Suprotno od povjesničara dr. Davora Marijana, za koga je lustracija pitanje civilizacijskih dosega, razmišlja dr. Stevo Đurašković s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. O lustraciji kaže:

- Ono što Karamarko pogrešno naziva pojmom lustracije zapravo je proces dekomunizacije. Naime, lustracija se definira kao striktno pravni proces kojim se vrši ispitivanje državnih i javnih dužnosnika o suradnji s represivnim aparatom komunističkih režima, prije svega s tajnim službama. Zatim se na temelju pravnog utvrđivanja optuženikove suradnje u kršenju temeljnih ljudskih prava osoba obrađivanih tijekom komunizma od tajnih službi optuženicima uskraćuje obavljanje državnih i javnih službi u novom postkomunističkom poretku. Proces dekomunizacije pak predstavlja sveobuhvatno suočavanje s naslijeđem komunizma, a koji uz lustraciju ubraja suđenja za zločine, povrat imovine oduzete u doba komunizma (restituciju), rehabilitaciju nevinih žrtava komunističkih režima, praznike i druge spomen-dane koji komemoriraju nevine žrtve te napokon poučavanje javnosti o prirodi komunističkih režima, prije svega putem školstva i medija. Stoga, kada aktualni predsjednik HDZ-a izjavljuje da želi u hrvatskom društvu provesti lustraciju kao “promjenu društvene klime”, time u najširem smislu imenuje procese dekomunizacije. Uz to, valja spomenuti da je Rezolucija Vijeća Europe 1096 iz 1996., naslovljena “O mjerama razvrgavanja naslijeđa bivših totalitarnih komunističkih režima”, pozvala europske postkomunističke države na što skorije suočavanje s naslijeđem komunizma, ali i pritom jasno definirala kako proces lustracije treba provoditi strogo individualno, a ne kolektivno, te uz poštovanje pravne procedure u obliku jamčenja prava na obranu, presumpcija nevinosti optuženika dok se krivnja ne dokaže, te mogućnosti žalbe optuženika na presudu. Najvažnije, rezolucija jasno naglašava kako se ne smije dopustiti politička ili društvena zloupotreba procesa lustracije.

Đurašković misli i kako je lustracija na neki način obračun s političkim protivnicima. O tome kaže:

- To se može vidjeti iz Karamarkovih izjava o ciljevima lustracije, kao promjene 'u glavama nekih ljudi ciničnog odmaka od hrvatske države', i to kod onih koji, prema njegovu mišljenju, 'europsku misao nakalemljuju na svoj stari boljševizam'. Pa to zaziva čisti verbalni delikt koji smo imali u bivšem sustavu, a koji bi se stvarno i preslikao ako bi zaživio prijedlog suca Ivana Turudića da se u Kazneni zakon ugradi djelo poricanja karaktera Domovinskog rata. To je nespojivo s liberalno-demokratskim političkim uređenjem, koji pravno sankcionira jedino izražavanje rasne, nacionalne, vjerske i rodne mržnje. Nadalje, Karamarkovi ciljevi lustracije jako nalikuju politikama 'orbanizma'. Naime, Viktor Orban u svom je sadašnjem mandatu - pod plaštem borbe protiv elita koje su navodno prodale Mađarsku, a kojima je pripisano da su većinom tzv. 'djeca komunizma' - zapravo ciljao pod svoju kontrolu staviti intelektualnu i javnu scenu. Naime, sadašnji mađarski premijer zaključio je kako gubitak vlasti koji je doživio nakon svog prvog premijerskog mandata (1998.-2002.), ne treba pripisati nezadovoljstvu pučanstva tadašnjom neoliberalnom ekonomskom politikom vlade, nego javnom kritikom premijerova lika i djela od strane medija i intelektualaca. Pa ih je u svom novom mandatu odlučio staviti pod svoju kontrolu, što nije samo urodilo poznatim autoritarnim zakonom o medijima, nego i činjenicom da su mladi Jobbikovci na vratima kabineta profesora sa židovskim podrijetlom ispisivali crne grafite 'Židovi van'! Ako to nisu klice fašizma, ne znam što jeste. Obračun s tzv. 'djecom komunizma', koji su navodno 'ukrali hrvatsku državu', u javnosti su artikulirali i neki naši eminentni intelektualci desnog političkog usmjerenja. Oni su skrojili narativ kako se svi privatizacijski marifetluci mogu pripisati isključivo 'djeci komunizma' na temelju polazišta kako su sa stvaranjem države Hrvatske, zbog svojih boljih startnih pozicija, 'djeca komunizma' prigrabila sve političke, kulturne i medijske resurse Hrvatske. Prema mom mišljenju, to je paranoja koju dijelom podgrijavaju i desni crkveni krugovi, a koja, ako hoćete, posredno obezvrjeđuje i državničku mudrost predsjednika Tuđmana u koga se zagovornici lustracije toliko kunu.

Međutim, kada bi se i proveo takav lustracijski proces privatizacije, mislim da bi rezultat bio ravan izreci 'tjerali zeca, istjerali lisicu'. Naime, vrlo bi vjerojatno isplivala kombinacija 'djece ustaša i udbaša' kao osumnjičenih, tj. preslikala bi se frakcijska struktura HDZ-a iz 1990-ih. Osobno, toplo bih pozdravio takav proces, ali čisto sumnjam da bi sadašnji javni zagovornici lustracije bili zadovoljni rezultatom kakav sam opisao - zaključuje temu Đurašković.(M.P.)