Svojom glazbom bili su primjer intelektualnog popa, koji se pročuo i u Europi, pa su tako svoje mjesto našli u rock-enciklopediji uglednog talijanskog “Rockstara”. Legendarni zagrebački art rock-sastav Boa prošlu godinu pamtit će po izlasku svoga novog albuma “Dok glazba traje”, a razlog više da godina ostane u lijepom sjećanju iznimno su dobre reakcije na posljednji singl “Svemirski prijatelji”. O novom albumu, koncertnoj promociji, ali i o novom duetu porazgovarali smo s jednim od osnivača grupe Boa Mladenom Puljizom, koji se prisjetio i susreta s Davidom Bowiejem prije 25 godina.

Što fanove očekuje na koncertnoj promociji vašeg novog albuma?

- Uz nekoliko pjesama s novog albuma “Dok glazba traje”, uz goste, Remi iz Elementala i producenta albuma Saše Miočića, odsvirat ćemo i najvažnije pjesme iz naše 35-godišnje karijere. Budući da u bendu,osim Petre, koja se već “udomaćila”, imamo i novog bubnjara, legendarnog Dražena Scholza, i mladog talentiranog klavijaturista iz Osijeka Ivana Čačića, cijeli sound benda dobio je novu dimenziju, pogotovo ritam-sekcija (Buč/Scholz). Može se očekivati dobra zabava uz vrhunsku svirku. Atmosfera na našim koncertima u posljednje je vrijeme posebna i nastupi su prava uživancija.

Najavili ste da ćete prije promocije izbaciti novi singl. O kakvoj se pjesmi radi?

- Radi se o duetu koji sam snimio s Remi (Elemental). Pjesma se zove “Daleko u proljeće” i, dok smo je snimali, imao sam flashbackove na snimanje pjesme “Kao mir”, našu poznatu suradnju s Josipom Lisac. Remi nas je zaista oduševila svojom interpretacijom, koja savršeno odgovara pjesmi. Petra Oreč, naša pjevačica i režiserka naših posljednjih spotova, upravo završava videospot i za ovu pjesmu.

Kako je izgledao proces stvaranja novog albuma? Koliko je novih pjesama?

- Na albumu je osam novih pjesama, ponovno smo autori uglavnom Slavko Remenarić i ja, također uz značajan doprinos Zvonimira Bučevića Buča. Naime, rad na albumu počeo je na sessionima na kojima je Slavko svirao gitaru, a ja klavijature. Kad nam se u nekoliko navrata pridružio i Buč, pjesme su počele dobivati ovaj oblik. Kad se prošlog travnja u rad na albumu uključio i producent Saša Miočić, materijal je definitivno krenuo u novom smjeru. Shvatili smo da nam je bio potreban čovjek izvan benda koji će donijeti nova producentska rješenja, tako da je Boa dobila novi, moderan zvuk. Omot albuma je kreacija naše Petre Oreč.

Recite nam nešto i o bonus CD-u...

- Za potrebe izdanja o počecima elektronske muzike u Hrvatskoj Slavko je predao naše trake iz razdoblja 1974 .- 1978., kad smo kao klinci eksperimentirali na Slavkovu 4-kanalnom Grundig magnetofonu. Snimke su uspješno digitalizirane te smo odlučili slušateljima koji nas prate pokloniti i uvid u najranije djelovanje benda.

Koji je recept za održavanje karijere duge tri desetljeća? Jesu li jedan od “sastojaka” poduže diskografske stanke?

- Egzistencijalno ne ovisimo o glazbi, stoga autorski radimo samo kad osjećamo da imamo “što za reći”. Sigurno su i te pauze pridonijele da se još uvijek osjećamo “svježima” i s mnogo strasti pristupamo svakom projektu.

U tom razdoblju izdali ste devet studijskih albuma i promijenili nekoliko diskografa. Jeste li u Menartu konačno pronašli stalni dom?

- Našom suradnjom s Menartom smo zadovoljni. Ovaj, deveti autorski album treći je koji radimo u suradnji s njima. Pogotovo smo s Brankom Komljenovićem, prvim čovjekom Menarta, izgradili jedan gotovo - ako je to moguće - prijateljski odnos. Menart respektira grupu Boa kao jednu drukčiju kulturnu pojavu potrebnu na našoj sceni.

Prije nešto više od 25 godina nastupili ste prije Davida Bowieja u Maksimiru. Po čemu ćete pamtiti taj koncert?

- Po kiši koja je lijevala cijelo vrijeme našeg nastupa. (smijeh) Bilo je ostvarenje sna dijeliti binu sa svojim velikim uzorom i nastupiti na prepunom maksimirskom stadionu u kvartu u kojem smo odrasli. David Bowie poslušao je našu tonsku probu i pozitivno se izrazio o bendu, nakon čega su svi njegovi tehničari koji se brinu o instrumentima dobili nalog da nas uvedu u sve tajne tog stadionskog spektakla. Posebno je naš Slavko bio fasciniran efektima i gitarama Adriana Beleeva, Bowiejeva gitarista.

Kako ste reagirali na iznenadnu i tužnu vijest o Bowiejevoj smrti?

- Odmah sam osjetio prazninu, a šok je bio to veći što sam očekivao nešto sasvim drugo. Naime, u medijima se govorilo samo o proslavi 69. rođendana, o novom albumu, pa sam se ponadao i nekom koncertu. Jako mi se svidio singl “Black Star” s videom dužim od deset minuta, puno dublji sadržaj od trenutno vrlo površne i instantne produkcije kojom smo trenutačno preplavljeni. Bowie je svojom “Berlinskom trilogijom”, nastalom u drugoj polovini sedamdesetih, postavio temelje art rocka na kojima su nastavili svi značajniji europski bendovi početkom osamdesetih. Imao sam sreću tada provesti nekoliko tjedana u tada podijeljenom Berlinu, neposredno prije početka rada na našem prvom albumu. To je jako utjecalo na mene, a Bowiejevi albumi “Low“ i “Heroes“ i danas pripadaju među albume koji su najviše utjecali na mene.

Krajem studenoga prošle godine primili ste nagradu Fender Mega Music Awards za izniman doprinos glazbi. Koliko su vam bitne nagrade i priznanja?

- Svakom je, naravno, drago kad dobije priznanje za svoj uloženi trud i rad. Mi smo do sada dobili nekoliko priznanja (Porin, MTV Award...) i na njima smo zahvalni. Međutim, najveća nagrada su nam i dalje pune dvorane i klubovi te publika koja i danas uživa i zna naše pjesme starije i od 30 godina. To nam je stvarno najveća nagrada.