužni. Uostalom, vidjeli smo što se dogodilo kardinalu Alojziju Stepincu. Jedan od njih je i sasvim neobična počast ni krivom ni dužnom sv. Jurju. Čini se da se u približavanju tandemu koji čine Vladimir Putin i patrijarh Kiril ipak malo pretjeralo!