Objavljeno 27. srpnja, 2015.
Kod skromne spomen-ploče, okružene šikarom, nedaleko od Erduta, obilježena je u subotu pogibija šestorice hrvatskih branitelja koji su prije 24 godine poginuli braneći hrvatsku državnu granicu na Dunavu, uz nazočnost brojnih izaslanstava, među kojima je bio i posebni izaslanik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Pogibija pripadnika Postrojbe za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova Rakitje, Mile Čuline, Ante Grgića, Miroslava Gržana, Josipa Kneževića, Željka Pavića i Mirka Rožmana, dogodila se 25. srpnja 1991., kada su agresori iz susjedne Srbije izvršili napad iz višecijevnog raketnog bacača na Centar za obuku hrvatskih specijalaca koji se nalazio u nekadašnjem odmaralištu osječkog Vodovoda. Osim šestorice poginulih, u tome napadu ranjeno je još 17 hrvatskih branitelja. Među teško ozlijeđenima bio je i Darko Kralj, koji je nakon oporavka Hrvatskoj kasnije osvjetlao obraz i kao uspješan paraolimpijac.
Kako nam je ispričao Ervin Škacan, svjedok događaja i bivši pripadnik specijalaca iz Rakitja, koji su već tada nosili simbol Tigrova, što će kasnije biti oznaka legendarne postrojbe iz Domovinskog rata, Prve mehanizirane gardijske brigade Tigrovi, bilo je to vrijeme kada su prometnice na krajnjem istoku Hrvatske bile ispresijecane barikadama pobunjenih hrvatskih Srba. Do Erduta su tada stigli vodenim putem, šlepom od Osijeka do Aljmaša. Zadatak hrvatskih specijalaca bio je čuvati hrvatsku državnu granicu i most kod Erduta. Do Erduta, Dalja i Aljmaša tada se nije moglo cestom jer je taj komadić slobodnog hrvatskog teritorija bio blokiran iz pravca Borova Sela i Bijelog Brda. Ukupno je bilo stotinjak hrvatskih vojnika, a osim postrojbe iz Rakitja, ondje su bili raspoređeni i pripadnici postrojbe iz Tuškanca. Većih sukoba do tada nije bilo, osim izmjene vatre ponajviše u noćnim satima. Uoči napada, jugoslavenski ratni zrakoplov snimio je položaje hrvatskih branitelja kod Erduta, nakon čega je izvršen žestoki napad iz višecijevnih raketnih bacača. Naš sugovornik, koji je i sam pretrpio manje ozljede, i tridesetak njegovih kolega pravim čudom izbjegli su sigurnu smrt. Na položaje hrvatske vojske ispaljeno je otprilike 120 granata. Trebalo je čekati gotovo tjedan dana kako bi se organizirala evakuacija tijela poginulih vojnika te ranjenih i preživjelih i dolazak postrojbe koja ih je zamijenila. Škacan je rekao kako taj dan slavi kao svoj novi rođendan. Svoje poginule kolege nazvao je dobrim prijateljima i braćom, koji su s obzirom na dramatičan trenutak početka rata i svoju mladost bili posebno povezani. Ervin Škacan, koji je tada imao tek 22 godine, danas je profesor književnosti i predsjednik ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedjelji. Šestorica poginulih branitelja podrijetlom su iz cijele Hrvatske (Pridraga, Krapina, Slunj, Gospić, Slavonija). D. Celing
BROJNE DELEGACIJE ZAPALILE SVIJEĆE I POLOŽILE VIJENCE
Svijeće i vijence ispred spomen-ploče položili su članovi obitelji poginulog hrvatskog brantelja Josipa Kneževića, Zoran Marunček, izaslanik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Ivica Završki, izaslanik župana osječko-baranjskog Vladimira Šišljagića, Stjepan Sučić, izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, Dario Vulić, donačelnik Općine Erdut, Tomislav Josić, izaslanik vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, te pripadnici brojnih veteranskih udruga. Molitvu za branitelje održao je vojni kapelan, vlč. Ante Mihaljević. Ovaj dostojanstveni događaj, u organizaciji Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, kojemu je nazočilo stotinjak osoba, uveličali su i članovi HKUD-a Branko Herceg iz Erduta izvođenjem hrvatske državne himne te pjesama "Ne dirajte mi ravnicu" i "Rajska djevo, kraljice Hrvata".