Bez obzira na vaš stav o određenoj temi, gotovo uvijek možete pronaći studiju koja podržava vaše stajalište. Ono što je važnije od mogućnosti nalaženja objavljene studije s određenim ishodom jest kvaliteta te iste studije. Primjerice, nedavno su istraživači predstavili podatke iz opservacijske studije koji još nisu ni prošli recenziju za objavu u časopisu, zaključivši da je vremensko ograničenje prehrane, što je zapravo post, povezano s 91 % povećanim rizikom od kardiovaskularne smrti, a to je rezultiralo "šlagerima" na naslovnicama mnogih medijskih izvora. Ako već smatrate da je vremensko ograničenje prehrane štetno za zdravlje, možda ćete prihvatiti naslovnicu zdravo za gotovo; ali ako pažljivije pogledate, otkrit ćete da su rezultati te studije gotovo besmisleni.

Ova je studija predstavljena kao poster na konferenciji, što znači da su detalji studije ograničeni i da se puna studija još treba recenzirati prije objavljivanja, kao što sam već naglasio. Motivacija za tu studiju bila je vidjeti je li dugoročan post utjecao na smrtnost, što bi bilo izuzetno teško postići klasičnim randomiziranim ispitivanjem, koje je zapravo najtočnije. Za tu retrospektivnu, opservacijsku studiju istraživači su se koristili podatcima iz Nacionalnog istraživanja zdravlja i prehrane (NHANES), prikupljenima između 2003. i 2018. godine od više od 20.000 ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama. Svake godine NHANES prikuplja demografske, biomarkerske i prehrambene podatke o približno 5000 nasumično odabranih stanovnika SAD-a kako bi pratio promjene u općim trendovima populacije. Svaki upitnik o prehrani zahtijeva od sudionika da se prisjeti što su jeli, koliko i u koje vrijeme prethodnog dana. Za tu je studiju potrebno da svaki sudionik ispuni dva upitnika o prehrani u manje od dva tjedna razmaka i navede prosječno vrijeme prehrane u tim upitnicima kako bi se odredilo trajanje prehrane svake osobe.

Pokušajte sada točno izmjeriti koliko ste hrane pojeli jučer i sjetiti se kada ste ju jeli. Osim ako niste tip osobe koji sve te informacije zapisuje dok priprema obroke, vjerojatno to ne možete učiniti s bilo kakvom točnošću. Postavljanje tog pitanja velikoj skupini proizvodi nepouzdane podatke zagađene pristranostima prisjećanja. Ako ispitanici pogrešno zapamte vrijeme svog prvog i posljednjeg unosa hrane samo 30 minuta, ukupno vrijeme prehrane mijenja se za sat vremena.

Uobičajeni oblik vremenskog ograničenja prehrane, ponekad nazvan 16:8, ili šesnaest sati posta s osam sati prilike za jelo, manje je uobičajen u populaciji od obrasca prehrane s tri do četiri obroka tijekom dana, tijekom dvanaest ili više sati. Zbog toga su sudionici podijeljeni u pet kategorija na temelju njihova prosječnog trajanja prehrane: 16 sati. Svaku grupu pratilo se osam godina spram ishoda smrtnosti od svih uzroka, smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti od raka koristeći se bazom podataka Nacionalnog indeksa smrti.

Kao i većina modela opasnosti od smrtnosti, ti su ishodi prilagođeni za dob, spol, rasu, ukupni unos energije, obrazovanje, prihod, status sigurnosti hrane, pušenje, konzumaciju alkohola, tjelesnu aktivnost, ocjenu kvalitete prehrane, indeks tjelesne mase (BMI), kvadrat BMI-ja i bilo kakva samoprijavljena zdravstvena stanja. Samo taj broj prilagodbi sam po sebi trebao bi vam reći da mnoge varijable pridonose našim prehrambenim obrascima i potencijalno zamagljuju bilo kakvu vezu između vremenskog prozora za prehranu i smrtnosti.

Iako nije bilo znatnih razlika u smrtnosti od svih uzroka - najvažniji je metrički pokazatelj bio relativno povećanje rizika od smrti od kardiovaskularnih bolesti od 91 % i apsolutno povećanje rizika od smrti od kardiovaskularnih bolesti od 3,9 % - što je značajno. Međutim, jednako važno, grupa koja je postila imala je znatne razlike u drugim životnim navikama u usporedbi s drugim grupama s nižom smrtnosti. Povijest obiteljskih kardiovaskularnih bolesti, stope dijabetesa i dislipidemije nisu bile uključene u studiji, i nije jasno jesu li uzete u obzir u analizi rizika.

Osim razlika u smrtnosti u podanalizi sudionika s prethodnim stanjima, znatne razlike između veličina grupa i i ograničene demografske informacije dodatni su razlozi za sumnju u nalaze studije. Grupa posta imala je samo 414 sudionika i ukupno samo 31 smrt u usporedbi s referentnom grupom, koja je imala 11.831 sudionika i 423 smrti. Grupa posta također je imala veći prosječni indeks tjelesne mase, veću vjerojatnost pušenja, što upućuje na to da su same grupe različite na više načina osim samo po trajanju prehrane, što čini gotovo nemogućim usporedbu dviju grupa.

Iako je valjano postaviti osnovno znanstveno pitanje Utječe li dugotrajna primjena posta na trajanje života?, manjkava metodologija ostavlja to pitanje još uvijek neodgovorenim. Ne samo zbog znatne pristranosti u prehrambenoj samoevidenciji prehrane nego i zato što su jedini zahtjevi bili samo dva upitnika o prehrambenom prisjećanju na početku promatranog razdoblja. Istraživači su pretpostavili da su ti podatci dovoljni da predstavljaju "normalne" prehrambene obrasce sudionika u trajanju prehrane i ukupnom energetskom unosu - za sljedećih osam godina, što je visoko očekivanje s obzirom na to da većina ljudi ima neku razinu fluktuacija u prehrani tijekom gotovo desetljeća.



Iako je analiza prilagodila ukupan unos energije, to bi potencijalno mogao biti zbunjujući faktor, ne nužno u usporedbi grupa međusobno, nego u procjeni vjerojatnosti smrtnosti. Drugim riječima, ako se prejedate, bez obzira na trajanje, jeste li skloniji umiranju? Prethodne kontrolirane studije pokazale su da post može biti učinkovitiji u smanjenju ukupnog unosa energije od same restrikcije kalorija; ali kada se post primjenjuje u normokaloričnom okruženju, nema dodatne koristi u odnosu prema restrikciji kalorija, što u osnovi znači da je bitno koliko kalorija jedete više nego kada ih jedete. Prednost posta je što ga mnogi ljudi smatraju iznimno korisnim načinom gubitka ili održavanja težine, jednostavno zato što se umjesto na praćenje kalorija ili kontroliranje veličine porcija možete usredotočiti samo na vremenski prozor za prehranu. Međutim, jedan od najvećih nedostataka tog pristupa je da može biti teško osigurati adekvatnu količinu proteina, pogotovo kako se vremenski prozor za prehranu skraćuje. Osiguravanje dovoljne količine proteina za održavanje i izgradnju mišića nešto je o čemu treba razmišljati ako već netko provodi post ili ga planira u budućnosti. To je posebno važno razmotriti kako starite jer postaje sve teže stjecati mišiće kasnije u životu, pogotovo ako ste neaktivni.

U zaključku, žalosno je što se rezultati poput ovih, koji čak nisu u konačnom obliku, koriste kako bi se ljude odvratilo od vremenski ograničene prehrane, koja je dokazana strategija za gubitak težine.