Nažalost, ne mogu se prisjetiti da je netko iz opozicije zborio i glasno zazivao, primjerice, novi gospodarski uzlet, tehnološke inovacije, pozicioniranje prema generacijama X, Y, Z ili pak silver ekonomiju. I zaista nije! U konačnici ponuđena nam je kao izbor mogućnost glasanja za postojeću vladajuću opciju ili protiv nje - kaže dr. sc. Ernest Vlačić, sveučilišni profesor u zemlji i inozemstvu, partner suosnivača razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA - Centar inovativnih tehnologija, te dodaje:

- Bilo kako bilo, ako relativnom promjenom nazivamo ustoličenje "nove" vlade, pa makar i skrojene i orkestrirane od trenutno vladajuće stranke, čak i s istim premjerom, i takvoj vladi prioritet treba biti inovativnost i novi pristup u nacionalnim razvojnim smjerovima. Prva strukturna promjena koju takva nova vlada može iznjedriti a da i sama bude katalizator stvaranja snažnije države jest promjena ključnih vodećih ljudi. Ti su ljudi inače bili odgovorni za društveni i gospodarski razvoj, jer složit ćemo se da osam godina u javnoj službi ipak stvara određeno zasićenje i otupljenje oštrine djelovanja, a time i probitačnosti, a da ne govorim da se već utrla dobra staza prema svijetu korupcije.



S obzirom na to da dolazite iz poslovnog svijeta, što bi, prema vama, trebao i morao biti prioritet nove vlade, bez obzira na to tko će ju sastavljati, napose u ekonomskom području? Drugim riječima, kako vlada može pomoći, između ostalog, i privatnom sektoru kako bi se potaknuo razvoj...?

- Slažem se s brojnim analitičarima da postoji višedesetljetni problem strateške miopije, odnosno nepostojanja strateške vizije razvoja nacionalnog gospodarstva. Iako pripadam generaciji koja već djeluje u paradigmi silver ekonomije, znači godina 50+, moj mentalni sklop od prvog dana funkcionira vizionarski, okrenut sutrašnjici. Kada bi to bilo drukčije, onda bih mogao predložiti nešto kao: povećanje transparentnosti u donošenju odluka i trošenju javnih sredstava, jačanje neovisnosti institucija, poput Agencije za borbu protiv korupcije i DORH-a, provedba reformi u području obrazovanja i zdravstva radi poboljšanja kvalitete usluga i smanjenja korupcije.

I to su sve goruća područja na kojima treba itekako ozbiljno i odgovorno raditi. No meni je prioritetno promišljanje ono koje se veže uz gospodarski rast. Jer budimo još jednom potpuno otvoreni prema sebi, bez snažnog gospodarskog rasta, ili, jednom frazom, bez snažne gospodarske resursne osnove, sva nadgradnja koju pokušavamo optimizirati čineći je učinkovitijom i demokratičnijom - gubi smisao. Idealno je sinergizirati ili isprepletati ta dva društvena segmenta, ali ponekad jedan mora biti favoriziran i potenciran pred drugim.

Dakle, ako se želi ojačati gospodarski ekosustav, primjerice, potrebno je voditi računa o nekoliko segmenata a da istine potpadaju u domenu makroekonomske politike. Na prvom mjestu je prijetnja demografske erozije, i u tom smislu moramo prije svega projekcijom i garancijom bolje budućnosti, a ne samo financijskim ili materjalnim subvencijama zadržati mlade i njihove obitelji u Hrvatskoj. Važna spona u lancu ključnih preduvjeta gospodarskog prosperiteta je i stvaranje kvalitetnih preduvjeta i omogućavanje rada zreloj i zdravoj populaciji sve do kasnijih godina. O tome već neko vrijeme pišem i objavljujem, a radi se, ponovit ću još jednom, o konceptu silver ekonomije, tj. ekonomije populacije 50+. Oni čine resurs koji nam je prijeko potreban za stvaranje razvojne osnove politikom i strategijom reindustrijalizacije, jer, kako se za sada čini, mladi nam za taj segment nisu posebno zainteresirani. Naravno, reindustrijalizacija se treba provoditi privlačenjem industrija visoke i više dodane vrijednosti, po mogućnosti zelenih i digitalnih tehnologija.

