Kad ponestane argumenata, tu su još topovi, jer oni su posljednji argument koji ispaljuje istinu koja se ne dovodi u pitanje. A kako bi dodatno naglasio svoje totalitarističko stajalište, upravo je rečenicu “posljednji argument kralja” dao na svoje topove ugravirati Kralj Sunce, oliti Luj XIV.

Mogli bismo se referirati na još hrpu drugih legendarnih izjava kad je riječ o nametanju “apsolutne istine”, vlastitog jednoumlja, puna ih je povijest, od one glasovite Goebbelsove da laž koju ponoviš tisuću puta postane istinom ili pak one (literarne) da jedna veličanstvena glasina vrijedi kao deset razočaravajućih istina.

Drugim riječima, igre između istina i laži traju otkako je svijeta i vijeka, pri čemu “argumenti” laži poput topovskih salvi potresaju društvo izloženo takvoj vrsti propagande. U politici je to posebno izraženo, a kad se pritom sondiramo na vrijeme sadašnje, poglavito na domaći teren, stvari poprimaju nevjerojatne obrise.

Jedna od takvih sve surovijih igara istine i laži svakako je i aktualno nametanje teze o eskalaciji fašizma u Hrvatskoj, o navodno uznapredovaloj fašizaciji RH, o navodnoj ugrozi pred ekstremnom desnicom, kao da smo na korak da u Sabor umarširaju ovodobne ustaše i izvrše nedajbože državni udar. Dodatno se potpiruju ideološke podjele, ljevica proziva desnicu i obrnuto, a oni koji i u nekim obilježavanjima povijesnih događaja vide problem kao posljednji argument za svoje paranoične teze svake pa tako i ove godine izvlače Jasenovac kao primjer da u Hrvatskoj rastu nacionalne tenzije jer, po njima i tri ovogodišnje komemoracije “dokaz” su podijeljenosti društva oko tog važnog pitanja. Tu je naravno i Bleiburg, odnosno obilježavanje tomošnje tragedije, koje je trn u oku Pupovcu, SUBNOR-ovcima (da, još je takvih), preživjelim partizanima i dijelu hrvatske ljevice, jer njih ne zanimaju nevine žrtve (kao ni u Jasenovcu), nego politikantstvo i manipulacija, “argumenti” da RH i dalje štuje NDH.

Mogli bi još nabrajati “dokaze” da se u RH širi pogubni utjecaj ekstremnih desničara, bez nakane da relativiziramo neke stvari. Tu je i slučaj (neriješeni) svastike na Poljudu, pa “Bujica” Velimira Bujaneca, pa Thompson i njegovi koncerti, nekakva ustaška ikonografija, pa svako malo bavljenje povikom “Za dom spremni” i navijanjem na utakmnicama, pa kojekakvi nepoćudni grafiti, problem s ćiriličnim pločama u Vukovaru, ozbiljni i manje ozbiljni incidenti u nekim međunacionalnim sredinama, itd., itd. Kad se svega toga dotaknu neki mediji, poopćavanje je neizbježno, pa ne čudi onda da se i teza o fašizaciji Hrvatske gura u javnost kao alarmantno stanje, umjesto da se pojedini slučajevi sagledaju objektivno i bez viška žučljivih strasti, a odgovorni zakonski kazne.

Cijelu situaciju dodatno zakuhaju i neke izjave iz inozemstva, poput onih Efraima Zuroffa, ravnatelja centra Simon Wiesenthal, koji svako malo Hrvatskoj dijeli lekcije i upozorava kako su “incidenti samo vrh ledene sante jer su fašistički slogani u Hrvatskoj postali prihvatljivi te se smatraju izrazom domoljublja”. Zuroff je napao i ministra Hasenbegovića, okomio se na film Jakova Sedlara “Jasenovac - istina”, protiv je proglašenja svetim kardinala Alojzija Stepinca (kao da će Vatikan njega o tome pitati!), tvrdi da nedvojbeno postoje “elementi u hrvatskom društvu koji izražavaju nostalgiju za ustaškim režimom i NDH”, no kaže kako su istodobno mnogi ljudi protiv toga.

Sve u svemu, gledajući objektivno i bez predrasuda, fašizacija je preteška riječ koju neki prelako uporabljuju kako bi na temelju pojedinačnih slučajeva gradili opću negativnu sliku stanja u hrvatskom društvu. Između ostalog, provlači se teza i o ugrozi pojedinih društvenih skupina, pa se u tom kontekstu proziva i ministra Hasanbegovića što je nekim nevladinim udrugama dokinuo novac iz budžeta. I to je takvima “argument” za fašizaciju RH, a u biti je riječ ne o ugrozi njihova djelovanja, nego o ugrozi povlaštenog položaja nekih udruga koje su pod krinkom ravnopravnosti i uloge u civilnom društvu dugi niz godina koristile državna sredstva uljuljkane u vlastitu nedodirljivost, a sad kad im je ministar zavrnuo slavinu, naveliko galame kako je i to udar na slobodu i demokraciju.

