Baranjsko brdo, zbog povoljne nadmorske visine i kvalitetnog tla, izuzetno je podatan teren i za podizanje voćnjaka.

Kako ističe Ruža Skenderović iz belomanastirskog dijela Poljoprivredne savjetodavne službe, na njemu su znatno manje opasnosti od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva, što je za voćarsku proizvodnju poprilično važno. Problem je, dodaje, samo nedostak vode, ali se voćari desetljećima snalaze na različite načine. No, unatoč povoljnim uvjetima, na Baranjskom je brdu više žitarica nego voćnjaka, dok u posljednje vrijeme, zahvaljujući Belju, na njemu prevladavaju vinogradi, i to na “komadu” većem od 600 hektara. Zašto se ljudi ne odlučuju na podizanje voćnjaka i, prije svega, proizvodnju rakije od voća, dobro objašnjava Davorin Škoflek, dopredsjednik Udruge proizvođača rakije od voća (UPRIV) sa sjedištem u Kneževim Vinogradima, jedne od rijetkih baranjskih pravnih osoba registriranih za proizvodnju rakije.

- Proizvodnja rakije izuzetno je skupa budući da je opterećena čitavim nizom davanja prema državi, ali i davanjima vezanim uz voće, energiju, vodu, ambalažu, naljepnice, čepove i slično - priča Škoflek, napominjući kako su to osnovni razlozi zbog kojih se ljudi ne odlučuju na bavljenje ovim poslom.

Dakako, nastavlja, postoje načini kako malim proizvođačima olakšati život, a jedina koja to može je država.

- Problem je u tome što država male proizvođače, kakvi smo primjerice mi, trpa u isti koš kao i one velike - tvrdi Škoflek, dodajući kako je, među ostalima, i UPRIV inicijator rasterećivanja malih proizvođača.

Međutim, iznos od 53 kune po litri apsolutnog alkohola, koje inkasira država, čini mu se prevelikim i potpuno nerealnim.

- Veliki proizvođači to mogu 'progutati', ali je pitanje gdje su u cijeloj priči oni mali, kakvih je većina. Odmah nakon proizvodnje moramo platiti po 200-tinjak kuna za desetak litara rakije, bez obzira na to hoćemo li rakiju prodati ili će ona stajati na skladištu. Iznos za trošarine trebao bi biti manji - uvjeren je Škoflek.

Ne bježi od toga da državi treba platiti, ali ni u kojem slučaju tako puno. Mišljenja je kako je upravo to razlog što se u Baranji, koja je, globalno gledajući, prepuna voća (jabuka, šljiva...), malo ljudi odlučuje registrirati svoju proizvodnju i legalno zarađivati od prodaje domaće “pečene” rakije. A oni koji to rade, zbog svega spomenutog, u cijenu svog proizvoda, kako bi ostvarili bar nekakav prihod, moraju ukalkulirati sve dadžbine, pa je krajnji proizvod poprilično skup za običan puk.

UPRIV se, unatoč svemu, odlučio registrirati za proizvodnju rakije od voća. Proizvode, tvrdi Škoflek, male količine, ali vrhunske rakije, pa je stoga i nešto skuplja.

- Rakiju proizvodimo samo od prvoklasnog voća, i to onog iz voćnjaka članova naše udruge, koji zadovoljavaju sve potrebne standarde. Samo od prvoklasnog voća može se proizvesti vrhunska rakija - priča Škoflek, napominjući kako su među rijetkima u Hrvatskoj, ako ne i jedini, za koje radi čovjek koji je završio školu za proizvodnju rakije na tradicionalan način.

A tradicija podrazumijeva pečenje rakije u bakrenim kazanima, čiji su pogon za grijanje drva, čuvanje u idelanim uvjetima u inoksu ili staklu, u kojima rakija miruje godinu do godinu i pol dana, nakon čega ih puštaju na tržište. Važno je istaknuti kako je svaka njihova rakija - prepečenica. Škoflek ponavlja kako im je “filozofija” bila proizvesti relativno malo, ali vrhunske rakije i plasirati je gdje im se ukaže prigoda.

Aduti su im rakije od marelice i dunja, a proizvode još i rakije od krušaka, jabuka te šljiva te likere od višnje odnosno oraha. Ovih dana promovirat će novi napitak, “Crvenu Martu”. Škoflek u polušali kaže kako je riječ o eliksiru za žene, no koji bi pripadnice ljepšeg spola trebale konzumirati samo u društvu svog muškarca, budući da za postupke ne odgovaraju. Baza “Crvenoj Marti” su liker od višanja i rakija od jabuke - uz tajni sastojak. Pakira se u bočicama od jednog decilitra, što je, ujedno, i preporičljiva količina za konzumiranje. “Baza” UPRIV-a je Kneževa kušaonica, zgrada u obliku tvrđave na ulazu u Kneževe Vinograde iz smjera Osijeka.

Osim eksterijera, prošlošću odiše i interijer. Kušaonicom, naime, dominiraju golemi okrugli stol i masivne stolice, proizvedeni od najboljeg slavonskog hrasta.(I.GETTO)