Božić i Nova godina su prošli. Svi mi, prema svojim mogućnostima okupili smo svoje obitelji oko trpeze i uživali u obilju koliko smo to mogli. Iz novina, portala, televizije..., stalno smo bombardirani podacima da je crveno meso nezdravo, da je svinjetina masna, da je povrće GMO promijenjeno. Da su životinje koje jedemo ubijene na brutalan način. Ne valjaju ugljikohidrati, masnoće ne valjaju, ni proteini nisu za preporučiti. Gazirani sokovi su otrov, alkohol još veći. Sve oko nas ubija. Što učiniti? Neki dan sam bio na nekakvom domjenku u hotelu Osijek, taman između kolinja i ovih božićnih prejedavanja. Bilo je obilja, a među raznovrsnom hranom bile su i kraut cvekle. Bile su sjajne. Dugo ih nisam jeo. Maznuo sam nekoliko tanjura. Koliko samo ima jela koje smo jeli kao djeca, a odlaskom starije generacije, generacije naših roditelja, baka i djedova, ta jela nestadoše s naših trpeza.

Ja potičem iz dalmatinsko-imotske obitelji po mami i primorske po ocu. Kod nas u kući nisu se baš jeli kolači. Ponekad palačinke, za Božić fritule. Znalo se što se jede ponedjeljkom, što utorkom, srijedom i petkom. Uvijek je bilo mesa. Jednom tjedno je obavezno bio grah. Stari mi je obožavao grah s kiselim kupusom. Kako mi to samo fali...! Onda sam se oženio u šokačko-švapsku obitelj. Naravno da su me odmah naučili jesti kolače. I juhe. Kada sam prvi put išao na ručak kod ženine obitelji, njen me dida Mija šutke gledao kako jedem. Na kraju je prišao mojoj ženi i rekao: "Taj ti baš nije dobar. Primnoži se. Neće ti on dugo...". Nije ga poslušala. Ne znam koliko joj je to pametno - ali još sam živ! No jedno znam, nitko ni od njenih, ni od mojih - nije bio debel, nitko nije imao diabetes ili giht, a jeli su fino, obilno i prema svim današnjim stavovima - sasvim nezdravo!

U čemu je onda problem?

Što je hrana? Hrana je izvor energije za naše tijelo. Tijelo nam treba ugljkohidrate, masnoće, proteine, vitamine i minerale. Sve je to potrebno. Kao što je našem autu potreban benzin. Ali auto nikada nećemo "pretankirati" jer u spremnik stane pedesetak litara goriva. Onda ćemo sjesti u auto i voziti ga sve dok to gorivo ne potrošimo. A većina ljudi, kada se prejede, izvalit će se uz daljinski i lagano dremnuti čim upale TV. Zato, kada napunimo svoje "rezervoare" sada preko praznika - potrošimo ih! Naša promenada je prekrasna. Krug oko mostova pa do Zoološkog, pješke, je negdje oko šest do sedam kilometara. Sasvim dovoljno. Gradska okolica - čarobna.

Osim toga, ne jedite hodajući ili stojeći. Ne rješavajte stres ubacujući u sebe pizete, kroasane, kifle i ostale napuhače. To je otrov, a ne čvarci i slanina. Bježite od fast fooda. Jedite polako. Rješite se stresa tako da bar jednom dnevno sjednete sa svojom obitelji i opalite jedan very very slow food. To je ono za čim su ludi stranci koji dolaze k nama na odmor. I uzimajte mnogo tekućine. Mi smo među rijetkim narodima koji još možemo piti vodu iz slavine. Tekućina će vas zasititi i nećete se "primnožit". Cijenite vaše stare, ako su vam živi da vas okupe oko trpeze s jednostavnim, "nezdravim" tradicionalnim jelima. Uz jelo, malo aperitiva i vina, i dragih ljudi oko sebe - doći će smijeh i zadovoljstvo. Ne palite TV i naročito, nemojte gledati dnevnik, jer svi ti Mostovi, SDP-jevi, HDZ-ovi... ionako su dovoljni sami sebi.

A recept je odavno dao dida Mija, s početka priče: Koliko uneseš, toliko potroši. Nemojte se primnožit. Šetajte, hodajte, trčite, biciklirajte, rolajte... Vidimo se na Promenadi...