Kad se sve zbroji i podvuče crta, ne opravdavajući neprimjerene ispade i incidente (o tom pitanju zakon mora biti efikasan), teza o fašizaciji Hrvatske definitivno ne stoji. To je manipulacija, laž koja se podmeće kao istina. I opetovano se ponavlja... Dostatnih i objektivno dokazivih argumenata za to jednostavno nema, bez obzira na to koliko neki tvrdili suprotno. Međutim, takvo politikantsko nametanje negativne slike društva remeti svakodnevicu i skreće pozornost s drugih mnogo važnijih tema ove zemlje, poput gospodarstva, nezaposlenosti, odljeva mladih u inozemstvo, pa i reformi, koje su neizbježne. Natezanje oko desnih i lijevih, ideološke podjele, pa i propagandno podvaljivanje teze o fašizaciji RH, otegotni su faktori koji i samu Vladu onemogućuju u normalnom funkcioniranju.

Na nenormalno funkcioniranje Vlade u okolnostima bavljenja temama koje nikako ne bi trebale zauzimati dnevni prostor u 21. stoljeću, osim onog znanstvenog, moraju upozoravati i politički analitičari. Tako analitičar Davor Gjenero o podjelama u društvu ističe: “Istovremeno s političkim napetostima što ih izaziva blokovska podjela društva, a koje se odražavaju i na odnos prema povijesti i žrtvama koji bi u demokratskom društvu morao biti neupitan, u javnosti se pojavio i novi oblik povijesnog revizionizma... Izlazak iz blokade, u koju se zaplelo suvremeno hrvatsko društvo, morao bi biti jednostavan. Ni jedno demokratsko društvo ne smije tolerirati negiranje ili relativiziranje holokausta i genocida... Nije prihvatljivo ni bilo kakvo relativiziranje zločina ili “njegovo stavljanje u politički kontekst”, što je eufemizam za njegovo negiranje. Ne smije se, međutim, tolerirati ni bilo kakav koncept “kolektivne krivnje”, ni “privatizacije” pozicije žrtve od neke od političkih opcija. I na kraju, suprotnost fašizmu nije antifašizam unutar kojeg je lako sakriti najgore oblike staljinizma (i onda zapodjenuti raspru o tome koji je totalitarizam za sobom ostavio više žrtava: komunizam ili fašizam). Suprotnost fašizmu je liberalna demokracija, poredak koji jamči sigurnost svakom svom građaninu i svima osigurava jednakost pred zakonom. Sve drugo samo je potpaljivanje verbalnoga “građanskog rata” i sprečavanje stvaranja pretpostavki za demokratski poredak, koji će biti jamstvo da se strašni zločini iz novije povijesti nikad više neće moći ponoviti”, zaključuje Gjenero.

Zbog brojnih natpisa koji zagađuju hrvatski medijski prostor oglasio se i predsjednik HHO-a najavivši da će predložiti Saboru, Vladi i drugim političkim, društvenim, kulturnim i religijskim institucijama konkretne mjere za suzbijanje širenja te mržnje i opasne teze o genocidnosti hrvatskog naroda.

- Njihove tvrdnje plod su bolesne i zlonamjerne mržnje. One su samo nastavak pisanja o ustaškom režimu tijekom jugoslavenskog komunističkog režima - poručio je Ivan Zvonimir Čičak.

Nakon nedavne osječke nogometne utakmice na kojoj se skandiralo “Za dom spremni”, što je uoči jasenovačkog obilježavanja izazvalo rijetko viđenu buru u javnosti, Čičak je ocijenio stav Koordinacije židovskih općina i Srpskog narodnog vijeća, koji su najavili zaobilaženje službene komemoracije, kao sramotno manipuliranje mrtvim ljudima. “Razlozi za to su politički, zato što je sada potrebno na svaki način dokazati da je Hrvatska filofašistička zemlja. Sve na što se oni pozivaju događalo se i u vrijeme bivše vlasti, a oni su šutjeli”, ističe Čičak, dodajući kako ne vidi da se nakon poznatih uzvika na nedavnoj nogometnoj utakmici reprezentacija u Osijeku nešto specijalno događalo.