Ključ konkurentnosti svake zemlje je njezina inovativnost! Mi u Hrvatskoj u posljednje vrijeme, nažalost, ne stojimo najbolje, odnosno ponovo padamo na ljestvicama europske i svjetske inovativnosti. Odgovorno tvrdim da je određenim kadrovskim promjenama u prethodnoj vladi zamro nacionalni inovacijski ekosustav, a pokušaji da se on oživi vrlo su stidjivi. Dakle, u smislu jačanja srednjoročne i dugoročne konkurentnosti, a i projekcije vizije bolje budućnosti, potrebno je promptno na razini vlade, a u operativnoj orkestraciji ministarstava gospodarstva i znanosti, ojačati nacionalni inovativni ekosustav...



No koliko je takav "koncept" izazov kojem možda još i nismo dorasli...?

- Tu se sada nadovezujem na sljedeći izazov s kojim se ne samo Vlada nego pomalo i cijela nacija nosi, a to je blagoslov ili prokletstvo postojanja velike količine novca, onih famoznih 27, ili koliko već, miljardi eura. Taj nam novac otupljuje oštricu nacionalnog djelovanja, odnosno brušenja konkurentnosti, jer se itekako osjeća letargija u odnosu prema susjednim zemlje koje taj novac nemaju. Ako se ne trgnemo, taj novac spregnut s metastaziranom rentijerskom ekonomijom vodi u veliki problem tzv. nizozemske bolesti, odnosno uljuljkanosti određenom kombinacijom vrlo specifičnog gospodarskog djelovanja. Kod Nizozemaca su to bila otkrića bogatih nalazišta plina, zbog kojih su ignorirali ostale aspekte gospodarskog rasta. Dakle, raspoloživi novac treba mudrije trošiti, i voditi računa da bude poticatelj gospodarskog rasta.

Sljedeća stvar na kojoj Vlada treba ozbiljno poraditi jest stvaranje vrsne gospodarske diplomacije. Naša gospodarska izaslanstva na čelu s veleposlanicima trebaju kontinuirano osluškivati gospodarski puls zemalja u kojima se nalaze i pokušavati prepoznati prilike, nuditi prilike koje pruža hrvatsko gospodarstvo i stvarati ekonomske mostove. Radimo li to? Nažalost, vrlo slabo ili nikako!

Postoji još niz preporuka gospodarskog karaktera koje možemo ovdje iznositi, ali zadržimo se i fokusirajmo se na tih nekoliko, za sada...

Treba li ići s daljnjim poreznim rasterećenjima, kao i smanjivanjima državnih intervencija...?

- Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji makroekonomski model koji odgovara gospodarskom ekosustavu države kojim bi se u nekoliko poteza simuliralo što znači promjena djelovanja u jednom segmentu gospodarstva. Odnosno kako ta promjena djelovanja utječe na ostale segmente. Popularno to možemo nazvati "sliderima/klizačima", kao na miks pultu DJ-a ili glazbenika. Pokušaja da se takvi modeli slože bilo je u prošlosti, ali su završili bez uspjeha, i zaista je nevjerojatno da Vlada ne inzistira da jedan takav par excelance alat ima raspoloživ u funkciji i, drugo, da njime argumentirano onda opravdava svoje postupke.

Stoga, kad me se traži odgovor na to odgovara li Hrvatskoj više porezno rasterećenje ili smanjenje državnih intervencija, mogu odgovoriti klasičnim odgovorom znanstvenika - ovisi. Odnosno, pravi bismo odgovor dobili simulacijom postojećeg stanja i projekcijom bliske budućnosti upotrebom nacionalnog makroekonomskog modela Republike Hrvatske.

Dojma sam da u ova vremena čak i financijski aspekti u smislu poticaja ili intervencija nisu ključni za gospodarsko djelovanje, razvoj ili rast poduzeća, nego da se prije svega treba raditi na administrativnom rasterećenju poduzeća i rješavanju jednako tako frustrirajućeg neučinkovitog administrativnog djelovanja u okviru javnog sektora.



Uzimajući i dalje složenost situacije u širem europskom kontekstu, uključujuči i ekonomski/gospodarski aspekt, pred Hrvatskom su novi izazovi i nova iskušenja - što očekivati u idućem četverogodišnjem razdoblju? Koje će teme morati biti prioritetne, koji potezi nove vlade?

