Nekako smo lani uspjeli zaboraviti 75. obljetnicu rođenja jednog od najvećih pijanista današnjice Stephena Kovacevicha, Amerikanca čiji su korijeni po majci hrvatski. Dakako, njegova veličina nije u genima, u Hrvatskoj ionako nije nikada postojao kult njegovih obožavatelja, bar ne onakav kakav uživaju ekscentrični Ivo Pogorelić i onaj estradnjački ekshibicionist koji je nekada bio dečko koji obećava Maksim Mrvica, nego u njegovom izvanserijskom pijanizmu.

Za razliku od istinske klavirske publike, koje u nas ima toliko da stane u dva autobusa, masovni ukus u Hrvata povodi se za bizarnim. Tome su krivi i mediji kojima su Maxim, njegove tetovaže i naklapanja o techno glazbi zanimljiviji i medijski relevantniji nego Aljoša Jurinić i Matea Matić. Zašto bismo se uopće ponosili Kovacevichem, ili se pozivali na njega, kada smo ozbiljnu glazbu medijski gurnuli u geto Trećeg programa Hrvatskog radija i ponekog pijanističkog koncerta koji su u našoj provinciji tek rijetka radost?

Srećom, sustiglo nas je obljetničko izdanje koje sadrži sabrane diskografske uratke Stephena Kovacevicha, a objavljene za etiketu Philips. Riječ je o čak 25 kompaktnih diskova koji sadrže replike izvornih albuma koje je ugledni američki pijanist snimio na početku svoje karijere, od sredine 60-ih do sredine 80-ih. Na njima Kovacevich izvodi Beethovena, Schumanna, Bartóka, Brahmsa, Chopina, Debussyja, Dvoraka, Griega, Mozarta i Stravinskog. Posrijedi je pravi mali zlatni rudnik. Primjerice, u ovom izdanju zastupljena je i uzvišena interpretacija Diabellijevih varijacija Ludwiga van Beethovena koja je zadovoljila i najzahtjevnije glazbene kritičare. Upravo je taj briljantni album iz 1968. godine Kovacevicha proslavio. Kako je na jednom mjestu zapisano, to izdanje uzor je glazbene i intelektualne jasnoće koje nikada ne paradira glazbenim tehničkim suptilnostima kao svrhom samom sebi dovoljnom. Isto vrijedi i za Beethovenove glasovirske sonate. Među vrhunce ovog izdanja ubraja se i iznimna suradnja s ništa manje slavnim dirigentom Sir Colinom Davisom, te klavirski dueti koje je ostvario sa svojom bivšom suprugom, također uglednom klaviristicom Martom Argerich.

Slavni pijanist rodio se u San Pedru, u Kaliforniji. Od svoje 18. živi u Londonu, gdje se školovao i usavršavao kod ugledne pijanistice i pedagoginje Dame Myre Hess. Nastanjen je u umjetničkoj i bogataškoj četvrti Hampsteadu. Od sredine 80-ih počinje i uspješnu karijeru dirigenta, a djeluje i kao komorni glazbenik. U mladosti se prezivao Bishop, ali kasnije uzima hrvatsko prezime svoje majke. Zasigurno je jedan od najvećih Hrvata i Amerikanaca svih vremena.