G radnja staza povezana je s dobrim planiranjem cjelokupne okućnice, jer staza nije samo mjesto za hodanje, da se dođe od točke A do točke B, već je dio ambijenta, funkcionalni ukras u vrtu, a ponekad i jedna staza može biti glavna oblikovna značajka u vrtu.

Materijal mora odgovarati brojnim zahtjevima; od toga da nije sklizak poslije kiše, da je ugodan stopalu, da se lako održava (čisti) te da je ugodan oku. Materijali za oblaganje mogu biti tvrdi ili mekani. Tvrdi su materijali kamen, kamene ploče, kamene kocke, betonske ploče i betonski elementi raznih oblika, cigle, ugrađeni šljunak u cementnom mortu ili gipsu. Mekane staze napravljene su od trave, sipine, drvenih tlakovaca, malča, pijeska ili kao kombinacija nekoliko materijala.

Staza od trave u većini je slučajeva dio travnjaka okućnice, ali se preporuča u jako velikim prostorima, jer ne podnosi intenzivno gaženje. To znači da je takva staza gotovo neprimjetna jer ne odudara svojim izgledom. Nalazi se u travnjaku, ali najčešće se proteže između većih gredica zasađenih visokim trajnicama. Isto tako travnate staze su jedan od glavnih elemenata u formalnim vrtovima. Površina na kojoj će se formirati takva staza mora biti savršeno poravnata i lagano napeta s blagim padovima na obje strane u poprečnom presjeku, jer se na taj način osigurava nesmetana evakuacija oborinskih voda i voda nastalih od otapanja snijega. Nastaje sijanjem vrsta trava koje su otporne na gaženje na dobro utabanu podlogu, primjenom česte košnje i nakon toga valjanjem valjkom za travnjake. Takvom se travnjaku mora osigurati dovoljno vlage, jer u slučaju da se tlo prosuši, a gaženje pojača, nije isključeno da dođe do gubitka velikog dijela travnate površine na stazi. Takva staza daje prednost ostalim oblikovnim elementima da dođu do izražaja.

Druga vrsta mekanih staza je ona od sipine. Nažalost u nas se pojam sipinjenih površina svodi na ugradnju debelog sloja sipine na sloju uvaljanog tucanika ili šodera. Stoga se događa da se po takvoj stazi, pogotovo ako je na blagoj kosini, ljudi skližu punih cipela sipine. Moramo biti svjesni da se sipinjena staza gradi oprezno uz primjenu posebnih tehničkih uputa.

Staze načinjene primjenom malča (sjeckane kore drveća) ne zahtijevaju posebne radove. Dovoljno je da naznačite buduću trasu staze, koja ne bi smjela biti dugačka i ravna, te malo poravnate nepravilnosti terena. Nakon toga se malč jednostavno istrese iz vreća i grabljama poravna pazeći pri tome da sloj na stazi ne bude deblji od 5 do 7 cm. I tu se ne koriste rubnjaci. Jedina je mana takvih staza što se trebaju mijenjati nakon nekog vremena, jer malč nije jako trajan materijal, pa se usitni s vremenom i onda gubi svoj izgled i svojstva. Takve su staze jako pogodne za primjenu u većim kamenjarima ili između gusto zasađenih biljaka i gredica.

Poznate su i staze načinjene od kombiniranih materijala, ali su takve staze mala umjetnička remek-djela. Tu se vidi koliko imate smisla za oblikovanje, kao da slikate bojama i različitim materijalima. Bitni su usklađenost i mjera i izbor materijala za kombiniranje.

Najčešće korištene staze u vrtovima, pogotovo u gradskim, one su načinjene od čvrstog materijala – kamene ili betonske ploče, kocke ili elementi raznih geometrijskih oblika, koji su već predviđeni za određene kombinacije u shemi slaganja. Danas se na tržištu nudi veliki izbor takvih elemenata. U većini slučajeva takve staze zahtijevaju i ugradnju rubnjaka, koji sa svoje strane mogu biti uzdignuti iznad tijela staze ili opušteni u njezinoj razini. Posljednji omogućavaju brzo otjecanje vode sa staze, a samim tim ne dolazi do stvaranja naslaga mulja i rasta gljivica na kamenu ili betonu. Ove staze imaju i drugu dobru značajku, a ta je da se lako čiste i održavaju. Problem nastaje ako se kojim slučajem koji od tih elemenata uništi ili ošteti, jer je njegovo vađenje problematično. Takve se staze grade na način da se napravi plitak široki iskop zemlje s dubinom, koju određuju ploče ili elementi, te slojeve na koje se ugrađuju. Nakon iskopa podloga se mora dobro poravnati, uvaljati i tek onda se pristupa ugradnji tucanika, pa sloja betona, cementnog morta i na kraju ploča ili elemenata. Takve su staze jako čvrste, otporne i dugotrajne. Umjesto navedenih elemenata mogu se koristiti i klasične cigle. Takva staza daje toplinu i intimni štih u vrtu, ali moramo paziti od kakvog je materijala sagrađena kuća i ima li već ugrađene druge materijale u okolici. Preveliko šarenilo materijala i boja odaje pomanjkanje ukusa i unosi nemir u sliku vrta.

Kad se gradi koncepcija oblikovanja vrta, i to još u fazi dok je sve na papiru, dobro je odlučiti i o korištenju pojedinih materijala. Ponekad jedna staza može biti centralni oblikovni element oko kojeg se gradi preostali prostor. Jednom ugrađenu stazu teško je rušiti i ukloniti bez posljedica na okolnom terenu, stoga dobro promislite prije početka radova.

Na kosom terenu ponekad je potrebno napraviti i potporne zidove, koji su često i u funkciji ukrasa prostora. Materijal kojim su ti zidići obloženi diktirat će nam i odabir materijala za staze i pristupne puteve.

Sama staza može biti nejednake širine po cijeloj dužini. U većim pejzažno-oblikovanim vrtovima takve staze unose razigranost i ublažavaju strogoću linija zgrada. Uz dobar odabir bilja uz stazu, možemo stvoriti doista ugodan ambijent u svom vrtu, ma koliko on malen ili velik bio.