- Global Risk Report iz 2024. kao najveće kratkoročne izazove koji danas čovječanstvu prijete na prvom mjestu ističe misinformation i disinformation, odnosno manipulacije javnosti u informiranju. Slijede ekstremne klimatske prilike, društvena polarizacija i kibernetička nesigurnost. Dočim se u horizontu od sljedećih deset godina kao vodeći rizici javljaju oni koji su prvenstveno vezani uz okoliš, klimatske promjene i očuvanje integriteta planeta Zemlje. Od ekonomskih se rizika i dalje inflacija nameće kao još neriješena i latentna prijetnja na koju treba obratiti posebnu pozornost.

Znamo da se Hrvatska kao mala otvorena ekonomija u razvoju s navedenim rizicima ne može otvoreno uhvatiti u koštac, ali o njima vlada kontinuirano i odgovorno mora itekako voditi računa kada stvara i kroji ekonomske odnosno socijalne politike. U tom smislu moramo prediktivno graditi rezilijentnost kako nas novi udarci u obliku polikriza ne bi bacili na koljena, nego da ih dočekujemo spremni.

Što se tiče prioriteta, onih koje već nisam u prethodnom dijelu odgovora obradio, naveo bih još samo taksativno neke za koje držim da se urgentno moraju rješavati. To su jačanje i mudra politika spram poljoprivrednog sektora, odnosno jačanja hrvatskog sela, briga i jačanje zaštite prirodnih resursa koje posjedujemo, borba protiv ilegalnih deponija i onečišćenja, promišljanje o smanjenju poreza na hranu i gorivo, učinkovitija kontrola ilegalnih migranata, i u tom smislu promjene u migrantskoj politici, i drugo.

Što sa zelenim ekonomijama, širim i efikasnijim održivim razvojem, energetikom?

- Energetika, zelene tehnologije, održivi razvoj... sve su to vrlo aktualne teme koje izazivaju veliku pozornost javnosti. Često se navode, posebno dostupnost energenata, kao ključ konkurentnosti velikog broja industrija, usluga i proizvoda. Malo je relativno poznato da je i u segmentu podatkovnih centara jedan od glavnih parametara koji se uzima u obzir pri donošenju odluka o izgradnji centara sigurnost i cijena upotrebe energije na danoj lokaciji. Porast uporabe umjetne inteligencije na svim razinama, elektrifikacija transporta izazvat će povećanje potrebe u potrošnji električne energije. No, iskreno, ne vidim posebno velik problem u tome, potrebno je samo, kao i kod makroekonomskog modeliranja, stvoriti modele i provesti simulacije tokova električne energije. Opće je poznato da električna energija prerasta u kralježnicu energetike sutrašnjice, a odgovor na to je u podizanju kapaciteta obnovljivih izvora, osiguranju akumulacije te energije i odgovornom trošenju krajnjih potrošača, bilo građanstva bilo industrije.

Dakle, energetski sustavi, energenti i tehnologije, kao i implikacije u vezi s njima, a onda povezano s time ekološke tehnologije, čine izazov i mogućnost u kojoj Hrvatska može razvijati svoju konkurentnost. Sve se više zaziva i povratak nuklearne tehnologije u energetski miks, da se tako izrazim.

Scena je dinamična, vidjet ćemo u kojem će se smjeru sve odvijati. Čak i Antwerpenska deklaracija od prije neki tjedan već danas problematizira projiciranu brzinu promjena postavljenu prema ciljevima EU-a do 2050., kojom se snažno penaliziraju fosilna goriva, ali se u isto vrijeme zaljuljava globalna konkurentnost Starog kontinenta.



Sve u svemu, kad se sve uzme u obzir, kakav bi bio završni komentar?

- Za kraj, kao i obično, završit ću u optimističnom tonu. Smatram da je čaša i više nego napola puna jer živimo u izazovnim vremenima i iskreno držim da nam nikada kao čovječanstvu nije bilo bolje. Pogledajte samo statistike dugovječnosti i stanja zdravlja populacije, koje nas na to jasno upućuju. Naravno da će skeptici to napasti pitanjima poput što je s mentalnim zdravljem, samoćom i slično. Odgovor je da nismo ni u snu mogli pretpostaviti sve što se događalo prije 100 ili 200 godina, a gledajte kako je danas, kakav je svijet danas, ekonomski, industrijski, znanstveni, tehnološki... Dakle, prilike su pred nama nevjerojatne, a mladi, kao i mi "silver", odnosno generacija 50+, trebamo se naučiti živjeti s izazovima i promjenama. Jer budućnost nije pred vratima, nego je već naveliko živimo i u njoj djelujemo. (D.J.)