- Primjerice, na nogometnoj utakmici Hrvatska - Izrael u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u rujnu 2011. toga je bilo puno više. I bio je također prisutan izraelski veleposlanik i nije reagirao. Konačno, zašto sada nije reagirala izraelska veleposlanica, veleposlanstvo, njihova vlast i nogometni savez? A u nas se na to reagira - kaže Čičak, dodajući kako je sve što se događa potpuno na liniji velikosrpske propagande koja se svakodnevno može vidjeti u tamošnjim medijima. “I to se jako uklapa u jedan mozaik, kao i rečenica Zorana Milanovića da je to filoustaška vlast. I sada treba dati što više 'hrane' njegovoj poruci i 'dokazivati' da je to tako”, upozorava Čičak.

Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) Franjo Habulin, komentiravši razloge odvojenih komemoracija u Jasenovcu, na sve je to poručio:

- Partizani i ustaše nisu jedno te isto. Partizani su u antifašističkoj borbi oslobodili zemlju, a antifašizam nije ideologija, nego civilizacijsko opredjeljenje koje njeguje i promiče demokratske vrijednosti. Ustaštvo ili fašizam je ideologija u čijem je programu politika više rase, rasni genocidni zakoni i strahovlada, ubojstva, teror i deportacije u koncentracijske logore - naglasio je Habulin, dodavši: “Tko šuti, čini se da odobrava. Aktualna vlast nije ni u jednom momentu reagirala na revitalizaciju prošlosti, nije reagirala na relativizaciju žrtava u Jasenovcu, nego su šutjeli, što u biti znači da upravo to i odobravaju. Biti s njima u Jasenovcu bila bi stoga laž. Zamjeram vlasti to što se, na neki način, namjerno Hvatska gura u eksplicitno desnu stranu. Revitalizira se ustaštvo i fašizam, a hrvatski narod ne želi tu ideologiju i sistem koji je preživljen i nanio golemo zla građanima Hrvatske. Ne želimo se natrag vraćati, već želimo društvo u kojem će se poštovati svaki čovjek i raznolikost kod ljudi po bilo kojoj osnovi - rekao je Habulin.

S druge, pak, strane kolumnist Nino Raspudić kritizirao je pojavljivanje Stjepana Mesića na neslužbenoj komemoraciji u Jasenovcu, koju je organizirao Savez antifašističkih boraca i antifašista u suradnji s Antifašističkom ligom Hrvatske. Raspudić je podsjetio na prijašnji govor Stjepana Mesića u Austaliji u kojem je veličao Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Kako smatra, “o moralnom kredibilitu tzv. Saveza antifašista najviše govori činjenica da su osobu koja je davala takve izjave uzeli za počasnog predsjednika, dali mu da govori u Jasenovcu i postavlja se kao moralni kamatar mjesta stravičnog zločina i žrtve koja se tamo dogodila”. Raspudić je izjavio i da u Hrvatskoj postoje pojedinci koji neprestano istjeruju ustaški duh iz hrvatskoga društva te da Jasenovac “nije zaslužio da ga se trži na razini jeftinog politikantstva”. Dodao je da se nada da će se to prevladati te da ćemo sljedeće godine imati jednu dostojanstvenu komemoraciju, kakva i priliči.

Predsjednik Antifašističke lige (AFL) Zoran Pusić rekao je, pak, kako su se upozorenja o fašizaciji društva, izrečena prije godinu dana na osnivačkoj skupštini lige, pokazala proročanskima i ostvarila se “pred našim očima”, a da razvoj događaja, osobito u području slobode medija i kulturnog stvaralaštva, pokazuje zabrinjavajuće trendove u Hrvatskoj. “Jedna od osnovnih zadaća demokratske države je da štiti svoje građane i osigura slobodu od straha, a jedan od prepoznatljivih simptoma da politički sistem klizi prema totalitarizmu je induciranje straha u društvu”, istaknuo je Pusić.

Sanja Tabaković iz Židovske općine Zagreb ocijenila je kako postoje ozbiljni razlozi za strah, no smatra da je jedini lijek protiv njega djelovanje. “Otkad smo osnovali Antifašističku ligu, stvari su se toliko pogoršale da smo se našli u situaciji boriti se protiv sirove fašizacije društva u svim segmentima i na svim razinama”, rekla je.

U svezi s tezom da je RH izložena fašizaciji, povjesničar i publicist Slavko Goldstein, koji odnedavno promovira svoju knjigu “Jasenovac - tragika, mitomanija, istina”, u određenoj mjeri spušta tenzije naglašavajući kako se ne može govoriti o fašizaciji u smislu da se ponavlja 1941. godina, no kaže da ima elemenata koji upozoravaju na fašizaciju, o kojima se mora voditi računa.